Priča koja će vas dirnuti u srce

Zaista priča koja će ostaviti traga na svakog onog ko je pročita, ali iz koje možete izvući i ogromnu korist ako počnete praktikovati ono što je ovaj dedo iz priče radio

U jednom džematu u džamiju je svaki dan dolazio starac koji je svaki put klanjao samo u prvom safu, iza imama. Jednog dana, nakon ikindija-namaza, prije nego što je imam završio sa zikrom, ovaj se starac približio imamu i, dok ga je imam začuđeno gledao, obratio mu se: “O šejhu, želim da me podučiš nečemu što će mi koristiti kod Uzvišenog Allaha!” O tome imam kazuje: “Došao je do mene dok sam zikrio i iznenadio me svojim zahtjevom. U prvom trenutku nisam znao šta da mu kažem, čemu da ga podučim, ali Allah me nadahnuo i naveo sam mu hadis na arapskom, hadis koji obuhvata cijelu vjeru:...

‘O amidža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM (Slavljen i hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Uzvišeni!)’ (Hadis bilježi imam Muslim). Na to mi je ovaj starac rekao: ‘Dijete moje, ponovi ih’, pa sam ih ponovio, a on opet reče: ‘Ponovi opet!’, pa sam ih ponavljao sve dok nije rekao: ‘Zapamtio sam.’
Tada je ovaj starac izašao i svakome koga bi sreo, govorio bi: ‘Braćo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM - Slavljen i hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Uzvišeni!’ Kada su ga posjećivale kćerke i i selamile ga, on im je govorio: ‘O kćeri, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi...’, i naveo bi joj ovaj hadis. I gdje god bi se zadesio, na svakom skupu, kad bi mu došao neko od rodbine i posjetio ga u kući, prenosio je ovaj hadis.

Jednoga dana starac se razbolio se i odveli su ga u bolnicu. Nakon određenog vremena, posjetile su ga kćerke, bližnji i rođaci. Dok su svi stajali okupljeni oko njegovog bolničkog kreveta, otvorio je oči prvi put otkad se razbolio. I pogledala su djeca u oca, nadajući se dobru što je otac otvorio oči. Doktor je gledao i obradovao se, približio mu se, stavio je slušalice na njegove grudi.
Gledao je u bolesnika i ovaj je bolesnik gledao u doktora. Znao je da je on doktor, prepoznao je po slušalicama i odijelu, i rekao mu je: ‘O doktore... Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije su riječi, drage Milostivom, lahke za izgovor, teške na vagi dobrih djela! O doktore... SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM ’ Izgovorivši to, ispustio je dušu. Preselio je izgovarajući ove riječi kojima je pozivao Allahu.
Iako je bio dugo vremena u komi, bez svijesti, kada se probudio, izgovorio je ovaj hadis, ukazujući na dvije riječi, lahke za izgovor, drage Milostivom, teško na vagi dobrih djela. Ko želi da mu Allah, subhanehu we te'ala, učini lice svijetlim, neka optereti svoju vagu dobrih djela dobrim djelima.
Preuzeto sa jednog predavanja na arapskom
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić
________________________
• Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu (Vagi) i drage (mile) Gospodaru: SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-‘AZIM.” (Sahihu Muslim, Poglavlje o zikru, dovi i tevbi, br. hadisa 2694)

Vladika Grigorije u mostarskoj crkvi organizovao iftar (FOTO)

U četvrtak su vodeći ljudi pravoslavne crkve u Bijelom polju kod Mostara organizirali zajedički iftar za vjernike muslimane s tog područja.
Ovaj hvale vrijedan gest je upriličen povodom obilježavanja 150 godina postojanja crkve Vaznesenja Gospodnjeg. Tokom četvrtka u toj crkvi upriličena je liturgija koju je predvodio vladika Grigorije.

“Čim su popustile uzde velike imperije, naši preci su imali prvi zadatak da izgrade hram, jer su znali da je najvažnije da nađu vezu i nit sa Bogom kome su posvetili ovaj hram”, rekao je Grigorije prilikom liturgije, prenosi Bljesak.
U večernjim satima u prostoriji crkve upriličen je iftar kojem su prisustvovali brojne zvanice iz kulturnog i vjerskog života Bijelog polja i Mostara.

