Umjesto novčane nagrade, čistač tražio da klanja u Kabi

Upravnik Mesdžidil-Harama (Kaba) u Mekki je htio da novčano nagradi jednog od čistača Harama zbog njegove izuzetne marljivosti u radu.
Međutim, na zaprepaštenje mnogih, čistač je odbio novčanu nagradu i umjesto nje tražio da mu bude dopušteno da klanja u Hadžeru Ismailu, polukružnom mjestom koje se smatra dijelom Kabe (na slici iznad).
Za ovog čistača novac nije nešto najvrijednie, što je osobina koja treba da krasi svakog muslimana.

Ovu priču je na svojoj FB stranici prenio poznati daija dr. Bilal Philips. Uz priču je priložena fotografija iznad.
(Put vjernika)

Naši "bid'ati" u ramazanu

Kako je ramazan mjesec čestih posjeta džamijama, u to vrijeme na vidjelo isplivaju mnogi problemi. Problem teravije od osam rekata, formiranja safova, rezerviranih mjesta, stolica, mokrih nogu, tehijjetul-mesdžida u nevakat i na nemjestu, neprijatni mirisi, prelazak preko ramena ljudi, ulazak i izlazak iz džamije, zvonjave mobitela i dr.

Ovim tekstom, želimo se osvrnuti na problem teravih namaza od 8 rekata! Poznato je, da se taj problem javlja u toku i nakon rata, kada se javljaju tumači vjere koji naučavaju propise i rješenja drugih mezheba. Dok je dotada, bio problem tadili-erkana u teravih namazu, sada se javlja dilema 8 ili 20 rekata, i narušava se dotada jedinstveno mišljenje i praksa bosanskih muslimana. Pravljenje problema i insistiranje na drugačijem rješenju iz drugog mezheba česta je praksa nekih ''daija''. Mislim da bi trebalo temeljitije istražiti zašto se stalno traga za problemima, ondje gdje ih nema i u obredima u kojima smo bili jedinstveni više od 500 godina, a koji imaju svoje utemeljenje u izvorima islama. Naprimjer, zašto neko insistira da se ''Amin'' izgovara naglas, kada izgovor riječi ''Amin'' u sebi ima utemeljenje. Ili, zašto se insistira na držanju ruku na prsima kada i držanje ruku ispod pojasa ima jače utemeljenje. Ko to i za čije interese, svake godine proizvodi probleme u zajednici i ''izmišlja toplu vodu''? Umjesto da se pažnja posveti postojećem problemu, proizvodi se novi. Iako većina uleme zastupa mišljenje da treba klanjati teravih namaz od 20 rekata, nameće se mišljenje da to nije po ''sunnetu'' i uvodi se praksa klanjanja 8 rekata, nakon čega se namaz i imam napuštaju, često uz galamu, prelazeći preko ramena klanjača koji žele klanjati čitav namaz. Sada imamo situaciju, gdje mnogo klanjača, posebno mladih, napušta teravih namaz poslije osam rekata, zatim sjele do sehura u kafićima, i diče se ''sunnetom''! Je li to uistinu sunnet!?
Ako pogledamo povijest teravih namaza, vidimo da je Poslanik a. s., svega tri noći klanjao teravih namaz u džematu, odustavši od te prakse, kako ne bi bila učinjena strogom obavezom muslimanima, prema kojima je Poslanik a. s. gajio neizmjernu ljubav i milost. Njegov postupak ashabi nisu razumjeli u smislu da teravih treba klanjati samo kod kuće, i nikako drugačije, nego su tu vidjeli širinu, i klanjali su i u kućama i džamiji, koliko su i kako htjeli, i nisu se prepirali 8 ili 20! Takva situacija je potrajala i za vrijeme Ebu Bekra r. a., da bi u doba Omera r. a., kada je država muslimana svakim danom bivala uređenija, na red došlo i pitanje teravih namaza. Omer r. a. koji je uredio mnoge elemente muslimanske zajednice, vidjevši raznolikost po tom pitanju, koja mu se nije baš svidjela, odlučio je da po tom pitanju napravi red. Kada je jedne noći sa svojim prijateljem, posjetio Poslanikovu džamiju vidio je kako jedni klanjaju samostalno, drugi u manjim grupama, dok su treći Kur'an ili dove učili. Vidjevši sve to kazao je: ''Mislim da bi bilo bolje da ih objedinim za jednim učačem!'' To je i učinio, te im svima za imama odredio hafiza, čuvenog kariju, ashaba Ubej ibn Kaba r. a. Kada je druge noći ponovo posjetio džamiju i vidio sklad, red i ljepotu zajedništva uzviknuo je: ''Divna li je ovo novotarija''! Ko god pročita o ovom postupku Omera r. a. i razumije njegovu namjeru i shvati ove riječi, razumjet će da sunnet znači – sklad, red, organizaciju, ljepotu, zajedništvo. Šta bi sad kazao Omer r. a. da vidi praksu pojedinih muslimana koji, kad dolaze, prelaze preko ramena ljudi i safova, a isto čine i kad izlaze. Razgovaraju satima dok se klanja namaz, a pozivaju se na sunnet.
Hadis Poslanika a. s. je jasan: ''Ko bude klanjao za imamom, sve dok on ne završi sa namazom ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć.'' (Sunenu-t-Tirmizi, hadis je hasen sahih)
Čak je i stav dugogodišnjih saudijskih vjerskih autoriteta šejha Bin Baza i Džibrina, da je sunnet klanjati sve dok imam ne završi, i da ne treba napuštati teravih namaz ranije.
Jasno je šta je sunnet! Sunnet je klanjati dok imam ne završi! Stavovi učenjaka su jasni. Većina učenjaka je za teravih namaz od 20 rekata – zašto onda toliko insistirati na 8 rekata? Zašto remetiti sklad – tu divnu novotariju – koju je utemeljio Omer r. a.? Sklad je braćo sunnet!

Preporod

Poučna priča: Ne sudite prije nego upoznate

Mladić od 24 godine je vrištao od sreće dok je gledao kroz prozor od voza. Babo, vidi kako samo brzo prolazi drveće!!!“Otac se nasmiješio svome dragom sinu i s ljubavlju ga gledao.Preko puta njih je sjedio mladi bračni par, koji su s sažaljenjem pratili djetinjasto ponašanje mladića. Iznenada, mladić ponovo uzviknu: Babo, babo, vidi kako samo oblaci putuju!!! 


Par više nije mogao izdržati, pa rekoše njegovom ocu.
Zašto ne biste odveli vašeg sina doktoru ili psihijatru?“Tada se mladićev otac nasmiješi i reče im: „Bili smo kod doktora i upravo se vraćamo iz bolnice. Moj sin je bio slijep od rođenja i upravo mu je danas vraćen vid.“Svaka osoba na ovom svijetu ima svoju priču. Nemojte ljude osuđivati prije nego ih upoznate. Istina o njima bi vas mogla iznenaditi.

Allah dž.š. mnogostruko nagrađuje dobra djela (Poučna priča)

Prije godinu dana, kada mi je muž preselio od teške bolesti, ostala sam udovica, sama sa dvoje djece. U takvoj situaciji bila sam primorana da radim mnoštvo raznih poslova kako bih mogla obezbijediti sredstva za svoju djecu i sebe. Bilo je teško uvijek naći neki posao koji nema harama u sebi, pogotovo jednoj ženi sa hidžabom, tako da je bilo dana kada sam morala posuđivati novac da bismo mogli kupiti sebi hranu, i onda bih sa velikom poteškoćom morala sakupljati novac da bih vratila dugove. Najteže mi je palo kada sam prošle godine u mjesecu septembru imala zdravstvenih problema koji su me sprečavali da idem raditi, tako da smo zapali u jako tešku situaciju.

