GRADNJA KABE I DOGAĐAJ PRESUDE

Kad je Resulullah, a.s., imao je trideset i pet godina, Kurejšije odlučiše da izgrade Kabu, koja je do tada bila jedna kamena gomila na uzvišenom zemljištu. Uzdignuta je bila devet aršina, još od vremena Ismaila, a.s. Nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio unutar te gomile.

  Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti,kao i temelja koje je udario Ibrahim, a.s., Kabu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Meku. 

 Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao

simbol svetosti i berićeta. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Kabu je

splakala poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo prijetilo da se sruši Kaba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučiše da je grade samo sa pošteno stečenim imetkom - bez primjesa kamate,mita, ukradenog i otetog novca itd. Oni su se bojali da sruše postojeće ostatke Kabe, pa to otpoče El - Velid ibn Mugire El - Mahzumi, a drugi su krenuli za njim pošto mu se nije ništa loše dogodilo.

    Srušili su sve do temelja što je sagradio Ibrahim, a.s.

Napravili su Arapi i plen za izgradnju Kabe. Odredili su koliko će koje pleme sakupiti kamena, i koji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i mjesta gdje je trebalo postaviti “Crni kamen” - Hadžerul - esved.Svako pleme smatralo je sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa među njima potrajala je četiri, pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji.

    U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu - Umejje bin El - Mugire El - Mahzumijj, koji dade prijedlog: prva osoba koja se pojavi na vratima harema Kabe neka riješi problem i donese presudu.

 

Allah, dž.š., htio je da ta osoba bude Resulullah, a.s. Kada ga ugledaše, povikaše:

“El -Emin, El - Emin, (pouzdan i povjerljiv), zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhammed!”

Kad Resulullah, a.s., priđe bliže, oni ga obavijestiše o problemu, i zatražiše rješenje.Resulullah, a.s., imao je rješenje: on zatraži komad platna, spusti ga na zemlju i na sredini postavi Crni kamen, zatim zatraži da priđu poglavari zavađenih plemena, te da svi zajedno uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Tada ga Resulullah, a.s., uze svojom rukom i postavi ga gdje treba. Ovo je bio mudar postupak koji je zadovoljio sve strane.

    Kurejšijama je ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverne strane izgradiše zid visok šest aršina, danas zvani Hatim - zid, ili Kameni zid.

 Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da ne može bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Kabe dostigla petnaest aršna, udariše joj strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Kaba je dobila svoj četverougaoni oblik s približnim mjerama: visina je otprilike 15 m, dužina zida na kome je Hadžerul - esved je 10, 10 m, kao i zida nasuprot. Kamen se nalazi na visini od 1,5 m, od podnožja, kuda se vrši tavaf. Čeoni zid, na kojem su vrata, dug je 12 m, kao i njemu suprotni.Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznad zemlje. Kabu okružuje s vanjske strane obruč od kamenih blokova visine 25 cm i širine 30 cm.

 To su, ustvari, blokovi od prve građevine, pa su sačuvani na taj način i zovu se Šazravan.

 

BITKA ZVANA EL-FIDŽER

To je bio rat plemena Kurejš i Kinane protiv Kajs 'Ajlana. U to vrijeme Resulullah, a.s., imao je petnaest godina. Vođa Kurejšija i Kinana zajedno, bio je Harb bin Umejje.Uživao je veliki ugled i čast.Početak bitke pripadao je Kajsu,

  a sredinom dana bitka je tekla u korist Kinana. Ova bitka nazvana je Fidžar zbog prekida zabrane ratovanja u svetim mjesecima. Ovoj bitki prisustvovao je Resulullah, a.s.On je svojim amidžama dodavao strijele za gađanje.

UGOVOR O DOSTOJANSTVU

Na osnovama prethodne bitke, dogodi se prisega u svetom mjesecu zulka'ide, čiji su inicijatori bili Kurejšije, i to porodice:

Benu - Hašim, Benu - Muttalib, Esed bin Abdul -Uzaj, Zehra bin Kulab, Tejm bin Merre.Svi se oni okupe u kući Abdullaha bin Džed'an et

- Temija, jer je bio najstariji među njima i veoma poštovan i ugledan.

