Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o u jedno bosansko selo za
vrijeme Ramazana. Proveo tu desetak dana jer su domacini bili vise nego ljubazni i s gostom se sporazumjevali i rukama i nogama.Vratio se
covjek kuci na zapad te prepricavajuci gdje je sve bio i sta je sve
vidio na svom putu, za ove dobre seljane i njihov obicaj rece:„ Probude
me u toku noci i onda jedemo, zatim tokom citavog dana nedaju nista
jesti ni piti. Negdje predvece naprave hrane
i jela kao da ce ceta vojske jesti i cekaju znak. To im odredjuju mala
djeca koja trce ulicom i dozvoljavaju jelo i pice bas u to vrijeme.
Najedemo se i napijemo, ma ljepota. E onda na vecernju fiskulturu. Svi
se spreme pa u jednu veliku salu. Trener ispred, pa muskarci i iza njih
zene. Onda trener naredjuje:-Gore, dole, gore, dole...Onda se svi
usutimo i cekamo da vidimo jel dobro.Trener sjedi i razmislja i onda se
okrene na desnu pa na lijevu stranu i kaze:-Ne valja, ne valja! Hajd
ponovo!!!“