Jedan dan bila sam kod doktora koji mi je propisao lijekove. S teškom mukom otišla sam u apoteku kako bih ih kupila i dok sam stajala u redu, nani ispred mene zafalilo je nešto malo novca da kupi lijek. Znala sam kako je biti u takvim situacijama i bez razmišljanja sam joj dala tih nekoliko maraka da doplati svoje lijekove, što je nanu mnogo obradovalo pa mi reče: “Allah ti ovo mnogostruko vratio!” Nakon posjete apoteci i uzimanja propisanih lijekova, krenula sam kući, a pri ulasku u zgradu u kojoj živimo, pogledala sam poštansko sanduče i uzela pristiglu poštu.

Nedugo zatim sjetila sam se da sam zaboravila kupiti namirnice kako bih djeci napravila ručak kada dođu iz škole, a imala sam novca toliko da mogu kupiti namirnice da možemo jesti samo taj dan. Tuga i zebnja obuzele su moje srce jer me je bilo sramota da više posuđujem novac, a osjetila sam grižnju savjesti što sam potrošila novac na svoje lijekove, što je, jednim dijelom, doprinijelo da smo ostali sa ovako malo novca, ali su mi lijekovi bili prijeko potrebni.

Izlazeći iz stana i silazeći niz stepenice, upućivala sam dovu Uzvišenom Allahu da nas pomogne i izbavi iz ove teške situacije i podari nam izlaz. Prolazeći pored poštanskog sandučića, primijetila sam da se u njemu nalazi jedno pismo. Iznenadila sam se jer sam nedavno bila pokupila poštu. Kada sam otvorila sanduče, ugledala sam jednu kovertu na kojoj je pisalo samo moje ime i prezime i kada sam otvorila kovertu, u njoj sam našla novčanicu od 100 eura!?

Ostala sam šokirana i sa mislima odakle ovaj novac, ko je ubacio ovu kovertu? Požurila sam da izađem ne bih li vidjela tu osobu koja je ubacila ovo pismo i nedaleko od zgrade ugledala sam jednog muškarca kako ide u pravcu auta koje je bilo parkirano na cesti. Povikala sam: “Oprostite, gospodine”, i kada se okrenuo, vidjela sam da se radi o jednom mladiću koji je imao dugu crnu bradu: “Da li ste vi ubacili ovu kovertu u moje poštansko sanduče”, upitah ga. “Kakvu kovertu, sestro?”, iznenađeno me upita, ili se pravio da je iznenađen, ali ja se postidjeh jer sam ostala zbunjena i pomislila sam da on nema ništa s ovim.

“Želim samo da kažem da nije novca u ovoj koverti, ja u narednim danima ne bih imala djeci šta dati da jedu”, rekoh. Vidjela sam kako se mladićeve oči napuniše suzama i jedna suza mu krenu niz obraz. Obori pogled i reče: “Allah vam dao svako dobro, sestro”, okrenu se i ode prema autu koje je imalo registraciju jedne zapodnoevropske zemlje. Meni se tijelo skamenilo jer sam shvatila da je upravo on ostavio ovu kovertu i poželjeh da mu se zahvalim i uputim dovu za njega, ali mi riječi zastadoše u grlu od suza.

Koliko me je dirnulo ovo njegovo dobročinstvo toliko me je dirnulo i to što je želio da ovo dobročinstvo sakrije čak i od mene. U meni se javilo mnoštvo pitanja: Otkud on zna za mene i moju djecu jer ga nikad ranije nisam ni vidjela ni srela? Kako zna moje ime i prezime? Otkud zna gdje živimo? Otkud da baš sada kad nam je bilo najpotrebnije ubaci ovu kovertu? Tada sam se sjetila starice iz apoteke i njene dove koju je uputila za mene zbog ono neznatno novca koji sam joj dala da doplati lijekove. Uvjerila sam se, po ko zna koji put, da Allah na dobročinstvo uzvraća dobročinstvom mnogostruko većim od onog koje mi učinimo. Dok sam u sebi upućivala dovu za ovog mladića i njegovu familiju, suze su se slijevale niz moje obraze iz zahvalnosti Plemenitom Allahu na Njegovoj milosti i ovom poklonu...

Danas sam sretno udata za vjernika koji se brine o meni i mojoj djeci kao da su njegova rođena djeca, a zauvijek će mi u sjećanju ostati postupak ovog mladića i nadam se da će naći obilnu nagradu kod svog Gospodara za dobročinstvo koje je uradio. 

Dirljiva priča: Ne dirajte moj ruksak!

Učiteljica je trebala da provjeri svaki ruksak u razredu, kako bi se otkrio učenik koji je bez pitanja uzima tuđe stvari. Ušla je u razred i bez najave i objašnjenja počela da „rovari“ po dječijim ruksacima. Učenici nisu znali o čemu se radi. Bili su zbunjeni, a jedan učenica nije bila samo zbunjena, nego je bila prepadnuta, boja njenog lica postala je bijela kao duvar. U očima joj se vidio strah, kolutala je njima, sad desno sad lijevo...

Strah je postajao sve jači, jer se učiteljica približavala njenom stolu. Kako se učiteljica približavala, pomislila je u sebi: “Ne, neću joj to dozvoliti.“ Zgrabila je ruksak i privila ga na prsa, stežući ga svojim rukama. Učiteljica ju je mrko i sumnjičavo pogledala. Odmah je prišla i počela otimati ruksak. Učenica je plakala i molila da joj se ruksak ne uzima, ali učiteljica je sad bila još više sigurna da je ona krivac. Pošti ruksak nije mogla da uzme iz njenih ruku, učiteljica ju je ljutito gurnula i zaprijetila da će pozvati policiju.

Čim je spomenula policiju, učenica se ustala, plačući počela je ljubiti joj ruku i ponudila je svoj ruksak da ga provjeri. Molila je učiteljicu da ne zove policiju. Dok ju je preklinjala, na vrata učionice ušla je direktorica škole. Zamolila je učiteljicu da se smiri i pozvala je učenicu da se kontrola ruksaka izvrši u njenom uredu.

Dok je stajala u čošku ureda, učiteljica je pred direktoricom počela da kopa po ruksaku. Izvadila je jednu crnu kesu a u njoj su bili ostaci sendvića, nagrižene jabuke, tvrde kifle, vrečica u kojem je bilo malo čipsa. Učiteljica upita: “Šta je ovo“? Učenica odgovori: “To je hrana, to je hrana koju svaki dan skupljam za svoju braću i sestre i nosim je kući. Nisam dala da mi se ruksak prekopa u razredu, jer bi se otkrilo šta se u njemu nalazi.“

Učiteljica i direktorica su šutjele, ostale su bez riječi, samo bi se ponekad pogledaj. Direkotrica joj je prišla, pomilovala po glavi i u upitala: “Zašto, zar ti je takvo stanje kod kuće“?
Ona uplakana odgovori: “Ja vas molim da za ovo ne saznaju djeca u razredu, molim vas, ovo je zadnji put, neće se više ponoviti, obečajem. Majka nam je bolesna i nepokretna, a otac u zatvoru zbog prodaje droge. Svaki dan ostanem poslije nastave, kako bi iz kanta za otpad pokupila ostatke hrane, uglavnom sendviće svojh prijatelja i kako bi tu hranu donijela svojoj mlađoj braći i sestrama.“

(Istinit događaj iz jedne egipatske škole)

Saudin Cokoja

Pet hafiza u kući travničke porodice Bektaš:Jedinstvena porodica u Evropi

Otac, majka, sin i dvije kćerke iz bosanske porodice Bektaš znaju napamet svetu muslimansku knjigu i važe za čuvare Kur'ana 

Porodica Bektaš iz Doca, nadomak Travnika, jedinstvena je u Evropi. U kući Bektaševih živi pet hafiza – otac, majka, sin i dvije kćerke imaju zvanje hafiza, što znači da znaju napamet muslimansku svetu knjigu Kur’an. Oni su čuvari Kur’ana.