Crkva u Bijelom polju je izgrađena 1865. godine, zapaljena je 1992, a obnovljena 2004. godine zahvaljujući prilozima vjernika i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj.

Grad u Njemačkoj zabranio kupaće kostime za muslimanke u javnim bazenima

Javni bazen u blizini Regensburga u Njemačkoj zabranio je nošenje burkinija, kupaćeg kostima za muslimanke koji im omogućava da, u skladu da njihovom vjerom, pokriju određene dijelove tijela.

Zabrana je došla nakon što je jedan bazen u gradu Neutraublingu održao dan kupanja za žene. Na ovom sportskom događaju je prisustvovala i jedna žena u burkiniju, na čiji su se izgled ostale posjetiteljice požalile.

Žalbe su dospjele do gradskih vlasti, koje su se potom odlučile na ovaj korak - zabraniti nošenje ove vrste, kako su je nazvali "netipičnih" kupaćih kostima u javnim bazenima.

Burkini je vrsta kupaćeg kostima za muslimanke, žene koje se oblače u skladu sa islamskim propisima koji nalažu da žena u javnosti treba pokriti određene dijelove tijela kako bi očuvala čednost. Burkini pokriva čitavo tijelo osim lica, ruku i stopala, te je u isto vrijeme dovoljno udoban da žena u njemu može da pliva.

"Razlog zbog kojeg bi burkini kao odijelo koje pokriva čitavo tijelo trebao biti nošen za vrijeme kupanja je za mene potpuno nerazumljiv", kaže gradonačelnik Neutraublinga, Heinz Kiechle.

On je u izjavi za medije pojasnio kako je politika bazena takva da se na bazenu trebaju nositi "tipična obilježja" i regularni kupaći kostimi, a izuzetak u tome ne smiju biti ni muslimanke.

Budući da grad finansira rad javnih bazena i on je dostupan svim građanima, gradonačelnik smatra kako nema smisla praviti neke specijalne ustupke i aranžmane za nečije individualne religiozne izbore koji utječu na javnost i smetaju drugim ljudima.

"Ovo također ide kontra fundamentalne ideje integracije i međusobnog razumijevanja", kaže Kiechle.

Ova je zabrana izazvala brojne kontroverze, reakcije i komentare građana, a neki je nazivaju kršenjem osnovnih ljudskih prava, među kojima je i pravo i na religiozno opredjeljenje.

"Ovaj slučaj je ne samo očigledno kršenje fundamentalnih ljudskih prava, nego i udar na humanost i toleranciju", napisali su članovi udruženja Green Youth otvorenom pismu gradonačelniku.

 

Dova prve noći mjeseca Ramazana – Proučite je večeras

Dobro doso gostu dragi, nasem srcu poklon nosis,
Svakoj dusi ti si znak, dobro doso’ Ramazan.
Selam, selam, Ramazan, milost nosis ti nama,
Dobro doso’ Ramazan.

Jednog dana, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obraćajuči se svojim ashabima, rekao:
„Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“

Pitam vas, ko je taj koji se zakleo? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A da li je imao potrebu za tim? Nije, jer on je „es-sadik“ (istinoljubivi, onaj koji govori samo istinu) i „el-masduk“ (onaj kome se vjeruje, čiji je govor Allah, dželle šanuhu, potvrdio). Njegov govor se prihvata i bez zakletve. Zašto se onda zakleo? Zbog velike vrijednosti i važnosti dove, kojoj želi poučiti svoj ummet. Ove poslanikove riječi upućune su svakom čovjeku u nevolji i iskušenju, s ciljem da svoje srce veže isključivo za Allaha, dželle šanuhu, i od njega traži izlaz iz svake situacije.

