Noć Lejletul-kadr !

- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi!”

( Hadis bilježi Buhari i Muslim )

- Od Aiše, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, preporučio: “Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!”

( Hadis bilježi Buhari i Muslim )

- Aiša, r.a, kaže: "Pitala sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila?!' On je odgovorio: "Uči: ALLAHUMME INNEKE AFUVVUN, TUHIBBUL- AFVE, FA'FU ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!

( Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani )

- To je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Hiljadu mjeseci, to je 84 godine, ili jedan prosječan životni vijek. Da li vidite šta to znači? Ako posvetite ovu noć ibadetu, to je kao da ste cijeli život proveli neprestano slaveći Allaha! Dva rekata u ovoj noći, to je kao da ste klanjali 84 godine; ako udijeliš sadaku, kao da si je udjeljivao 84 godine. Koliko je to samo sevapa?! Jedna suza u ovoj noći je kao more isplakano u pokornosti i strahu od Allaha, more koje će biti stavljeno na vagu vaših djela. Uzeti majku za ruku u ovoj noći znači kao da ste bili dobri prema njoj 84 godine, a sadaka kao da ste davali svaki dan u istom periodu. Pa, iako je tas dobrih djela na vašoj vagi prije ove noći možda bio slabašan, iskrena pokornost u njoj će učiniti da taj tas prevagne i da se na njemu stvori brdo sačinjeno od vaših sevapa i dobrih djela. Ovo je milost našeg Gospodara prema nama, koju čini da bi nas uveo u Džennet.

Šta činiti u Noći kadra?

- Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:

a) Namaz;
b) Dova i zikr;
c) Učenje Kur'ana;
- I drugi ibadeti koji se mogu činiti, kao npr. sadaka, pomaganje siromašnih, traženje oprosta...

- Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amin!

Kako i kome dajemo sadekatul-fitr ?

U knjigama islamskog prava – fikha, islamski učenjaci neizostavno u zasebnom poglavlju govore o propisima sadekatul-fitra. Mnogo je propisa koji se vezuju sa ovaj ibadet, a mi ćemo spomenuti one najosnovnije koje bi trebao poznavati svaki musliman. Dakle, svaki musliman trebao bi znati ko je obavezan da izdvaja sadekatul-fitr, kada ga je obaveza izdvojiti, koliko se izdvaja i kome se udjeljuje. Na ova i još nekoliko pitanja vezanih za sadekatul-fitr, odgovorit ćemo kroz ovaj tekst, trudeći se da to pojasnimo na jednostavan i razumljiv način, bez detaljiziranja o pitanjima u kojima su učenjaci zauzeli oprečne stavove. Isto tako, u većini slučajeva nećemo spominjati imena učenjaka koji su zastupali stav koji preferiramo.

Mudrost propisivanja sadekatul-fitra

Jedan u dugom nizu pokazatelja savršenstva i univerzalnosti vjere islama za svako vrijeme i svako podneblje, zasigurno je i propisanost izdvajanja sadekatul-fitra.

Sadekatul-fitr se ogleda u tome da je svaki musliman na kraju ramazana dužan izdvojiti jedan sa’a (3 kg otprilike) preovladavajuće hrane jednog podneblja i udijeliti ga siromasima, kako bi i oni nakon mjesec dana posta, zajedno sa onima koji su imućni, uživali u bajramskim danima i kako se barem u tim danima ne bi morali brinuti za osnovne, egzistencijalne potrebe.

Ko je obavezan izdvojiti sadekatul-fitr?

Sadekatul-fitr je obavezan izdvojiti svaki musliman, bez obzira bio punoljetan ili ne, muškarac ili žena, slobodan ili rob.

Obaveznost ovog ibadeta, kao i njegovu samu propisanost, potvrđuju riječi Abdullaha ibn Omera: “Allahov Poslanik naredio je izdvajanje sadakatul-fitra, i to jedan sa’a pšenice, ili jedan sa’a ječma, slobodnom čovjeku, a i robu, muškarcu i ženi, maloljetnom i punoljetnom muslimanu. Naredio je da se izdvoji prije nego što ljudi izađu na bajram-namaz” (Buharija i Muslim)

Spomenuti hadis je velika osnova ovog poglavlja, iz njega se uzimaju mnogi propisi sadekatul-fitra.