U Bosni i Hercegovini trenutno ima oko 300 hafiza, a u Travniku i okolini ukupno ih je tridesetak. U jednoj kući, pod jednim krovom, u domu porodice Bektaš, živi pet hafiza koji čuvaju vjerodostojnost Kur’ana: otac Fadil, majka Džemila, sin Ahmed i kćerke Fatima i Aiša, dok najmlađa Merjem već uveliko uči Kur’an napamet, pa bi Bektaši uskoro mogli dobiti i šestog hafiza.
Porodičnu tradiciju učenja Kur’ana napamet započeo je otac Fadil, kada je iz mjesta Prnjavor kod Viteza 1985. godine otišao u Sarajevo da pohađa Gazi Husrev-begovu medresu. U razgovoru s novinarom agencije Anadolija, Bektaš se prisjetio trenutka kada je poželio naučiti Kur’an napamet.
"Odlaskom u Sarajevo prvi put sam se susreo sa hafizima. Taj fenomen učenja Kur’ana napamet kod nas u Bosni i Hercegovini bio je na izdisaju. Tih godina reaktivirano je učenje Kur’ana napamet i sekcije hifza", započeo je svoju priču Bektaš.
U prvom razredu medrese, s kolegama iz razreda, došao je pred Begovu džamiju, a oko šadrvana rahmetli hafiz Kjamil Silajdžić, otac nekadašnjeg premijera BiH Harisa Silajdžića, hodao je sa Senadom Podojkom koji je tada učio hifs.
“Portir pred Gazijinom džamijom kaže: ‘Senad Podojak uči hifs. Eno ga 19. je krug i preslušava ga hafiz Kjamil’. I ja gledam i razmišljam da su oni 19 puta obišli oko šadrvana. A on je bio 19. krug, što znači da mu je ostalo pedesetak stranica Kur’ana da nauči napamet”, prisjetio se kroz smijeh Bektaš, pojasnivši da se Kur’an uči po krugovima, a kako se štampa u 600 stranica, jedan krug je jedna stranica od svakog džuza (poglavlja Kur’ana).
Fadil je tada i sam počeo učiti Kur’an napamet. U početku je bilo teško, jer je objavljen na arapskom jeziku, koji on nije razumio. Preko prijevoda je pokušavao da razumije ono što uči i uz Božiju pomoć je uspio.

“Počeo sam učiti Kur’an napamet u drugom razredu medrese. Završio sam do kraja trećeg razreda, a na početku četvrtog sam položio hifz. Želio sam da proučim cijeli Kur’an za cijeli dan, ali članovi komisije koji su bili tada u poznim godinama, tražili su da ga ipak proučim za šest dana, po sto stranica svaki dan”, kazaoje Bektaš.

Hafiska dova povodom 450. godine od osnivanja Gazi Husrev – begovog vakufa
Hafiska dova, svečanost dodjele diplome, bila je isti dan kada i svečanost povodom 450. godina od osnivanja Gazi Husrev-begovog vakufa, 1988. godine. I njegova supruga Džemila takođe je završila Gazi Husrev-begovu medresu. Vjenčali su se 1990. godine, pred sami rat.
“Allah je dao tako da smo oboje bili hafizi i sama ta činjenica bila je dobra pretpostavka i šansa da se hifz, kao takva vrijednost, baštini u našoj porodici”, rekao je hafiz Fadil.
U Medini je završio fakultet Kur’an-i Kerima, gdje se izučava deset mutevatir kirajeta, odnosno učenje Kur’ana na različitim dijalektima koji su sačuvani od vremena poslanika Muhameda. U Medini su se rodili i njegov najstariji sin Ahmed i kćerka Fatima. U Travnik se vratio 1997. godine i zaposlio u Elči Ibrahim-pašinoj medresi.
“Sama činjenica da sam vezan za Kur’an, Allah mi je dao da radim na predmetu Kiraet, koji podučava učenje Kur’ana. Podučavao sam učenike Kur’anu i osnovao sam sekciju za učenje napamet“, kazao je Bektaš. Travnička medresa je do sada iznjedrila 29 hafiza.

Djeca krenula stopama roditelja
Hafiz Fadil pojašnjava da je hifz čuvanje Kur’ana, da nije dovoljno naučiti ga napamet i ostaviti. To je stalno ponavljanje i učenje Kur’ana do smrti. Njegov sin Ahmed, kada je upisao medresu, priključio se sekciji hifza i završio ga u trećem razredu. Kćerke Fatima i Aiša ranije su počele, ugledajući se na brata.
"Fatima je završila u prvom razredu medrese, a počela je učiti u osnovnoj školi. Aiša je završila u šestom razredu osnovne i bila je najmlađa hafiza u tom periodu u BiH. Merjem je sada završila četvrti razred osmogodišnje škole, i ona uči hifz. Pošto je to zahtjevan izazov, nadamo se ako Bog da da će i ona to uspjeti do kraja osnovne škole“, pojasnio je Bektaš.
Svi hafizi iz porodice Bektaš slažu se da ih učenje Kur’ana odmara i da je muslimanska sveta knjiga lijek za fizičke i duševne probleme.
"Kaže Resul s.a.w.s.: ‘Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i druge podučavaju Kur’anu’. I realno kad pogledamo kroz historiju, znameniti i velikani vidjećemo da su oni ostavljali sve svoje obaveze kako bi učili i podučavali Kur’anu i druge. I ja kažem da me je Allah počastio na određeni način da na ovom prostoru srednje Bosne mogu da podučavam Kur’an i druge. Smatram da je uspjeh, koji je Allah dao, da i moja djeca nauče Kur’an, njegov vid rahmeta prema meni i ovom narodu ovdje“, rekao je Bektaš.
Bog je stvorio ljudsku memoriju i mozak sposoban da nauči Kur’an napamet. Bektaš tvrdi da je Allah olakšao čovjeku pamćenje Kur’ana i pozvao sve koji želi da ga nauče, da ne odlažu tu odluku i da krenu učiti.
"To je fenomen i specifičnost Kur’ana, da se takva knjiga može naučiti napamet. U svijetu danas postoji preko desetak miliona hafiza, a po nekima preko sto miliona. Velika pažnja se posvećuje učenju Kur’ana na svim prostorima, gdje god žive muslimani. I mi smo muslimani i posvećujemo od sebe vrijeme za to. Elhamdulillah, Allah je dao rezultate toga“, dodao je on.
A i porodično Bektaši često uče zajedno Kur’an. Hafiz Fadil podsjeća da postoji fenomen kojeg ulema spominje, Allahov ajet ‘Mi smo objavili Kur’an i mi ćemo ga čuvati’.
"Allah dž.š. se obavezao da će čuvati Kur’an do sudnjega dana. To je jedina objavljena knjiga koju je Allah dž.š. objavio čovječanstvu, da je sačuvana do dana današnjeg u originalu onako kako je objavljena Muhammedu s.a.w.s. Ulema kada govori o učenju Kur’ana napamet, kaže da Allah čuva Kur’an, a onoga ko ga nauči, Allah i njega čuva, i njegovu porodicu, i mjesto i narod u kojem živi. Po nekoj ulemi je zabranjeno živjeti u mjestu gdje nema hafiza“, pojasnio je Bektaš.
Stalno čuvanje Kur’ana je posebna draž i blagodat. "Spominje se prvi ajet u Kur’anu, u prvoj suri El-Fatiha, koji ima 19 harfova. Kad se prouči samo taj ajet, 190 sevapa se čovjeku piše kod Allaha dž.š. Na sudnjem dana, kada ljudi budu proživljeni, neće biti ni maraka, ni eura, ni dinara. Biće samo sevapi i dobra djela. Ko ih bude više imao, biće bogataš i da se spasi i pomogne drugima u nevolji“, poručio je Bektaš dodavši da je hafiska diploma za njega i njegovu djecu najvrjednija diploma jer vrijedi u ovom, a vrijedit će i u vječnom životu.
Izvor: AA

