Bismillah

Bismillah

Zaprosila ga Džennetska hurija

Njegov slučaj prenio nam je šejh Muhamed Hasan na jednoj od svojih hutbi riječima: ”Ovog Ramazana čuo sam nevjerovatnu priču. Riječ je o jednom našem mladiću (iz Egipta) i našem sinu. Bio je izuzetno bogobojazan i pokoran svojoj majki. U svojoj najljepšoj mladosti, iznenada se razbolio i pao na smrtnu postelju. Nije imao ni trideset godina...
Porodica i rodbina bili su u šoku a posebno njegova majka koja je gledala kako joj sin umire. Znala je da njegovom smrću, gubi jedinog i pravog prijatelja, onog prijatelja kojeg je ona rodila, ali od Allahovog određenja se ne može pobjeći.
Svjedoci tvrde, dok je ležao na krevetu i dok se pripremao da napusti ovaj svijet, čule su se čudne riječi koje je izgovarao u tim zadnjim trenutcima svog života. Gledao je u jednu tačku ispred sebe i obračao se nekome riječima: ”Ne, moram prvo majku pitati, ne, moram nju prvo da pitam!”
Otišli su do njegove majke koja je bila u drugoj sobi jer nije mogla da gleda kako joj sin umire. Željela je da bude sama. Obavijestili su je da joj sin govori čudne riječi pa možda ona zna šta hoče, jer je nju spominjao. Kad je ušla kod njega, ležao je na krevetu, uplakanog lica mu je prišla. Na njegovom čelu su izbijali “grašci” znoja. Kapljice znoja na njegovom čelu su bile poput bisera, a jedan od znakova lijepog završetka na Dunjaluku jeste i taj da se kod osobe koja umire orosi čelo od znoja.

Kad mu je se majka približila, čula je kako ponavlja iste riječi: ”Ne, moram prvo da pitam majku!” Kad je čula ove riječi, rekla mu je tri puta: ”Sine, ja sam, tvoja majka.” Čim je čuo glas svoje majke, progovorio je: ”Majko, vidim ispred sebe prelijepu djevojku, nikad u životu nisam ljepše vidio. Vidim je, došla je i hoće da me zaprosi, hoće da se uda za mene, a ja joj govorim da ne mogu pristati dok majku ne upitam.” A majka mu reče: ”Imaš moju dozvolu sine, to je tvoja hurija iz Dženneta!”
Allahu ekber, koji stepen, da ti se Gospodar smiluje i pošalje ti ahiretsku ženu na Dunjaluk da te zaprosi, a ti još živ. Nemojmo se ovome čuditi, jer čovjek prilikom umiranja može svašta da vidi uz Allahovu dozvolu, pa između ostalog vidi Meleka Smrti i vidi ostale meleke koji su sa njim došli, da li su to meleci azaba ili meleci milosti, to je do osobe kako je zaslužila i živjela.
Rekao je Uzvišeni Gospodar: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.” (Fusilet, 30)
I rekao je Poslanik, s.a.w.s.: ”Jadan je onaj! Jadan je onaj! Jadan je onaj! “ko Allahov Poslaniče!?” – upitaše ashabi. Pa je Poslanik, s.a.w.s. rekao:”Onaj ko doživi starost jednog ili oba roditelja pa i pored toga ne uđe u Džennet.” (Sahihu-l-Muslim i Sunen od Tirmizija)
Saudin Cokoja

Recept za baklavu: Bajram je nezamisliv bez nje...