          Sklopiše dogovor da u Meki ne smije biti niko potčinjen i izložen nasilju,

 bilo da je Mekanac ili gost, a da oni ne budu na njegovoj strani, a protiv zulumćara, sve dok to ne prestane. Ovom dogovoru je prisustvovao Resulullah, a.s., a kad ga je Allah, dž.š., obdario objavom izjavio je:

"Prisustvovao sam u kući Abdullah ibn Džed'ana ugovoru koji mi je draži od blaga, i kad bih u islamu bio pozvan na tako nešto, odazvao bih se."

Taj ugovor u osnovi bio je suprotan predislamskom fanatizmu kojega je poticala

"asabijja". Asabijja je duh roda i podrazumijeva bezuvjetnu privrženost rodu i plemenu.

Neki čovjek, od plemena Zubejd, dođe u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba.

 Molio je da to učini kako treba i pozivao Abdud - Dara, Mahzuma, Džumha, Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne obratiše pažnju na njega, pa se on pope na brdo Ebu - Kubejš i poče jakim glasom recitirati pjesmu o tome kako mu je nanesen zulum.

 Kad je ovo čuo uputio se njemu Ez - Zubejr bin 'Abdul - Muttalib pa ga upita: "Preko ovoga ne može se preći?" Zatim su se sakupili gore

spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - 'Asu bin Vailu i vratili pravo Ez -Zubejdiju.

MUKOTRPAN ŽIVOT

Resulullah, a.s., nije imao u mladosti određeni posao ili zanimanje. Tradicija bilježi da je bio pastir i da je čuvao ovce u plemenu Benu - Sa'd ,

   kao i stanovnicima Meke.

U dvadeset i petoj godini života, otisne se u Šam kao trgovac robom, čuvene trgovkinje iz Meke, Hatidže, r.a. Ibn - Ishak bilježi:

"Hatidža, kći Huvejlidova bila je trgovkinja velikog ugleda i časti. Ona je unajmljivala trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im isplaćivala zaradu. Kurejšije su inače,bili poznati trgovci.

Kad je Hatidža čula za Resulullaha, a.s., a posebno da je iskren, povjerljiv i čestitog ponašanja, posla po njega da dođe. Kad je Resulullah, a.s., došao, ona mu ponudi da vodi brigu o njenoj trgovini u Šamu i da će biti nagrađen bolje nego su bili njegovi prethodnici.Također bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Resulullah, a.s., prihvati ovu ponudu i odmah krene sa Mejserom i karavanom u Šam."

ŽENIDBA HATIDŽOM

Kad se Resulullah, a.s., vratio u Meku, Hatidža je bila nemalo iznenađena velikim trgovačkim uspjehom. Mejsera joj je ispričao o čestitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s.,te da je to jedan razloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do tada su je prosili mnogi ugledni bogataši, gospoda Meke, ali ih je ona odbijala, jer se željela posvetiti samo trgovini. Međutim, ono što je osjetila prema Resulullahu, a.s., nije mogla sakriti od svoje prijateljice Nefise, kćeri Menijjeta. Nefisa nije šutjela o tom saznanju,

                        pa ode Resulullahu, a.s., i reče mu otvoreno neka oženi Hatidžu.

    On pristade na to i porazgovara sa svojim amidžama, a oni odoše Hatidžinom   amidži i zaprosiše Hatidžu.

Odmah iza toga, obavilo se i vjenčanje. Činu vjenčanja prisustvovali su Benu - Hašimije i poglavari Mudara. To se sve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz Šama,a ispravnija verzija je nakon dvadeset dana. Hatidža je tada imala četrdeset godina. U to doba bila je najodabranija žena Meke, po porijeklu, bogatsvu i oštroumnosti. Ona je i prva žena kojom se oženio Resulullah, a.s., i za njena života nije imao drugu ženu.

Hatidža, r.a., izrodila je svu djecu Resulullaha, a.s., osim Ibrahima. Prvo mu je rodila Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a.s., Ebu - Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali "Dobri" i "Čisti". Sinovi su pomrli u djetinjstvu, a sve kćeri dočekale su islam i Objavu, te postale muslimanke, muhadžirke. Muhadžirke znali da su sve ulinile seobu iz Meke u Medinu, tj. Hidžru. Međutim, i sve kćeri su pomrle za života oca im Resulullaha, a.s., osim Fatime, r.a.,koja umrije poslije oca za šest mjeseci.