Propis za sedždu prilikom učenja Kur'ana - Sedžde-i-tilavet

Sedzdei-tilavet jeste ona sedzda koja se cini kad se prouci ili cuje odredzeni ajet iz Kur´ana.Takvih ajeta ima 14 i kod svakog je sa strane oznaceno da je tu sedzda.

 

Po Hanefijskom mezhebu to je vadzib a kod drugih sunet.

Ona se obavlja tako sto se donese tekbir,ucini se jedna sedzda na kojoj se prouci tri puta "Subhane rabbijel-e´ala"te se opet donese tekbir i vrati se sa sedzde,izgovarajuci "Semi´na ve eta´na gufraneke rabbena ve ilejkel-mesir".

Ako se sedzda tilavet zadesi u namazu,ucinit ce se sedzda neposredno poslije proucenog ajeta,bez obzira kako se klanjalo kao imam ili pojedinacno, a onaj ko klanja za imamom ucinice sedzdu zajedno sa imamom.

Treba napomenuti da bi se sedzda trebala obaviti i kad se preko radija ili kasetofona i dr.cuje ajet koji zahtjeva cinjenje sedzde.

Hurma – prirodni, univerzalni lijek

 

Hurme imaju širok spektar zdravstvenih i nutritivnih vrijednosti, zbog kojeg se smatraju najzdravijim voćem na zemlji. One su ukusan izvor prirodnih vlakana koji su organizmu neophodni za dobar rad crijeva.

 

Prirodni šećer koji se nalazi u hurmama je savršena alternativa običnom šećeru. Lako se probavljaju i smanjuju osjećaj gladi. Po svom sastavu hurme su prava prirodna multivitaminska tabela, koju mogu koristiti djeca i odrasli. Od anemije, preko visokog krvnog pritiska, holesterola, pa sve do raka - gotovo da nema bolesti koja se ne može liječiti s hurmama.

- Odličan su  izvor željeza i preporučuju se anemičnim pacijentima, djeci i trudnicama.
- Zahvaljujući luteinu i zeaksantinu, hurme nazivaju i 'vitaminima za oči'.
- Mogu se koristiti kao alternativna medicina kod zaustavljanja dijareje, i pomažu da se crijevna flora lakše obnovi (zahvaljujući kaliju). Također, mogu pomoći i da se hrana lakše   probavi.
- Mnogi eksperimenti su dokazali da olakšavaju porođaj i prevladavanje postporođajne depresije.
- Izazivaju osjećaj sitosti i olakšavaju gubitak težine.
- Imaju sposobnost da smanje nivo neželjenog holesterola u tijelu.
- Za srčane bolesnike se preporučuje potopiti hurme u vodu preko noći, samljeti te hurme sa sjemenkama u blenderu, i uzimati nekoliko puta dnevno kao lijek.
- Smanjuju krvni pritisak, reguliraju zdrav živčani sistem te štite od moždanog udara;  preporučuju se studentima i svima koji se bave intelektualnim radom, jer jačaju mozak.
- Djeluju i kao energetski stimulans, pogtovo u kombinaciji sa mlijekom.
- Povećavaju seksualnu izdržljivost.
- Prikladne su i za novorođenčad, jer se šećer u hurmama najlakše otapa i probavlja.
- Idealne za postače.
- Jačaju zubnu caklinu, jer sadrže fluor; korisne u borbi protiv karijesa i sprečavaju daljnje krvarenje zuba.

Vjeruje se da hurme imaju učinkovito dejstvo u liječenju raka, za što je zaslužan element selen kojeg ima u hurmama. Hurme su dobre za liječenje jetre i čišćenje organizma od otrovnih tvari. Uzimanje soka od hurmi pomaže u liječenju grlobolje, različitih vrsta groznice i prehlade. Hurme su odličan lijek i protiv alkoholne omamljenosti. Sačuvajte vaše zdravlje uz pomoć hurmi!

Izvor teksta 

Do 2070. muslimani će biti najbrojnija vjerska grupa na svijetu

Skoro trećina današnje svjetske populacije su kršćani kojih ima oko 2,26 milijardi. Na drugom mjestu su muslimani (1,57 milijardi) dok su na trećem mjestu hindusi (900 miliona).

Međutim, američki naučnici iz Pew Instituta u Washingtonu smatraju da će do 2070. broj muslimana premašiti broj kršćana čime bi muslimani postali najbrojnija vjerska grupa na svijetu.

Njemački magazin Die Welt ovaj fenomen naziva "demografskim džihadom" ili "džihad rađanja".

Demografski gledano, muslimani danas imaju veći rast od kršćana iz nekoliko razloga. Trenutno, jedna muslimanka prosječno rađa 3,1 dijete, dok na primjer Njemice danas rađaju prosječno samo 1,3 djece, navodi Die Welt.

Da bi se brojnost neke grupe održala na sadašnjem nivou stopa rađanja bi trebala iznositi minimalno 2,1.

No, nije jedino natalitet razlog skorašnje brojčane nadmoći muslimana. Prema rezultatima istraživanja sve je veći broj kršćana koji napuštaju ovu religiju.

"Do 2050. oko 106 miliona kršćana napustit će kršćanstvo. Istovremeno, samo njih 40 miliona će prihvatiti kršćanstvo što predstavlja gubitak od 60 miliona", navodi Die Welt.

Proces ateizacije najprisutniji je u Evropi, Sjedinjenim Državama i Japanu. Istovremeno, napuštanje islama u mnogim državama s islamskom većinom je kažnjivo što smanjuje broj formalnih napuštanja islama.

Skoro trećina današnje svjetske populacije su kršćani kojih ima oko 2,26 milijardi. Na drugom mjestu su muslimani (1,57 milijardi) dok su na trećem mjestu hindusi (900 miliona).

Međutim, američki naučnici iz Pew Instituta u Washingtonu smatraju da će do 2070. broj muslimana premašiti broj kršćana čime bi muslimani postali najbrojnija vjerska grupa na svijetu.