Baklava je jedan od najstarijih poznatih turskih jela. Njena popularnost seže u doba 15. stoljeća.
Bajram je ovdje nezamisliv bez baklave, a kako se ramazanski bajram polako bliži, mi vam donosimo jedan od najboljih recepata koji postoje.
Sastojci:
Gotove kore (jufke) za baklavu (1 kg)
900 g mljevenih oraha
100 g krupno mljevenih oraha (izrezati nožem)
150 g šećera
250 g maslaca (putera)
100 ml ulja Agda:
1 kg šećera
voda
limun


Priprema
Pripremiti agdu: sipati šećer u lonac i preliti ga vodom (da vode bude dva prsta iznad šećera). Kuhati je negdje oko 20-ak minuta (jača vatra), možda i manje – agda ne smije biti pregusta (gustina treba biti između sirupa i vode). Dodati limun.
Dodajmo i da se agda mora ohladiti prije nego što se njom zalije baklava.
Izrezati kore po mjeri pleha u kojem će se baklava peći.
Potom istopiti puter (na blagoj vatri, paziti da ne promijeni boju) i promiješati ga s uljem.
U pleh prvo staviti tri kore koje premažete puterom i uljem (neka ova smjesa bude topla, to će dati hrskavost kori), pa na prve tri kore stavite sve narezane orahe. Pa onda stavljamo dvije jufke, pa smjesa puter i ulje, pa mljeveni orasi (koje smo prethodne pomiješali sa 150 grama šećera).
Tim redoslijedom idemo do kraja.
Na kraju, baklavu pokrijete s tri kore i to tako što svaku, nakon stavljanja, premažete s puterom, osim posljednje.
Prije rezanja pritisnite baklavu dlanovima i izravnajte sve. Baklavu potom režemo u oblik dijamanta.
Baklava zatim ide u rernu: prvo desetak minuta na 190 stepeni, dok ne dobije svijetlo smeđu boju, a onda je 45 minuta pečemo na 150 stepeni. Ako vam se učini da će biti pretamna, pokrite je aluminijskom folijom i nastavite je peći.
Provjerite da li je pečena tako što ćete viljuškom razmaknuti baklave i pogledati da li je i dno pečeno.
Vruću baklavu zalijete hladnom agdom i pritisnete je tepsijom ili plehom da bi se kore izravnale, ali baklava ne bi trebala biti pritisnuta duže od deset minuta.
Baklava je najbolja kad odstoji dan ili dva, na hladnom mjestu.
Uživajte!

Rastanak sa Ramazanom :(

U posljednjim danima ramazana, u danima kada ramazan najavljuje svoj odlazak, možemo samo kazati: Subhanallah! Kako se brzo završi! Kako su brzo prošli ramazanski dani i noći! Kao da su jesenji listovi koje uhvati vjetar sudbine! A nije li cijeli život išta drugo do nekoliko trenutaka? Da, život je zaista samo san, a vječnost i neprolaznost pripada samo Onome koji je vječan: ''Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti...'' (Er-Rahman, 26-27)




Mjesec ramazan, gdje je! Nije li prije nekoliko trenutaka bio s nama? Nije li ispunjavao naše uši i oči? Nije li on bio govor naših minbera, ukras naših minareta, roba naših pijaca, predmet naših razgovora, život naših džamija? A gdje je sada? Evo ga, kida posljednji konac, da ga izvuče s našeg obzorja, evo ga bori se sa posljednjim dahom i hoće da ga ispusti pred nama. Dakle, vrijeme naše intenzivne bogobojaznosti je prošlo. Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo!

Hej ramazanu!.. Kako je velika razlika između dana tvoga dolaska i dana tvoga odlaska. Dočekali smo te otvorenih očiju i srca, dočekali smo te s radošću, veseljem i nadom. Željeli smo da nam dođe tvoja čistota u kojoj će plivati naše duše, jer su bile okorjele i sasušene. Obradovali smo se času tvoga dolaska, jer je to značilo pomirenje s našim Gospodarom od koga smo dugo bili okrenuti. Koliko smo željeli da ti budemo vjerni, koliko smo se nadali da ćemo iskoristiti tvoje dobročinstvo.