ODLAZAK MUHAMMEDA A.S. ROĐENOJ MAJCI

Nakon ovog čudnovatog događaja, Halima se uplaši za Muhammeda, pa odluči da ga vrati njegovoj majci. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene šeste godine.Krenula je s dječakom na put dug 500 km praćena

    služavkom Ummu Ejmen, i svekrom Abdul - Muttalibom. 

    Na putu su proveli  mjesec dana.Amina je mnogo izmršala.

Na povratku se razboli. Uporna je bila od početka putovanja,

    ali ne izdrža do kraja.Umrije u El - Ebvau, mjestu između Meke i Medine.

ŽIVOT KOD DRAGOG DJEDA

Abdul - Muttalib se vrati s Muhammedom, a.s., u Meku. Sva njegova osjetila milosti,plemenitosti i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samo zguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka!

Djed je bio milostiviji prema Muhammedu, a.s., nego prema svojoj djeci. Nikada ga nije samog ostavljao. Uvijek je neko bio uz njega.

Ibn - Hišam kaže: 

"Abdul - Muttalib imao je svoje šiltete u hladovini Kabe. Njegovi sinovi bi posjedali oko šilteta i iz poštovanja, niko nije ni pokušavao sjesti na očevo mjesto. Kad bi se pojavio Resulullah, a.s., unuk dječak, popeo bi se i sjeo nasred šilteta. Njegove amidže, sinovi Abdul - Muttalibovi bi pokušali da ga pomaknu, a Abdul - Muttalib bi povikao, kad bi to primijetio:"Ostavite to moje dijete. On ima kod mene posebno mjesto" Zatim bi ga posadio pokraj sebe da sjedne. Gladio bi mu leđa rukom i radovao bi se svemu što je Muhammed,a.s., činio.

  " Od osam godina, dva mjeseca i deset dana starosti, izgubi Resulullah, a.s.,

              svoga djeda. On umrije u Meki, a želio je prije smrti da brigu o svom unuku,      

    preda njegovom amidži Ebu - Talibu - rođenom očevom bratu.

KOD OSJEĆAJNOG AMIDŽE

Ebu - Talib prihvati brigu o svome bratiću u potpunosti i na najbolji način. On ga pridruži svoj djeci i dade mu prednost nad njima, i prema njemu iskaza posebno poštovanje i respekt. On je više od četrdeset godina pomagao Muhammeda, a.s., prosipao na njega svoju zaštitu i zbog njega prijateljevao i ljutio se, o čemu će biti govora.

MOLBOM IZAZVAO KIŠU

Ibn - Asakir je uzeo hadis od Dželhemet ibn Arfata, koji kaže:

"Ušao sam u Meku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše:"O Ebu - Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, moli za kišu!"

Izađe Ebu - Talib s dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu - Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu pa pokaza prstom na dječaka.Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo.

    Ovaj događaj Ebu - Talib opisao je jednim stihom. U tom stihu je opisao Muhammedovu nadnaravnu moć.

POBOŽNJAK BEHIRA

Kad je Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset dana),povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgovački put u šam.

  U Basri su odsjeli, a Basra je spadala u Šam i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu živio je svećenik s nadimkom Behira, a pravo ime mu je bilo (Džerdžiz) Grges. Kad je trgovački karavan došao u Basru,on izađe da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha,

a.s., po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. 

On uze dječaka za ruku i reče:

"Ovo će biti poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima."

Ebu - Talib reče: "Odakle to znaš?" On odgovori:

"Kad ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sedždu ne učini, a sedždu oni ne čine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pečatu poslanstva,biljegu iznad gornje hrskavične plećke u obliku jabuke.

 Ja sam za njega čuo u našim objavama." On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u Šam, već da ga vrati kući.

Bojao se da mu jevreji ne nanesu zlo.

              Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u Meku.

BORAVAK U PORODICI BENU SA'D

Običaj kod Arapa u gradu bio je da potraže dobru dojilju za novorođenče, i to sa sela i iz pustinje,želeći time udaljiti svoju djecu od gradskih bolesti.