Njemački magazin Die Welt ovaj fenomen naziva "demografskim džihadom" ili "džihad rađanja".

Demografski gledano, muslimani danas imaju veći rast od kršćana iz nekoliko razloga. Trenutno, jedna muslimanka prosječno rađa 3,1 dijete, dok na primjer Njemice danas rađaju prosječno samo 1,3 djece, navodi Die Welt.

Da bi se brojnost neke grupe održala na sadašnjem nivou stopa rađanja bi trebala iznositi minimalno 2,1.

No, nije jedino natalitet razlog skorašnje brojčane nadmoći muslimana. Prema rezultatima istraživanja sve je veći broj kršćana koji napuštaju ovu religiju.

"Do 2050. oko 106 miliona kršćana napustit će kršćanstvo. Istovremeno, samo njih 40 miliona će prihvatiti kršćanstvo što predstavlja gubitak od 60 miliona", navodi Die Welt.

Proces ateizacije najprisutniji je u Evropi, Sjedinjenim Državama i Japanu. Istovremeno, napuštanje islama u mnogim državama s islamskom većinom je kažnjivo što smanjuje broj formalnih napuštanja islama.

U konačnici, očekuje se da će do 2050. na svijetu biti 9,3 milijarde ljudi, od čega će 2,9 milijardi biti kršćani a 2,8 milijardi muslimani. Procentualno, broj muslimana će porasti za 73 posto, a kršćana za 35 posto.

U Njemačkoj se očekuje da 2070. ova zemlja ima 70 miliona stanovnika pri čemu bi svaki deseti bio musliman.

Kada se isključi Turska i Rusija, najbrojnija muslimanska zajednica 2050. živjet će u Velikoj Britaniji (7,76 miliona) i Francuskoj (7,54 miliona). 

 

(Klix.ba)

O prijateljima, prijateljstvu i savjetu – Ibn Hazm

Sačuvao te je onaj koji te je ukorio, a napustio te je onaj koji te je omalovažio. Ukor za prijatelja je kao lijevanje metala u šipke: što je čisto ostane, a što nije rasprši se.

Ko od tvojih prijatelja sakrije od tebe svoju tajnu koja se tiče i tebe više te je iznevjerio nego onaj koji je otkrio neku tvoju tajnu. Jer onaj koji otkrije tvoju tajnu, iznevjerio je samo tebe, a onaj koji sakrije od tebe svoju tajnu, iznevjerio te je i još sumnja u tebe.

Ne žudi za onim koji te izbjegava, jer ćeš u protivnom doživjeti razočarenje i poniženje. A ne izbjegavaj onoga koji žudi za tobom jer je to vid nasilja i izbjegavanja dobročinstva, a to je ružno. Ko je kušan druženjem sa ljudima neka bude oprezan sa svima sa kojima se druži i neka u svakome gleda mogućeg protivnika. On stalno mora biti spreman na prevaru od strane svojih prijatelja i njihov loš postupak kao od strane otvorenog neprijatelja. A ako toga bude pošteđen, neka zahvali Allahu džellešanuhu. A ako bude obratno, biće spreman dočekati to i neće nastradati. Ali samo prema zlima i pokvarenjacima neka postupi loše.

Ovaj put je težak za slijeđenje i iziskuje veliko naprezanje. Onaj koji njime pođe mora biti upućeniji od kata — ptice i oprezniji od svrake sve do rastanka sa svijetom i povratka Allahu džellešanuhu. Ali ovo je put dobiti u vjeri i na ovom svijetu. On se sastoji u tome da dobro čuvaš tajnu drugoga i da je ne otkrivaš nijednom svom prijatelju, niti bilo kome drugom ništa što možeš sakriti bez obzira koliko ti bili bliski. Zatim da izvršiš amanet svih onih koji su ti nešto u amanet ostavili. A ne povjeravaj nikome ništa do čega ti je izuzetno stalo, osim ako to moraš učiniti. U tom slučaju učini to na najbolji mogući način i pouzdaj se u Allaha džellešanuhu.


Višak svoga imetka i ugleda podaj i onome koji to traži i onome koji to ne traži od tebe, kao i svima drugima koji su potrebni tvoje pomoći i kojima možeš od koristi biti, makar oni i ne pokazivali želju za tim. A za sve to što učiniš ne očekuj nadoknadu ni od koga drugoga osim od svoga Gospodara — Allaha džellešanuhu.

Znaj dobro da će ti prvi nanijeti štetu onaj kome si dobro učinio i da će prvi protiv tebe ustati. Jer pokvarenjaci iz zavisti mrze svakoga onoga koji im dobro učini kada vide da je dotični u boljem stanju od njihovog. Prema svakom postupaj na najbolji način i sakrij raspoloženje. Ako uspiješ prevladati izvjesna vremena koja donose dani i noći imaćeš miran i spokojan život.

Nemoj davati savjet uslovljavajući to njegovim prihvatanjem, niti se zauzimati za nešto uvjetujući svoje zauzimanje njegovim prihvatanjem. Ne darivaj uz uvjet da za to budeš nagrađen. Sve nabrojano čini radi vrline i izvršavajući svoju dužnost pružanja savjeta, zauzimanja i činjenja dobra.

Prijateljstvo je kada čovjeka rastužuje ono što rastužuje drugoga, a veseli ga ono što drugoga veseli. Onaj koji je ispod ovog stupnja nije prijatelj. Samo onaj koga resi ovo svojstvo je prijatelj kada daje savjet. Jer svaki čovjek koji pruža savjet jest prijatelj, a svaki prijatelj ne pruža savjet.

Savjet se sastoji u tome da čovjek smatra zlom ono što šteti drugome svejedno žalostilo to dotičnoga ili ga veselilo. I da ga raduje ono što drugome koristi svejedno radovalo to dotičnoga ili ga žalostilo. Tako savjet ima jedan uvjet više od prijateljstva.

Najviši stupanj prijateljstva je onaj kada neko sa tobom dijeli svoj život i imetak potpuno dobrovoljno i cijeni te više od svih drugih. Nastojanje da se stekne što više drugova i prijatelja je vrlina koja je najbliža mani. Jer prijateljstvo je prava cjelovita vrlina, a prijatelji se stiču blagošću, izdašnošću, strpljivošću, odanošću, širokogrudnošću, društvenošću, če-dnošću, lijepom odbranom, učenošću i svim drugim pohvalnim svojstvima. Ovdje ne mislimo na pristalice i sljedbenike koje združuju određena zanimanja i službe, jer oni se obično raziđu čim ovosvjetske dobiti nestane, niti na one koji nastoje udovoljiti svojim pohlepama. Ne mislimo ni na društvo u piću, niti na one koji se udružuju da bi činili grijehe i druge ružne poslove, napadali na čast drugih i tračili vrijeme u besposlicama od kojih nema nikakve koristi. Nisu to prijatelji jer oni jedni druge koriste i odmah se raziđu čim nestane ružnih stvari koje su ih bile združile. Mi imamo u vidu iskrene prijatelje koji su to što jesu samo za ljubav Allaha džellešanuhu. Ako ipak budeš imao tu manu pa sabereš dosta prijatelja kojima sada činiš ono što si dužan činiti prilikom nesreće kada ih zadesi, bilo smrću ili nesmotrenošću, ili rastankom ili prevarom nekog od njih, onda tvoja radost zato što si ih okupio ne može nadomjestiti tugu tvoju zbog onoga što ih je zadesilo.