Ova dova ima svoju priču

Naime, za vrijeme vladavine Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, desila se jedna neobična situacija u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana, radijallahu anhuma, i nazvao mu selam, a ovaj mu nije odgovorio. Iznenađen i povrijeđen Osmanovim gestom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio mu se na njega. Omer je zovnuo Osmana i upitao ga zbog čega nije odgovorio na selam. Osman je prvo negirao da mu je Sa’d uopće nazvao selam, a zatim se, nakon Sa’dovog insistiranja i zakletve, prisjetio da mu je ipak nazvao selam, ali da mu on, zbog zaokupiranosti svojim brigama, nije mogao odgovoriti.
„A šta te je to toliko zabrinulo da nisi mogao odgovoriti na selam?“ – upitao ga je Omer.
„Sjetio sam se jednog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, čiji kraj nikada nisam saznao“ – odgovorio je Osman, i nastavio:
„Jednom smo sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji kada nam je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“
S nestrpljenjem smo čekali da nam kaže koja je to dova, međutim, u džamiju je, u tom trenutku, ušao beduin, i upitao ga neka pitanja o vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prekinuo svoj govor, i u potpunosti se posvetio ovom beduinu. Razišli smo se a da nismo saznali o čemu je riječ. I dan danas ne znam koja je to dova zbog koje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada zakleo.“ „Ni ja“ – sjetio se Omer. „Ali zato ja znam“ – reče im Sa’d, a zatim im ispriča da je on, nakon što su izašli iz džamije, pratio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do njegove kuće i pitao ga o ovoj dovi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: „Da, Sa’de. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam:
„La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“ ,“Nema Boga osim tebe, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio.“

Zapamtite ovu dovu. Prenesite je vašim voljenim. Tako mi Allaha, znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla, da ostvare svoje želje. Ovu dovu učio je Božiji poslanik, Junus ibn Metta, alejhis-selam, tražeći od Allaha, da ga spasi iz utrobe ogromne ribe, koja ga je progutala, nakon što je bačen u more. Kada su meleki čuli njegovu dovu, rekli su: „Poznat glas, od poznatog roba, sa nepoznatog mjesta.“

Allah, dželle šanuhu, im je rekao:
„To je glas mog roba Junusa ibn Mette.“ Kur’an o ovom slučaju kaže: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ”Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87, 88)
Kažu islamski učenjaci: „Iz ovih riječi „Mi spašavamo vjernike“, može se razumijeti da se ova dova ne odnosi samo na Junusa, alejhi selam, nego na sve vjernike, baš kao što je to naglašeno u odnosnom hadisu: „Nema nijednog vjernika…“

Zato ne oklijevaj, ako imaš kakav problem, brigu, iskušenje, zamoli Allaha, dželle šanuhu, ovom dovom, iskrena srca, predano, skrušeno, u vremenima kada se dova posebno prima, i, shodno ovom hadisu, tvoja dova će biti primljena i uslišena. Vidjet ćeš čudo svojim očima.

www.novihorizonti.ba

Dolazi nam najdraži gost ~ RAMAZAN !

Večeras će na Balkanu, Bosni i Hercegovini, akšamski ezani ozvaničiti početak ramazana. Nakon jacije-namaza večeras će biti klanjan i prvi teravih-namaz, a sutra, je i prvi dan posta.
Ove 1437. Hidžretske godine, po islamskom kalendaru, ramazan ima 29 dana. Svaki punoljetan, zdrav, slobodan musliman dužan je postiti od zore do zalaska sunca. Muslimani postom, dobrovoljnim namazima, dobročinstvom, iftarima, nastoje da steknu Allahovo zadovoljstvo. Ovaj mjesec je treći temelj islama.

– Ramazan je poseban mjesec. On je odlikovan nad drugim mjesecima s dvije velike neponovljive blagodati a to su: u njemu je počela objava Kur'ana i u njemu je obavezni post. U suri El-Kadr se kaže: „Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr“ a noć Kadr je u mjesecu ramazanu – kazao je u intervjuu za Fenu imam Egipatske džamije u Starom Ilijašu mr. Ahmed ef. Purdić.
Druga njegova odlika je obaveznost posta u njemu. Post ramazana je jedno od najboljih dobrih djela i nema djela koje može biti ravno postu. Naravno, može se uz post učiniti još drugih dobrih djela, ali post ništa ne može zamijeniti.

– Post je naime tajna između čovjeka i njegova Stvoritelja, pa onaj ko se čitav dan susteže od konzumiranja hrane, pića i drugih užitaka koje kvare post, on je to činio doista, radi Boga, s obzirom na to da je tokom dana mogao pronaći trenutak i nešto od toga konzumirati, a da ga ljudi ne vide. Zato možemo reći da onaj ko isposti čitav dan on je to doista radio radi Allaha, a ne radi nekog drugog – rekao je Purdić.