   Djecu je trebalo odljuljati na čistom zraku, da tjelesno ojačaju,duhom  očvrsnu

  i da progovore čistim arapskim jezikom.

 Tako je i Abdul - Muttalib izašao da traži dojilju za svoga unuka. Pogodiše s Halimom iz plemena Benu Sa'd ibn Bekr,

            kćerkom Ebi - Zuejba. Njen muž je bio El - Haris ibn Abdi-Uzza 

            el-Mekni  s nadimkom Ebi - Kebšet, iz istog plemena kao

 i Halima. Muhammed, a.s., imao je braću po mlijeku. 
To su: Abdullah bin el - Haris, Enisa, kći Harisova, Huzafa ili D`uzama, također Harisova kćer.Ona je voljela i nosila u naručju Muhammeda, a.s.

 Zatim je bio Ebu - Sufjan bin Haris bin Abdil - Muttalib, sin Resulullahovog, a.s., amidže.Resulullahov amidža Hamza bin Abdul Muttalib, također je imao dojilju iz plemena Benu Sa'da bin Bekra. 



Jednom prilikom njegova majka podoji Resulullaha, a.s., dok se nalazio kod svoje majke po mlijeku Halime.

 Hamza je bio brat po mlijeku Resulullahu s dvije strane: preko Suvejbe i Halime Es - Sa'dijje.Halima je uz Resulullaha, a.s., doživjela neočekivani berićet, kao i mnoge zanimljive događaje.Ibn - Ishak piše:

- Halima je pripovijedala, da je krenula s mužem i malim sinčićem

kojeg je dojila, u grupi žena iz plemena Beni Sa'd ibn Bekri, da potraži posao. (Žene su dolazile u Meku i uzimale djecu na dojenje).To se desilo jedne godine, kada nisu imali šta da jedu. "Krenuli smo na devi, koja nije davala, tako mi Boga, ni kapi mlijeka.Niko od nas nije spavao od plača našeg gladnog djeteta koje se nije moglo

  najesti s mojih prsa.
 Molili smo Boga, da nas izvede iz te teške situacije.

  Tako smo stigli u Meku.  Zagledali smo novorođenčad, a svakoj od nas je nuđen

Resulullah, a.s., i nijedna ga nije htjela uzeti,jer je bio jetim- siroče bez oca.

  Naravno, mi smo očekivale plaću od djetetovog oca. Svaka od nas bi rekla:

 "Jetim. Ta, šta bi za njega mogli učiniti majka i djed?" Stoga smo mrzile

uzeti jetimče. Međutim, svaka žena koja je bila sa mnom, naša je sebi dijete za dojenje,osim mene.

 Kad smo se okupili za povratak, rekoh mužu:"Tako mi Boga, osjećam se

poniženom, svaka moja druga je našla sebi dijete za dojenje, osim mene. Mrzi me da se vratim kući tako jadna."

 Tako mi Boga, odoh nazad da uzmem ono jetimče. "Budi bez brige, svakako to učini, možda će nam Allah uz njega dati berićet " Ona zatim nastavi priču:
"Otišla sam po to dijete, samo iz razloga što nisam našla drugo. Međutim, kad sam ga uzela i donijela do karavane, stavih ga u krilo da se nadoji.

 Ono primi moje grudi i dojilo je,dojilo, dokle god je moglo.

 Kad se ono zasitilo, zasiti se i moj najmlađi sin. Pa zaspa Muhammed,

 a zaspa i moj sin, zbog čijeg plača (od gladi) nismo mogli spavati prethodnih

noći. Ustade moj muž i ode do deve, kad kod nje vime nabreklo.

On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu noć smo ugodno prespavali. Kad se propudismo, muž mi reče:

 "Znaj, Halima, tako mi Boga, uzela si berićetno čeljade!"

Odgovorih mu: "I ja bih željela da je tako." - Zatim smo krenuli, a ja s djecom jahala devu.

Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, tako da one povikaše:

"O Zuejbova kćeri, šta ti bi! Pričekaj nas malo. Je li to ona ista deva na kojoj si dojahala s nama?"

"Odgovorih im: Da, tako mi Boga, to je ona ista." "One povikaše: - Nije moguće! S njom se nešto dogodilo!"