Mana koja je najviše slična vrlini jest želja za hvalisavošću. Izravno je to znak maloumnosti onoga koji se time zadovoljava. No, katkad može biti i od koristi npr. kada se time izbjegava zlo, a povećava dobro ili kada služi kao primjer lijepa morala onome koji o tome sluša.

Pojedini vidovi davanja savjeta skoro da predstavljaju neku vrstu nemimeta (prenošenja tuđih riječi). Tako kada neko čuje drugoga kako kudi onoga koji mu je nasilje učinio ili vidi da mu dotični sprema spletku pa to sakrije od onoga na koga se taj govor odnosi i kome se spletka sprema, onda i onaj koji to skriva, u stvari, čini nasilje. A ako dotičnoga obavijesti o tome, onda prema onome koji kori ili spletkari čini ono što on još nije zaslužio kao kaznu zbog tog svog čina, pa tako sada njemu čini nasilje. A nije ispravno nasilnika kazniti više nego što teži samo nasilje njegovo. U sličnom slučaju pametni će sačuvati onoga na koga se taj govor odnosi tako što mu ga neće prenositi od onoga koji govori, dakle neće ga obavještavati o onome što je dotični rekao o njemu, kako ne bi otišao u nepotrebnu opširnost i tako sebe upropastio. A kada se radi o spletki koju neko čini, on čuva onoga kome se ona sprema krijući to što može bolje od onoga koji to čini i pazeći dobro na samu spletku, i ništa više.


Nemimet je prenošenje onoga što se čulo, a u čemu nema ničega štetnog po onoga kome se to prenosi.

Savjet se dva puta daje: prvi put je dužnost i vjerska obaveza, a drugi put je upozorenje i opomena. Već treći put to je prijekor i osuda. Jedino kada se radi o vjeri dužnost je čovjeku da ponovi savjet više puta, sviđalo se to onome kome je upućen iii ne sviđalo, uznemirivalo ga to ili ne uznemirivalo.A kada savjet daješ, čini to tajno, a nipošto javno, i to aluzijom, a nikada otvoreno. Ovo posijednje možeš učiniti samo onda kada dotični ne razumije tvoju aluziju, pa je potrebno savjet uputiti bez aluzije, to jest otvoreno.

Nikada svoj savjet ne uslovljavaj nužnim prihvatanjem. Ako izađeš iz ovih okvira onda više nisi taj koji savjet daje, već si nasilnik koji želi pribaviti za sebe pokornost i vlast. I tada više ne izvršavaš svoju vjersku i bratsku dužnost. Dakle, ovdje se više ne radi o sudu razuma i prijateljstva, već o načinu kako vladar postupa sa svojim podanicima i gospodari svojim robovima. Nikada ne opterećuj svoga prijatelja više nego li mu i sam pružaš od sebe, jer ako budeš tražio više nego što daješ, onda činiš nasilje. I ne stiječi osim pod uvjetom da trošiš i ne druži se osim pod uvjetom samoće. Ako tako ne postupiš, naškodićeš sebi samom i bićeš lošeg vladanja.

Tolerisati one koji bespravno prisvajaju i pretjerano uživaju i držati se kao da ih se ne vidi kako to čine nije ni kakva ljudskost ni vrlina. Baš obratno, to je znak niskosti i slabosti kao i poticaj njima da ustraju u tom nemoralnom činu. Zatim, to je nastojanje da ih se u tome slijedi i da im se pruži pomoć u činjenju tog zla. Tolerancija je ljudskost kada se radi o pravednima koji se natječu u činjenju oprosta i altruizmu. Samo takvima vrijedni treba da uzvrate na isti način, naročito kada njihova potreba bude bila veća i nužda izraženija. (Ako bi na ovo neko primijetio): Ako iz tvoga stava proizilazi da treba oprostiti prijateljima praveći se kao da ih se ne vidi, onda se time izjednačavaju prijatelj i neprijatelj i tuđinac u komunikaciji sa njima, što je očita greška. (Odgovaramo): Uspjeh je od Allaha džellešanuhu! Naš gornji stav podstiče na tolerantnost i altruizam, ali ne prema grabljivcima nego prema iskrenom prijatelju.

Ako želiš saznati valjan postupak u ovome i dokučiti istinu, onda znaj:

Altruist je čovjek koji daje uvjek prednost svome prijatelju nad samim sobom. U slučaju iskrsavanja neke potrebe ili neminovnosti oba prijatelja treba da dobro razmisle o tome, pa kada se pokaže čija je potreba odnosno nužda veća, onda sud prijateljstva i ljudskosti nalaže da se drugom da prednost nad sobom. Onaj koji od njih to ne učini, on je grabljivac koji želi da nagomila što više može. Prema takvom ne treba uopće biti tolerantan jer on nije ni drug ni prijatelj. Ako se pokaže da su njihove potrebe izjednačene i nužda podudarna, pravo prijateljstvo nalaže da svaki od njih požuri dati prednost svom prijatelju nad samim sobom. Ako tako postupe, oni su prijatelji. Ako pak samo jedan od njih to učini, a drugi ne učini, pa ako je taj običaj njegov običaj, onda ovaj drugi nije prijatelj i sa njim ne treba postupati kao prema prijatelju. A ako to on također učini u nekom drugom slučaju, oni su onda opet prijatelji.

Ako želiš učiniti nekome nešto nakon što je to od tebe zatražio dotični, ili želiš otpočeti sa izvršenjem toga, čini samo ono što on želi, a ne što bi ti želio, u protivnom ustegni se od toga. Jer ako tako ne postupiš ti tada činiš zlo, a ne dobro za što zaslužuješ ukor od njega i drugih, a ne zahvalnost. Time protežiraš neprijateljstvo, a ne prijateljstvo.

Ne prenosi svome prijatelju ono što će ga zaboljeti i od čijeg upoznavanja nema koristi. To je manir pokvarenjaka. Nemoj ni kriti od njega ono čije nepoznavanje bi mu štetu donijelo. To je manir onih koji čine zlo.

Ne veseli se pohvali za ono što se ne nalazi u tebe, pa da se time poveća tvoja tuga. Jer to je nedostatak tvoj koji drugima skreće pažnju na sebe, čini da se čuje za njega. A zatim ti time postaješ predmet ismijavanja i poruge. Samo glupaka i maloumnoga to može zadovoljiti.

Nema ničega lošeg u tome ako te se kori zbog nečega što se ne nalazi kod tebe. Naprotiv, neka te to raduje jer je to tvoja vrlina koja se otkriva drugima. Raduj se ako se u tebe nalazi ono što zaslužuje pohvalu, svejedno hvalili te ili ne hvalili. A tuguj ako ima pri tebi nešto što zaslužuje prijekor, svejedno korili te ili ne korili zbog toga.

Ako neko čuje nešto loše o ženi svoga prijatelja, neka ga uopće ne obavještava o tome, pogotovo ako je onaj koji to govori poznat kao kritizer, klevetnik, pričalica i vatreni samobranilac koji želi da bude što više njemu sličnih među ljudima. A toga je zaista dosta. Ukratko, potrebno je da čovjek govori samo istinu. Međutim, ne zna se često da li govornik iznosi istinu ili laž. Posebno je u vjeri to velika stvar.