A danas kad se s tobom opraštamo, duše su nam pune bojazni i stida, pune žaljenja i tuge. Ne znamo koliko smo ti bili vjerni, ne znamo koliko smo ostvarili tvoju nadu. Da mi je znati kako si nas našao i kakva si sjećanja ponio sa sobom? Jesi li primio izvinjenje onih koji su se izvinjavali? Jesi li zadovoljan postom postača? Je li ti se dopao namaz klanjača?
Kako je samo veliki broj onih koji su ti se pravdali svojim poslovima i obavezama. Kako je veliki broj onih koji su ti se ispričavali svojom slabošću i bolešću. Ali, Boga mi, niti su im tijela bila bolesna, niti su bili slabi. U pitanju je bolest srca, niskost duše i slabost volje. Iznevjerila ih je njihova odlučnost, pa nisu ni pokušali da savladaju prepreku, već su pobjegli s bojnog polja prije same bitke i tako su sami sebe osudili na propast. Ostavi ih sada neka trpe gorčinu bola i gutaju ljutinu kajanja kad vide da su im drugovi, koji su se upustili u iskušenje, izašli kao pobjednici i ništa im ne fali, ustvari, to iskušenje samo im je povećalo iman i pojačalo snagu, te pokazalo da su im strahote kojima su bili plašeni, samo obične varke i šejtanska zavođenja.

Ramazanu!
Reci onima koji su ovaj put ostali zavedeni da ne dozvole da budu obmanjeni i drugi put! Na odlasku im reci: ''Onaj ko je propustio priliku u mojim danima, neka je nadoknadi u drugim! Reci im da su vrata pokajanja širom otvorena: ''Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

Ramazanu, bojim se da mnogim postačima i klanjačima u svoju bilježnicu nisi zabilježio gore stvari nego što si zabilježio mnogima koji nisu ni postili ni klanjali, jer davno je rečeno: ''Mnogi grijesi koji donose poniznost i skrušenost bolji su od pokornosti koja vodi oholosti i veličini.'' Zato, ako nepostači priznaju svoj grijeh i donesu odluku da će se popraviti, imaju pravo da se Allahu obrate pokajanjem. A što se tiče onih oholih koji misle da su lišavanjem hrane i pića ispunili sve svoje obaveze i dužnosti prema Tebi, ali se za vrijeme posta nisu odvikli od ogovaranja i drugih pogubnih grijeha, oni, uistinu, griješe. Pokajanje je daleko od njih, jer oni čak i ne smatraju da su grješni.

 
Zato iskoristimo ove posljednje trenutke ramazana i očistimo svoja srca iskrenim pokajanjem. Dignimo svoje ruke i ponizno zamolimo: ''Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u iman: 'Vjerujte u Gospodara vašeg!' – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, zaista, Svoje obećanje ispuniti!
Ispratimo ramazan, tog plemenitog gosta, onako kako se ispraća pravi gost. Znajte da se pravi gost ne ispraća samo selamima nego i vrijednim poklonima. Vrijedni poklon za našeg plemenitog gosta je sadekatul-fitr. On čisti naš post, on čisti naše duše, on čisti naša djela.
 
Na kraju molimo Allaha Uzvišenog da primi sva naša dobra djela, koja smo činili u ramazanu i da nam ne uskrati nagradu postača. Amin!

Podijelite ovaj sadržaj...

Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o...

Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o u jedno bosansko selo za vrijeme Ramazana. Proveo tu desetak dana jer su domacini bili vise nego ljubazni i s gostom se sporazumjevali i rukama i nogama.Vratio se covjek kuci na zapad te prepricavajuci gdje je sve bio i sta je sve vidio na svom putu, za ove dobre seljane i njihov obicaj rece:„ Probude me u toku noci i onda jedemo, zatim tokom citavog dana nedaju nista jesti ni piti. Negdje predvece naprave hrane i jela kao da ce ceta vojske jesti i cekaju znak. To im odredjuju mala djeca koja trce ulicom i dozvoljavaju jelo i pice bas u to vrijeme. Najedemo se i napijemo, ma ljepota. E onda na vecernju fiskulturu. Svi se spreme pa u jednu veliku salu. Trener ispred, pa muskarci i iza njih zene. Onda trener naredjuje:-Gore, dole, gore, dole...Onda se svi usutimo i cekamo da vidimo jel dobro.Trener sjedi i razmislja i onda se okrene na desnu pa na lijevu stranu i kaze:-Ne valja, ne valja! Hajd ponovo!!!“