Biser među biserima: Dvanaestogodišnja Fatima je najmlađa hafiza u historiji BiH

Fatima Skopljak iz Zenice danas je i zvanično promovirana u najmlađu hafizu u BiH. Ova dvanaestogodišnja djevojčica i učenica šestog razreda osnovne škole jedna je od najmlađih hafiza u povijesti BiH.

 

U posljednje dvije godine u BiH je 55 osoba memorisalu Kur'an i time steklo cijenjenu titulu hafiza. S tog aspekta, protekle dvije godine su jedne od najplodotvornijih godina, a samo u proteklih nekoliko dana u hafize je promovirano pet osoba.

Danas je u Ensar džamiji u Zenici pred više stotina vjernika proučena hafiska dova za tri nova čuvara Kur'ana časnog. To su Zehrid ef. Rešić, Sumejja Rešić i Fatima Skopljak koja je, ipak, po mnogo čemu posebna. Ova dvanaestogodišnja djevojčica hifz je počela učiti još od sedme godine.

"Sa pet godina sam krenula u mekteb i vjeroučitelj je vidio da imam izrazitu sposobnost memorisanja. Tako sam uskoro počela učiti hifz", kaže na početku razgovora za Klix.ba Fatima. Njen vjeroučitelj Ismail ef. Jusufović bio je i njen muhazif (mentor) tokom procesa memorisanja Kur'ana.

Cjelokupan proces okončan je prije nekoliko sedmica kada je u Sarajevu, pred komisijom Islamske zajednice u BiH, i zvanično položila hifz. U tom trenutku imala je nepunih 12 godina. No, Fatima kaže kako je učenje hifza okončala kad joj je bilo 10 godina, ali je njen muhafiz insistirao da naučeno dobro utvrdi.

Fatima kaže da je, s vremena na vrijeme, bilo i poteškoća.

"Uz Božiju pomoć i savjete muhafiza uspjela sam prebroditi sve prepreke. Srećom, i nije bilo nekih težih prepreka", kaže Fatima. Učila je uglavnom pred spavanje, a ujutru bi ponavljala naučeno, pojašnjava nam njena majka. Na početku je dva dana učila pola stranice, da bi se tempo vremenom intenzivirao.

Sve vrijeme dok je učila hifz, Fatima je bila i odlična učenica. "Škola mi je, ipak, bila na prvom mjestu. Ali sam uspijevala vrlo lahko da to sve uskladim", pojašnjava Fatima. Pored roditelja i ostatka porodice, imala je izrazitu podršku i svojih prijatelja iz škole. Pored škole i hifza, Fatima se bavila i folklorom te je jedno vrijeme trenirala i taekwondo.

No, ključnu ulogu, odigrao je, priznaju Fatima i njeni roditelji, muhafiz Ismail ef. Jusufović.

"Bio je nekada i strog, ali je uspijevao iznaći načine da bude, prije svega, motivator i onaj koji će pružiti podršku. Znao se i naljutit, reći mi da ponovim određenu stranicu, ali sam mu zahvalna za sve", priča nam Fatima. Pored muhafiza, posebno je zahvalna svojim rediteljima, Sadžidi i Dževdetu.

Nakon osnovne škole Fatima planira upisati medresu, ali još uvijek nije sigurna čime bi željela da se bavi. Činjenica da je hafiza posebno joj je draga zbog nagrada koje ova titula donosi na budućem svijetu. Onima koji počinju učiti hifz, posebno svojim vršnjacima, Fatima poručuje da se, prvenstveno, trude u školi a da potom počnu i s učenjem Kur'ana jer je to jedna neizmjerna blagodat i radost.

A Fatima je u svome kraju udaljenom 12-ak kilometara od Zenice djelimično utjecala da i drugi mladići i djevojke krenu s učenjem hifza. To je posebno veseli te se nada da će uskoro i drugi uspjeti okončati učenje te ponijeti titula hafiza.

Roditeljei ove vrijedne djevojčice posebno su sretni, a suze radosnice ne kriju niti žele. “Hvala Bogu da su suze zbog nečega ovakvog”, kaže nam Fatimina majka Sadžida.

Roditelji su bili važna karika u cijelom procesu učenja hifza. Nastojali su, na različite, načine pomoći, motivirati kad je bilo neophodno, ali i relaksirati cijelu situaciju te napraviti atmosferu koja bi Fatimi olakšala učenje.

Ipak, i roditelji i Fatima priznaju kako je najviše suza radosnica isplakao njen muhafiz Ismail ef. Jusufović, imam i vjeroučitelj sa skoro tri decenije radnog iskustva. Iako ni sam nije položio hifz, prihvatio se ove odgovorne dužnosti te je Fatima prvi kandidat s kojim je on radio a koji je završio hifz. 

Pijanac prvi put ušao u džamiju, vjernici ga izgonili, ostao klanjati, umro na prvoj sedždi!

