Dova 11-og dana Ramazana

Gospodaru moj;
Utječem Ti se od toga da mi budeš blizu, a ja da se od Tebe udaljavam. Utječem ti se da budem u skupini ovih, koji bezbrižnim snom spavaju kao da su dan proveli u džihadu i djeljenju imetka na Tvom putu, kao da su noć proveli družeći se sa Tvojom riječi i ibadetima koji su Ti dragi.
Utječem Ti se Milostivi da ne budem od onih kojima si svoje blagodati podario, a oni Ti uzvratili gafletom i zaboravom.
Utjećem Ti se, Ya Rabb, da ne budem u kategoriji onih kojima si znanje podario, a oni po njemu ne postupaju već se njime ohole i druge ponižavaju.
Ya Rabb, utječem Ti se da ne budem od onih koji su cijeli dan griješili i cijelu noć griješili pod okriljem tvoje zaštite, a da su na Tebe u zadnjoj trećini noći zaboravili i dubokim snom bezbrižno zaspali.

Utječem ti se Milostivi od bogastva kojim se džehenemska vatra kupuje zbog sile koja je mnogima u mozak udarila pa Tvoje blagodati koriste kako bi udarali na tuđe časti, kako bi se bavili spletkama i zamkama zaboravljajući da Ti svaku spletku protiv spletkaroša okreneš. Koji Tvoje blagodati koriste u službi šejtana prokletog prodajući ahiret za varljivi dunjaluk.
Ya Rabb, zaštiti me od takvih iskušenja, zaštiti me od takvih papira koji u propast vode, jer novac je usitinu samo papir kojim se kupuje džennet ili džehenem.
Gospodaru moj, utječem Ti se od upropašćujućeg siromaštva koje navodi na grijeh, utječem Ti se i od toga da preselim pod dugom pa da se nakon moje smrti po lošem spominjem.
Gospodaru moj, utječem Ti se od viška slobodnog vremena jer ono nije prijatelj onome koji želi da sebi kupi Tvoj džennet. Molim Te zaposli me na Tvom putu jer ja nijedno dobro djelo ne mogu uraditi bez Tvoje milosti i odredbe.
Utjećem Ti se Gospodaru moj da moja djela budu upropaštena pogrešnim nijetom, da nemaju vrijednosti na Sudnjem danu.
Utječem Ti se Milostivi od zdravlja koje se koristi za nepokornost Tebi .
Utječem ti se od jezika koji ti ne izražava zahvalnost i pokornost i taj amanet koji si mu dao koristi na gibet, nemime, laži i potvore, pjevanje ili psovanje.
Utječem ti se Milostivi od ruku koje umjesto dova, rada na tvom putu..., vrijeme provode u haramu: kradu, zulum čine, silu sprovode, tipkaju informacije i dezinformacije, gube vrijeme na prebacivanju TV kanala, listanju haram časopisa, ispijanju alkohola, paljenju cigareta, spravljanju droga...
Utječem Ti se, ya Rabb, od nogu koje umjesto da koračaju ka Tvom zadovoljstvu, idu prema haramu, koji vodi direktno u džehenemsku vatru.
Gospodaru moj, utječem Ti se od porodice koja će biti neprijatelj jedni drugima na Sudnjem Danu zbog zanemarivanja pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, zbog neispunjavanja dužnosti i obaveza jednih prema drugima.
Sveznajući Gospodaru, utječem Ti se od lažnih prijatelja i onoga što se u njihovim prsima krije. Utječem Ti se od toga da ja nekom budem neprijatelj.
Utječem Ti se Ya Rabb, od svih oblika nepokrnosti Tebi.
Utječem ti se Voljeni Gospodaru da ne budem među onima koji su te zaboravili, koji su te razočarali, rastužili ili naljutili.
Utječem ti se Milostiovi od toga da skrenem nakon što si me već na pravi put uputio.
Molim Te primi moje dove Gospodaru moj.
Ne ostavi mi nijednog grijeha, a da ga ne oprostiš, niti jedne potrebe i želje a da mi je ne ispuniš, niti jedne brige, a da mi je ne otkloniš, niti jedne dove, a da mi je ne uslišaš. AMIN YA RABB!!!

Poučna priča: Snaga jetimske suze

Kada sam u proljeće '95 dolazio u Sarajevo, nagovještavao se kraj rata. Ne pišem o ratu niti o prolasku kroz poznati "tunel" već o jednom slučaju koji do sad nije zabilježen a koji je, eto, toliko čudan da insanu svaki put iznova naježi svaku dlaku na tijelu. Na Baščaršiji sam, na basamaku pred Begovom, prepoznao Hasana* , čaršijskog sarhoša, kojeg je znala čaršija i koji je u mom sjećanju bio češće "pod gasom" nego trijezan, i koji je čak i u najkriznijim danima agresije vazda pronalazio "čašicu" i opijao se. Ovog puta me zbunila bijela kapica na njegovoj glavi…

prosijeda bradica i nurli čehra. Zbunio sam se i buljio u njega s nevjericom. Išaretio sam hafizu očima u Hasanovom pravcu a on me steže za mišicu i upita radoznal
- Sjećaš li se Hasana?
- Da, al' ne kontam…
- Eh, Dženabu Hakk je Svemoguć sinko!