Pa ako čuje nešto tako, saznavši još uz to od drugih i obaviještenih da za to postoji opravdana osnova i da to ne dolazi samo od jednog čovjeka, ili ako osobno ustanovi pravu istinu toga, ali nije kadar uvjeriti u to svoga prijatelja, onda neka mu to kaže nasamo i to blago, riječima: Žena je dosta, a ti zaštiti svoju kuću bedemom, odgoji porodicu, kloni se toga i toga i ogradi se od toga i toga. Pa ako on primi savjet i bude se ogradio od toga, našao je svoju sreću. Ako pak vidi da se on, unatoč tome, ne ograđuje i ne poklanja tome nikakvu pažnju, prestaće da mu to govori, ne izustivši više ni jednu riječ, dok će i dalje nastaviti prijateljovati sa njim. Jer to što on ne priznaje njegove riječi za istinite nema razloga da ga se ostavi.

Ako pak on sazna pravu istinu i bude kadar uvjeriti svoga prijatelja u najveći dio istine u koju se osobno uvjerio, onda mu je dužnost izvijestiti ga o tome da bi i on imao jasnu predstavu o tome. I tada, ako to izmijeni, dobro je, a ako ne promijeni ništa, onda će ga napustiti jer u druženju sa njim nema više nikakva dobra pa prema tome ni potrebe za njim.

Ulazak nekog muškarca krišom u tuđu kuću dovoljan je dokaz zla i za to nije potreban nikakav drugi dokaz. Isto je i sa ulaskom žene krišom u kuću drugog muškarca. Tražiti u ovom slučaju svjedočenje dvojice svjedoka više je nego dokaz maloumnosti. Dužnost je takvu ženu izbjegavati i od nje se u svakom slučaju udaljiti.

Po nekim svojim moralnim osobinama ljudi se svrstavaju u devet skupina:
— Skupina koja hvali u prisutnosti, a kudi u odsutnosti. To je osobina licemjera i kritizera, i ova vrsta morala vrlo je raširena među svijetom i dominira.
— Skupina koja kudi u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je karakteristika zajedljivih i drskih kritizera.
— Skupina koja hvali u prisutnosti i odsutnosti. Ovo je osobina laskavaca i častoljubivaca.
— Skupina koja kudi u prisutnosti, a hvali u odsutnosti, što je osobina maloumnika i budala.

Samo se kreposni suzdržavaju od hvale i kuđenja u prisutnosti, a izriču pohvalu za dobro u odsutnosti ili se sustežu od kuđenja. Što se tiče onih koji ukazuju na nedostatke, a nisu ni licemjeri ni drski, oni se sustežu od hvaljenja i kuđenja i u prisutnosti i u odsutnosti.

Svaku od nabrojanih skupina imali smo priliku upoznati i iskusiti. Kada savjet pružaš, čini to na osami i blagim riječima. Ne pripisuj drugome korenje onoga kome se obraćaš pa da budeš od onih koji prenose tuđe riječi (nemmam). Ako tvoj savjet bude grub onda će zavoditi i odbijati, umjesto da pridobija. A Allah džellešanuhu kaže: ,,l recite mu blagu riječ...!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ne rastjeruj!"

Ako pak svoj savjet uslovljavaš njegovim prihvatanjem, ti si nasilnik. A može ti savjet biti i pogrešan pa će ispasti da zahtijevaš prihvatanje svoje pogreške, a napuštanje onoga što je ispravno.

Sve ima neku korist. Ja sam se okoristio izu¬zetno mnogo prepirući se sa neznalicama. Tako se razgorjela moja priroda, rasplamsala moja mašta, zaživjela moja misao i razgranala moja aktivnost, a to je rezultiralo vrlo vrijednim djelima. A da neznalice nisu raspirili ono što je u meni mirovalo i raspalili ono što se u meni skrivalo, ne bi napisao ni ta djela.

Ne uspostavljaj ženidbene veze sa prijateljem niti s njim vrši kupoprodaju.Uvjerili smo se da ova dva vida odnosa dovode do kidanja veze prijateljstva, mada neupućeni tvrde da se na gornji način ta veza samo učvršćuje, što je očita pogreška. Spomenute dvije vrste ugovora nalažu da svaka ugovorna strana teži postići u tome svoj udio, jer su u ovom slučaju vrlo rijetki oni koji daju prednost drugoj strani. A kad god svako teži postići dno što mu pripada, neminovno dolazi do prepirke, koja sa svoje strane uništava svaku ljudskost...

Čitaj dalje :O razumu i rahatluku - Ibn Hazm el-Endelusi

Priča o dječaku koji je majci rekao: „Mrzim te, mama, mrzim te!

Možda ste već čuli priču o malom dječaku koji je, u ljutnji, rekao svojoj majci: „Mama, ja te mrzim!“ … 


Bojeći se kazne, istrčao je iz kuće, popeo se na obližnje brdašce i zavikao iz sveg glasa: „Mrzim te, mrzim te, mrzim te!“

Iz doline je čuo eho koji mu je uzvratio: „Mrzim te, mrzim te, mrzim teee!“

Uplašen, dječak je potrčao prema kući i rekao majci kako neki zli dječak iz doline viče kako ga mrzi.

Majka ga je uzela za ruku i odvela na isto brdašce. Rekla je sinu da iz sveg glasa vikne: „Volim te, volim te, volim te!“

Sin je poslušao majku i ovaj put je otkrio da ga iz doline doziva neki jako fin dječak riječima: „Volim te, volim te, volim te!“

Život je eho, odjek naših djela.

Ono što odašiljete – to vam se vraća.

Ono što sijete – to ćete i požnjeti.

Ono što dajete – to ćete i dobiti zauzvrat.

Ono što vidite u drugima – postoji u vama.

Bez obzira ko ste ili čime se bavite, ukoliko tragate za najboljim načinom da steknete uspjeh u svim životnim oblastima, potražite dobro u svakoj osobi i svakoj situaciji i usvojite slijedeće zlatno životno pravilo: „U životu možete postići sve što želite, ukoliko pomognete drugima da ostvare ono što žele. Ovo se odnosi na vas čime god da se bavite, i ako ste trgovac, otac, majka, prodavač, biznismen, student, mehaničar.“ Ako želite da u drugima pronađete ‘dobrotu’ i ‘sposobnost’, dovoljno je da je potražite.

Poučna priča: Nafaka uvijek pronađe svoj put!

Šejh Ali Tantavi, rahimehullah, prenio je jednu interesantnu priču:
„Ispričao mi je šejh Sadik al-Madžidi, bivši afganistanski ministar u Egiptu, kako je jednom dobio važan politički zadatak u Rusiji. Pošto se plašio da će na putu prolaziti kroz mjesta čiji stanovnici ne kolju meso na halal način, a kod sebe je imao dvije kokoši, zatražio je da mu ih zakolju.  Supruga mu je pripremila i spakovala meso pa ga je ponio sa sobom na put.

Kada je stigao u Taškent (glavni grad današnjeg Uzbekistana) jedan lokalni šejh pozvao ga je kod sebe, ali mu bi mrsko da nosi sa sobom meso u njegovu kuću. Tad na putu ugleda jednu siromašnu ženu vjernicu sa djecom, na kojima je bilo očito da su gladni, pa im dade one kokoši što ih je nosio sa sobom.
Nije prošao ni sat vremena nakon toga dobio je telegram da može da se vrati kući i da je oslobođen zadatka.
Tako se ispostavilo da je ovaj put bio s jednim povodom a to je da su kod njega bile dvije kokoši ali da one nisu bile namjenjene njemu i njegovoj porodici, već onoj ženi i njenoj djeci. Pa ih je njegova supruga zaklala a on ih nosio sa sobom 4000 kilometara da bi došle do nje.“

Izvor:yohkaa.anaa
Prijevod i obrada:Akos.ba

Sedam poruka za uspješan dan – Sura Fatiha

Svi mi želimo imati uspješan dan. Naporno se trudimo da definišemo svoje interese i potencijal i da dobro upravljamo tim vrijednim luksuzom – vremenom. Postavljamo ciljeve i razvijamo strategije kako ih ostvariti.