Egipatski novinar Ahmed Mansour ugostio je u svojoj televizijskoj emisiji jednog egipatskog šejha koji je ispričao vrlo dirljivu i poučnu priču koja je ganula do suza i Ahmeda Manosura, a vjerovatno i sve one koji su gledali tu emisiju. O čemu se, zapravo, radi?
Naime, šejh je ispričao kako je jedanput, ne znajući, poveo sa sobom u džamiju čovjeka koji je bio pijan. Kada su njih dvojica ušli u džamiju, ljudi koji su već bili u džamiji osjetili su ružan miris. Odmah su shvatili da je taj čovjek pijan ušao u džamiju i počeli su da viču na njega i da ga gađaju cipelama. Šejh je stao u njegovu odbranu, jer se osjećao krivim zbog toga što ga je doveo u džamiju. Imam džamije je uspio smiriti ljude, a onda je zamolio čovjeka da napusti džamiju i da dođe drugi dan, kada se okupa i kada bude trijezan. Međutim, on je odbio izaći iz džamije. U tome je nastupilo vrijeme akšam -namaza i pijani čovjek je stao u prvi saff, dok su se ostali klanjači udaljili od njega da im ne bi smetao ružan miris alkohola. Nakon što su klanjali namaz i predali selam, primjetili su da je onaj pijani čovjek ostao na sedždi i nije se dizao. Mislili su da je to zbog pijanstva, pa je šejh prišao, prodrmao ga i zovnuo da ustane, ali se on nije odazivao niti pomjerao. Taj pijani čovjek je ispustio svoju dušu i umro prilikom svoje prve sedžde u životu. Bio je to prizor koji je rasplakao prisutne džematlije, a jedan od njih je prišao šejhu i rekao: ”Šejh, ja toliko i toliko godina klanjam i molim Allaha za Džennet, a ovaj je prvi put ušao u džamiju i to pijan, i preselio na Ahiret na sedždi.” To je Allahova volja i to je jasna poruka i pouka da se niko od ljudi ne može umiješati između čovjeka i njegovog Gospodara, niti može znati je li neko džennetlija ili džehennemlija, pa makar taj čovjek svojim izgledom i trenutnim stanjem odavao velikog griješnika. To je Allahova volja, i On, ako hoće, spasit će svoga roba džehennemske vatre i otvoriti mu vrata pokajanja i oprosta, makar i nakon dužeg vremena koje je proveo u griješenju.

saff.ba

Sedžda zahvalnosti: Zapostavljeni ibadet koji otklanja iskušenja i donosi blagodati

Vjernika u svakom trenutku okružuje nebrojano Allahovih blagodati i sedžda zahvalnosti je propisana u trenucima dobijanja neke blagodati ili otklanjanja iskušenja i problema.
Ebu Bekre prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu došla kakva radosna vijest ili muštuluk pao na sedždu iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu.
Sedžda zahvalnosti je jedan od oblika najveće zahvalnosti koju rob može iskazati Uzvišenom Allahu. Čovjek u tom trenutku najplemenitiji dio svoga tijela, svoje lice, spušta na sedždu pred Uzvišenim Allahom iz pokornosti. Sedžda zahvalnosti u sebi objedinjuje sve aspekte zahvalnosti; zahvalnost srca, zahvalnost jezika i čitavog tijela i to je potvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji zanemaruje veliki broj ljudi danas.
Ibnu-l-Kajjim u Zadu-l-me’adu kaže: „Ka’bova sedžda kada je čuo radosnu vijest je jasan pokazatelj da je sedžda zahvalnosti bila praksa ashaba i to je sedžda kojom čovjek izražava svoju zahvalnost na nekim dobijenim blagodatima ili uklonjenim poteškoćama i iskušenjima.“
Ahmed u svome Musnedu bilježi od Tarika b. Zijada da je ispričao: „Alija, r.a., je pošao na Nehravan gdje je pobio haridžije, a zatim rekao: „Tražite, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Doći će ljudi koji će govoriti riječima istine, ali one neće prelaziti njihove grkljane. Prolazit će kroz islam kao što strijela prolazi kroz metu. Poznat ćete ih, ili među njima je crn čovjek paralizirane ruke, na njegovoj ruci je nekoliko crnih dlaka. Ako on bude među njima, onda ste pobili najgore ljude, a ako on ne bude među njima onda ste poboli najbolje ljude. Onda smo tražili i našli tog čovjeka sa paraliziranom rukom, pa smo pali na sedždu, a i Alija je pao na sedždu zajedno sa nama.“
Također se prenosi da je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., učinio sedždu zahvalnosti kada mu je došla informacija da je Musejleme el-Kezzab ubijen. Uvjet za sedždu zahvalnosti nije abdest niti okretanje prema kibli prema mišljenju većine islamske uleme, a Allah najbolje zna.

Aid el-Karni