Muhammed a.s. prenosi da je Allah rekao: „Za svako dobro piše se deset takvih pa sve do sedam stotina puta više, izuzev posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem.“
 
– Nagrada za post je posebna i neograničena, a to je zbog toga što je suština posta suzdržavanje, tj. sabur i veličina nagrade zavisi od količine uloženog sabura. Naime, čovjek saburi sustežući se od hrane, pića, seksualnih prohtjeva i drugih užitaka i shodno tome dobija nagradu – ističe on.
Ali, pojašnjava, sabur se ne pokazuje samo u sustezanju od hrane i pića nego svega lošeg, ružnog govora, ružnog postupka, pa čak i raspravljana i ružnih misli.

Purdić je mišljenja da je ova dimenzija posta mnogima teža jer veliki dio postača ostavljalju hranu i piće od zore do zalaska sunca ali im je mnogo teže ostaviti neku ružnu naviku.
Druga skupina su, dodaje, postači koji se suzdržavaju od ovog spomenutog ali i od ružnog govora, pogleda i ponašanja. Drugim riječima kod njih svi organi poste, oči, uši, jezik, ruke, noge jednom riječu oni čitavim svojim tijelom i dušom poste. Ovdje je očita odgojna uloga posta i ovu ulogu naglašva i ajet o postu u kojem se kaže da je post propisan da bismo bili bogobojazni.
Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Postač ima dvije radosti, radost kada se iftari i radost kada se sretne sa svojim Gospodarom.“

Prva radost, ističe Purdić, koju postač osjeti jeste na ovom svijetu kada završi svoj post. Kada iščekujemo akšamski ezan koji će označiti završetak posta postač se raduje jer je uspješno upotpunio jedan ibadet. Raduje se velikoj pobjedi koju je postigao nad svojim egom, svojim strastima i prohtjevima.

Druga radost, dodaje, koju će postač imati jeste radost na budućem svijetu kada bude vidio veliku nagradu za svoj post i hadis zorno pokazuje kako islam uravnoteženo gleda na oba svijeta, ovaj trenutni na kojem sada živimo i djelujemo, ali i onaj budući kojem se približavamo i na kojem nema rada nego samo ubiranje rezultata svoga djelovanja

– Mnogi od nas govore kako im je za vrijeme ramazana lijepa atmosfera i kako se prijatno osjećaju te kako svi zračimo pozitivnom energijom a ni sami ne znaju zašto je to tako. Odgovor je u tome da su, kako nam Allahov Poslanik a.s. kaže, tokom ramazana šejtani sputani u svom djelovanju i onda kod čovjeka ostaje samo njegov nefs – ego da se sa njim nosi i bori na putu činjenja dobra. Zbog toga ljudi tokom ramazana puno više čine dobra djela, lakše se sustežu od ružnih djela i postupaka, a to se onda pozitivno odražava na našu svakodnevnicu – kaže ef. Purdić.
Hidžretski (islamski) kalendar je lunarni kalendar i zasnovan je na kretanju Mjeseca.

Imam Egipatske džamije u Starom Ilijašu mr. Ahmed ef. Purdić kaže da u kur'anskoj suri El-En'am 96. ajet ukazuje na to da se pomoću Sunca i Mjeseca računa vrijeme, i muslimani oba ta Allahova stvorenja koriste za određivanje vremena svojih obreda. Tako na osnovu položaja Sunca i njegova kretenja se određuje raspored dnevnih namaza (molitvi), s druge strane neke obrede računaju na osnovu položaja Mjeseca i takav je slučaj s postom.

S obzirom da je lunarna godina kraća od solarne za oko 11 dana, lunarni mjeseci prolaze kroz sva godišnja doba, pa tako i mjesec ramazan dolazi u svim godišnjim dobima, tako se Muslimanu na taj način pruža prilika da posti kako u vremenu kada je toplo tako i u vrijeme kada je hladno, odnosno kako za dugih tako i za kratkih dana.

– I u ovome se ogleda Allahova pravda, kaže, jer je na taj način ravnopravno omogućeno ljudima na cijeloj Zemaljskoj kugli da poste u različitim vremenskim uslovima i različite dužine dana jer da je propisan post nekog mjeseca po solarnom kalendaru onda bi neki ljudi uvijek dugo postili a drugi uvijek kratko, zavisno na kojem dijelu kugle žive – zaključio je u intervjuu za Fenu, imam Egipatske džamije u Starom Ilijašu mr. Ahmed ef. Purdić.