Međutim, treba da postavimo pitanje: da li su to planovi koji imaju za cilj postizanje Allahovog dž.š. zadovoljstva?

Kakve ciljeve sebi trebamo postaviti kako bismo dostigli Allahovo dž.š. zadovoljstvo i kojima ćemo se približiti Džennetu, ako Bog da?

Neka je Uzvišen Allah, Koji nam je odgovore na ova pitanja dao u sedam ajeta sure Fatiha koja je mudro nazvana Prolog, Otvaranje, Pristup.

Evo tih odgovora:

1. Proučite bismillu prije nego što počnete raditi bilo koji posao – U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Počnite svaku radnju sa bismillom, to donosi i povećava bereket. Proučite bismillu prije jela, prije činjenja nečega novog, prije ulaska u kuću itd.

2. Često se zahvaljujte Allahu dž.š. – Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova

Iskreni vjernik je zahvalan Allahu dž.š. u svakoj situaciji. Pogledajte oko sebe i primijetit ćete blagodati kojima ste darovani, a onda zahvalite Allahu dž.š. na njima svaki dan. Ova veoma praktična vježba će vam pomoći da se nosite sa teškim situacijama i da se borite protiv nezadovoljstva i povećati šanse da vodite život oslobođen od stresa.

3. Budite ljubazni – Milostivom, Samilosnom

Allahovi prelijepi atributi su Milostivi i Samilosni. Trebamo se truditi da primijenimo ova svojstva u našem svakodnevnom životu, te da budemo milostivi i ljubazni prema svim ljudima oko nas. Budite ljubazni prema svojim komšijama, rodbini i prijateljima. Prenesite nekome šerpu tople pileće supe ko je bolestan ili odvezite nekoga sa sobom u džamiju ili na neko predavanje.

4. Sjećajte se Sudnjeg dana: Vladaru Dana sudnjega

Recite sebi svakoga dana da je ovaj svijet, dunjaluk, samo ”igra i zabava”, te da će ubrzo doći Dan kada će nas Allah dž.š. ispitati za svako dobro ili loše učinjeno djelo. Ovo će, uz Allahovu pomoć, izbalansirati naš odnos između dunjaluka i ahireta. Učite suru Mulk svake noći.

5. Pomoć tražite samo od Uzvišenog Allaha: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo

Budite uvijek svjesni da je Allah dž.š. veoma blizu i da uslišava dove. Poslanik s.a.v.s je rekao: ”Čovjek bi se trebao stalno obraćati Allahu dž.š. za pomoć, dovom, za sve svoje potrebe, pa čak i kada mu pukne kaiš na obući, treba da moli Allaha da ga obskrbi tim kaišom, ako mu treba soli, treba moliti Allaha da ga time obskrbi.” Tirmizi. Mi znamo da nam SAMO Allah dž.š. može pomoći kada smo u nevolji. Povećavajmo svoje oslanjanje na Allaha dž.š. , čineći dovu i bivajući strpljivi.

6. Slijedite sunnet – Uputi nas na Pravi put

Jahja ibn Muaz r.a. je rekao: ”Obnovite svoja srca spominjanjem Allaha dž.š. jer ono žuri u bahatosti i nemarnosti”. Trebali bismo se potruditi da svaki dan naučimo nešto novo o vjeri. Naučite neki novi hadis ili kur’ansko pravilo u vezi nečega što je vezano za vaš svakodnevni život.

7. Radite dobra djela i družite se sa onima koji čine isto

– Na Put onih kojima si blagodat svoju darovao , a ne na put onih koji su zalutali i na koje si se rasrdio.

Trudite se da radite što više dobrih djela, i tražite društvo onih ljudi koji vas podsjete na Allaha dž.š. kada ih sretnete. Pažljivo slušajte hutbu petkom i pristustvujete različitim predavanjima.

Ono što je lijepo jeste da nas Allah dž.š. podsjeća na ove stvari svakodnevno, sedamnaest puta, onoliko koliko učimo ovu suru na farz namazima svakoga dana.

Hvala Allahu dž.š. na tome.

Izvor: suhaibwebb.com

Za Akos.bA prevela i obradila: Anesa Gegić

IZ BiH upozorava: Vjernicima se podmeću lažne vaktije

Vjernicima iz Bosne i Hercegovine koji poste ramazan podmeće se vaktija u kojoj vrijeme sehura i vrijeme iftara ne odgovara tačnim terminima, zbog čega vjernici riskiraju da im post ne bude ispravan, piše bosanskohercegovačka novinska agencija Patria.
Iz Islamske zajednice BiH upozoravaju da je jedino ispravna vaktija ona iza koje stoji Islamska zajednica, dok sve druge vaktije treba odbaciti.

Vrijeme iftara prema spornoj vaktiji ranije je za nekoliko minuta, dok se, prema istoj toj vaktiji može sehuriti čak 45 minuta poslije, nego je to prema vaktiji Islamske zajednice.

Iz Islamske zajednice napominju kako se izlazak i zalazak sunca, odnosno vrijeme sehura i iftara dobiva preciznim matematičkim proračunima, koje Islamska zajednica u BiH dosljedno prati, te nikakve druge metode u određivanju vremena sehura i iftara ne mogu biti validne.
„Čuvajmo jedinstvo i ljepotu našeg institucionalnog džemata“, poručili su Islamske zajednice u BiH.

Šta ako pojedem nešto u toku posta iz zaborava ?

Pitanje:

Kakav je propis osobe koja nešto popije ili pojede iz zaborava, te da li je obaveza onom ko ga vidi da jede ili pije da ga podsjeti na post?
Odgovor:
Ko nešto pojede ili popije dok posti post mu je ispravan, ali kada se sjeti posta obaveza mu je da prekine i ako je nešto ostalo u ustima od zalogaja ili gutljaja da izbaci, a dokaz za ispravnost i potpunost posta su riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu: “Ko zaboravi pa nešto pojede ili popije tokom posta neka upotpuni svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio”.
I zato što je zaborav od stvari za koje se insan neće kazniti ako učini zabranjenu stvar u takvom stanju, jer kaže Allah Uzvišeni: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!”. (Sura El-Bekare, 286) A Allah Uzvišeni je rekao nakon toga: “Tako sam i uradio”.
A što se tiče osobe koja ga vidi dužna je da ga podsjeti, jer se to smatra od otklanjanja zla, a rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vas vidi kakvo zlo neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne može onda jezikom, a ako ne može onda srcem”, a nema sumnje da je jelo i piće osobe tokom posta od zla (munkera) ali razlika je u tome što je ovo zlo oprošteno u stanju zaborava jer se neće kazniti zbog njega, ali osoba koja vidi da se zlo dešava nema izgovora u ostavljanju negiranja i zabrane takvog čina.

Autor: Muhammed b. Salih El-Usejmin
Izvor: Islamhouse