Ova priča se dogodila lično meni. Prije oko tri nedjelje, na e-mail
mi je stiglo pismo od djevojke koja živi u Australiji. U njemu je
stajalo:
“Ja sam djevojka, porijeklom Libanka. Otac mi je musliman, a majka
kršćanka. Do desete godine sam živjela u Libanu. Tada su mi se roditelji
preselili u Australiju, veza s Bliskim istokom se prekinula. Sada imam
22 godine. Dolaskom u Australiju, moja veza sa vjerom je u potpunosti
nestala. Sve što sam znala je da sam muslimanka. Ne znam ni kako Mushaf
izgleda, čak ne znam ni Fatihu. Ne znam kako da klanjam. Vjera nema
nikakve važnosti u mome životu.
Roditelji su se razveli i stupili u brak s drugim osobama. Kada sam
upisala fakultet, i otac i majka su napustili Australiju i ostavili me
bez porodice i rodbine. Nisam znala ništa o mojim precima u Libanu. Bila
sam prinuđena raditi kako bih se izdržavala. Ujutro bih išla na
fakultet, a navečer radila u baru. Imala sam prijatelja u zapadnjačkom
značenju te riječi. Nisam ostavila ni jedan grijeh, a da ga nisam
uradila bez stida i bola.
Postala sam prava zapadnjakuša. Skromno poznajem arapski jezik. Zbog
izrazite ljepote učestvovala sam za Mis Novog Zelanda i pobijedila na
lokalu. Sada se pripremam za finalno takmičenje. Postala sam model s
naslovnih strana.
U tom periodu sam posjetila jednu libansku porodicu koja živi u
Australiji. Kod njih sam gledala ramazansku seriju o čednosti i vidjela
adresu sajta. Bila sam jako potrešena, jer se serija obraćala direkrno
meni. Zato vam šaljem pitanje: Da li je moguće da me Allah, dž.š.,
prihvati i da Mu se vratim?”
Kada mi je stiglo ovo pismo, pomislio sam: Subhanallah, koliko god
ljudska duša bila na dnu, ona žudi za Allahom. Kako god stomak žudi za
hranom, tako i duša žudi za Allahom. Poslao sam odgovor u kome sam
napisao da će joj Allah, inšallah, primiti pokajanje i ukazao na uvjete
pokajanja. Za dva dana me je pozvala: “Pokajala sam se, ostavila sam
prijatelja i više ga nikad neću vidjeti.” Nakon dva dana me je ponovo
pozvala: “Želim naučiti klanjati namaz.”
Ponovo me je pozvala nakon dva dana i rekla: “Željela bih neke kasete
s učenjem Kur ana.”Poslao sam joj kasete šejhova Adžemija i Mešari
Rašida, medinski Mushaf i čitav komplet kaseta.
Sljedeći put me je pozvala nedjelju dana kasnije i kazala da se
odrekla titule kraljice ljepote, a zatim me, nakon četiri dana
iznenadila rekavši: “Obukla sam hidžab.”
Priča se još ne završava, za dva dana me je iznova pozvala: “Osjetila
sam snažan bol i otišla ljekaru. Rekao mi je da bolujem od raka mozga,
te da mi je ostalo još nekoliko dana.”
Sara će u petak ući u operacionu salu u Australiji da bi joj hitno
bila izvršena operacija mozga. Operacija je uspješna samo oko 20%
operiranih, kako tvrde tamošnji ljekari.
Tako kažu ljekari, a ona mi ja poslala pismo u kome veli nešto što ni
pobožnjaci ni učenjaci nisu u stanju kazati: “Radujem se susretu s
Allahom. Radujem se što sam se pokajala prije nego sam saznala za
bolest. Ne znam da li će roditelji saznati šta se sa mnom dogodilo, jer
me veoma rijetko pozivaju. Pokajnica sam tek tri nedjelje, a griješila
sam prema Allahu 20 godina. Moli Allaha da me upiše u stanovnike
Dženneta; a ako preživim, da služim islamu na vašem sajtu, jer je on moj
prozor u islam.”
Slavljen neka je Allah Koji upućuje Svoje robove i prima im pokajanje kako bi im se smilovao prostranom milošću.
Mi smo Allahovi i njemu se vraćamo. Allahu naš, daj nam nagradu u
iskušenjima i daj da mi koji ostajemo budemo bolji od nje. Sara je umrla
u 22.godini života. Ukopana je na muslimanskom groblju u Novom Zelandu.
Klanjali su joj dženaze-namaz. Pred operaciju mi je poslala kraće
pismo: “Dvadeset dvije godine sam živjela daleko od Allaha, ali sam se
pokajala tek prije tri nedjelje. Uzimam vas za svjedoke da sam se
pokajala Allahu, ostavila prijatelja i posao u baru, takmičenje za
kraljice ljepote, obukla hidžab i počela klanjati. Uzimam vas za
svjedoka da sam sve ovo uradila radi svoga Gospodara. Ne poznajem druge
muslimane osim vas i ljudi sa ovog sajta, pa vas molim da molite Allaha
da mi oprosti. Molim Allaha da uputi moju majku, jer ona o meni ne zna
ništa.”
Molim vas, učinite koliko možete dobrih djela: hadždž, umru, sadaku i
dovu i pošaljite ih Sari. Jeste li vidjeli Allahovu milost prema
robovima? Njoj je bilo propisano da umre u tom trenutku, ali je Allah
propisao Sebi milost i učinio da se pokaje i ostavi sve grijehe samo tri
nedjelje pred smrt.
Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce ima ili ko sluša, a priseban je.
(Odlomak iz knjige Otvorili su dušu i srce od Amr Halida)