Pošto odmakosmo do u vrh čaršije, otpoče hafiz:

- Ima haman godina kako je pred Hasana, na Saračima, bahnula mati sa dvoje uplakane i bosonoge djece. On se vraćao prema Bentbaši sa dvije lepinje pod rukom, pa ustuknu nazad kad ga žena predskoči kroz plač: – Dobri insanu, daj nam tu jednu lepinju, ova moja djeca pocrkaše od gladi! Haman smo se tri hefte probijali kroz četnike, ova djeca ništa nisu jela osim lišća i vode i šumskih plodova! Daj nam jedan hljeb, Bog te pazio! Hasan, i ovaj put pripit, zakoluta očima pa zagrmi! – Ma što me prepade ženturačo! Nisam im ja otac! Šta me briga tuđi skot! Mič' se da prođem!

U tom djevojčica zaplaka tako tužno da Hasan tek sad obrati pažnju na jadnike pred sobom. Žena sva poderana i pocijepana, izgužvane pamurice preko glave, svezane pod bradom u kaljačama a djeca prljava i haman bosonoga, oči utonule od gladi, straha i umora; dječaku je moglo biti osam a djevojčici devet ili više godina. Iz očiju joj suze tekoše niz bradu na golišavu nogu, pa se Hasanu smuči u trbuhu, bi ga stid sebe i pomisli. Ubiće me Bog! Brže-bolje pruži obje lepinje djeci, nespretno ih pomilova po prljavoj kosi i izgubi se prema Bentbaši.

 

U kući samo zbaci kaput sa ramena i baci se na šilte što mu je služilo kao postelja. Ubrzo, i sam gladan, zaspa misleći o čudnom susretu. Odjednom se nađe nad Džehennemom, i to vidje svoju vagu , svojih dobrih i loših dijela, pa tamo gdje treba da budu dobra djela – sve bi prazno! Na strani gdje su loša djela – brdo loših djela i on sa njima, strahovito se približavajući užarenoj vatri, pošto su pretegla loša djela! Sav u strahu, svjestan mjesta i dešavanja, Hasan zapomaga iz sveg glasa: – Ja Rabbi, propado' u vatru, jadan i kukavan, zar za svoga života nisam ništa dobro učinio da mi se smiluješ, da ne gorim?

Kada se strana vage, na kojoj je i sam bio, našla tik iznad razbuktale vatre, u tom momentu, ugleda Hasan onu djevojčicu, što joj dade hljeb i pomilova je, kako joj samo jedna suza iz oka, preko obraza i brade kanu, ali ovaj put ne na golu nogu već na onu stranu vage gdje bi trebalo da budu Hasanova dobra djela, pa se čudom vaga zaustavi nad Džehennemom a suza čudom progovori:
- Hasane, Allah ti se smilovao, nahranio si siroče! Ja sam jetimska suza! Moj Gospodar mi je naredio da utrnem džehennemsku vatru pod tobom!

Allahu ekber! Allahu ekber!

Hasan se prenu iz sna, okupan u znoju! Zaokujis'o je sabahski ezan a njega obuzela drhtež, nije mogao ustati koliko su mu koljena klecala. Neprestano mu je u bubnjićima ušiju odzvanjao dio rečenice: "…ja sam jetimska suza…"

Znao je da mora na sabah, u džamiju, iako je zadnji put u djetinjstvu klanjao namaz; ezan je tek zaučio. Nekako je uzeo abdest, dohvatio kaput i pohitao u Hadžijsku džamiju. Noge su ga same donijele. Sva se džamija u nevjerici okrenula. Nije ni primijetio začuđene poglede na sebi, samo je pao na sedždu i dugo jecao dozivajući: Ja Rabbi, ja Rabbi…

* Ime osobe je promijenjeno, ali je događaj istinit.

Fuad Abdullah Seferagić

Dova desetog dana Ramazana-Dova za sreću (podijeli, Allah te usrećio)

Allahu, molim Ti se za sretan život! Bože, podari mi ugodan i lahak život i lijepu smrt! Gospodaru, nemoj me poniziti i osramotiti na Sudnjem danu!

Allahumme inni es’eluke ‘ajšes-su’adai! Allahumme inni es’eluke ‘išeten henijjeten ve miteten sevijjeten ve meredden gajre muhzin