Zatim stigosmo u naše mjesto - zemlju Beni - Sa'da. Nisam poznavala suhlju zemlju od te.

 Naše ovce dolazile bi uvijek gladne kući, a kad stigosmo s Muhammedom dođoše

s paše site i mliječne. Namuzosmo ih i napismo se, znajući da ovce do tada nisu imale kapi mlijeka.

 Naši susjedi bi govorili svojim čobanima: "Teško vama, zašto ne idete napasati

ovce tamo gdje napasaju Zuejbove kćeri."  - Međutim, isto se dešavalo. Njihove ovce bi opet dolazile gladne i bez mlijeka, a moje site i s mlijekom.

 Mi smo kroz to stalno osjećali Božije dobro, Njegovu ispomoć i opskrbu.

 To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije godine. Odvojih ga od prsa.

 Izgledao je i jači i krupniji nego njegovi vršnjaci.

Tada odlučismo da ga odnesemo njegovoj majci, tužni i nesretni zbog rastanka. Majci smo pričali kako smo s njim zaimali berićet, pa joj ja rekoh:

 "Kad bi ga još malo ostavila kod nas da ojača, bilo bi mu bolje nego u gradu.

 Bojim se, da mu ne naudi gradski zrak." Halima nastavi:

 "Nismo se ni nadali, a Amina odmah odluči da ga vratimo nazad sa

sobom."

Tako je Resulullah, a.s., ostao u Benu - Sa'du. Imao je četiri ili pet godina kad se desio događaj - jedna od mudžiza: rasijecanje i čišćenje Muhammedovih grudi!

Prenosi Muslim od Enesa, r.a., da je Resulullahu, a.s., došao Džibril u vrijeme dok se on igrao s djecom. Uzeo ga je, spustio na tle, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce vani i iz srca izvadio ugrušak pa rekao:

"U ovome je šejtan mogao da ti naudi." Zatim mu isprao srce u zlatnom leđenu u kome je bila voda zem - zem, zatim ga zašio i ponovo ga vratio na njegovo mjesto.Dječaci su trčeći došli njegovoj pomajci,vičući:

 "Muhammed je ubijen!"  Kad ga ugledaše imao je drugačiju boju lica.

ROĐENJE MUHAMMEDA A.S I ČETRDESET GODINA ŽIVOTA DO POSLANSTVA

 

ROĐENJE

Najodabraniji poslanik,Resulullah, a.s., rođen je u porodici Beni - Hašima, u Meki, u  zoru ponedjeljka, devetog rebiul - evela, prve godine od događaja sa slonom, ili četrdeset godina poslije vladavine perzijskog kralja Kisara (Kserksa) - Enu Širvana. Taj datum odgovara 20. ili 22. aprilu 571. godine po kalendaru. Ovaj datum izračunali su veliki učenjak Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri i astrološki istraživač Paša Mahmud.

Ibn - Said prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla:

"Kad sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori šama."

    Slično prenosi imam Ahmed i El - Urbad ibn Sarija.

Pripovijeda se, također, da su se pri rođenju Muhammeda, a.s., desili neki čudni događaji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu:

   - srušilo se četrnaest tornjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji

   - ugasila se vatra koju su vijekovima obožavali obožavaoci vatre

   - i srušile se crkve oko jezera Savit, nakon što ono presuši.

 Ovo prenosi Bejhekija, a s njim se ne usaglašava Muhammed El - Gazali. 

Kad je Amina donijela na svijet dječaka, pozvala je njegovog djeda Abdul - Muttaliba da mu saopći radosnu vijest.

    On ga sav radostan uze u naručje i odnese u Kabu. Tu se pomolio   Allahu i zahvalio Mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao i zna se   sigurno   da ovo ime nije bilo poznato kod Arapa.

Obrezivanje je urađeno sedmi dan po rođenju, kako je inače bio običaj kod Arapa.Prva žena, koja ga je zadojila poslije majke, bila je Suvejba, štićenica Ebu - Leheba,koja je imala muško dojenče imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s., dojila je Hamzu,sina Abdul - Muttaliba, a poslije njega dojila je Ebu - Selemu ibn Abdil - Esed El - Mahzumiju.