U ovom hadisu jasno se ukazuje na obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra, kao i to da ta obaveza obuhvata sve vrste muslimana, ne uvjetujući za njenu obaveznost ni punoljetstvo, kao što je slučaj sa mnogim ibadetima, niti slobodu čovjeka.

U osnovi, svaki musliman treba da izdvoji sadekatul-fitr za sebe. Kada su u pitanju maloljetna djeca koju još izdržavaju roditelji, i oni treba da izdvoje sadekatul-fitr za sebe ako su u mogućnosti, a ako nisu, onda će to za njih izdvojiti njihovi roditelji.

Obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra odnosi se, kao što su to spomenuli učenjaci, na one koji imaju jedan sa’a (3 kg otprilike) preko potreba svoje porodice u noći uoči Bajrama.

Koja količina namirnica se izdvaja za sadekatul-fitr?

Spomenuti hadis, također, ukazuje i na to koju je količinu određenog prehrambenog artikla čovjek obavezan izdvojiti kako bi njegov sadekatul-fitr bio potpun i validan. U hadisu se spominje mjera jednog sa’a, a to je mjera koja se puni sa četiri pregršta vrhom napunjena, odnosno ona količina koju zahvati čovjek sa prosječnom veličinom šaka.

Mnogi savremeni učenjaci, u nedostatku spomenute mjere među ljudima, pokušali su da to pretvore u nama poznatu mjeru, kilogram. Tako su spomenuli razne količine, koje se ponekad razlikuju zbog specifične težine vaganog artikla. Na osnovu onoga što su spomenuli, smatram da ako bi čovjek izdvojio 3 kg nekog prehrambenog artikla, kojim se hrane ljudi tog podneblja, njegov sadekatul-fitr bio bi validan, inšallah.

Kada su u pitanju artikli koji se izdvajaju za sadekatul-fitr, islamski učenjaci spominju da su vrste hrane koje su spomenute u hadisu navedene od strane Allahovog Poslanika kao primjeri hrane koja se najviše konzumirala u to doba u Medini, a ne da bi se pojasnilo koje vrste samo zadovoljavaju validnost sadekatul-fitra. U osnovi, sadekatul-fitr je propisan zbog potpomaganja siromaha na dan Bajrama, pa ako bismo izdvajanje sadekatul-fitra sveli samo na stvari spomenute u hadisu, tada bismo se udaljili od mudrosti propisivanja spomenutog ibadeta, pošto postoje podneblja u kojima kao svakodnevnu hranu ne konzumiraju spomenute artikle već nešto drugo. Dakle, mi danas, u našem podneblju, možemo da izdvojimo one vrste hrane koje su aktuelne na našem podneblju, kao što su: meso, riba, brašno (pšenično ili kukuruzno) riža, leća, sol, grah, tjestenina i slično.

Da li se sadekatul-fitr može dati u novcu?

Ono što se sa sigurnošću može ustvrditi jeste da ovo nije bila Poslanikova praksa, tj. ovakav način davanja sadekatul-fitra Poslanik nije naredio, iako su u to vrijeme bile općepoznate novčane vrijednosti zlata i srebra, ali ih Allahov Poslanik nije spomenuo, već svi hadis koji govore o sadekatul-fitru i načinu njegovog izdvajanja spominju samo prehrambene artikle. I u to vrijeme siromasima je sigurno bilo draže da im neko udijeli sadekatul-fitr u novcu pa da oni sebi tim novcem kupe ono što žele, ali vidimo da to Allahov Poslanik nije učinio, niti je podsticao na to. Na osnovu toga, minimalno što se može kazati da je najbliže sunnetu da se to izdvoji onako kako je to čino Allahov Poslanik i njegovi ashabi, a njihova uputa zasigurno je najbolja uputa.

Poznato je da su učenjaci hanefijske pravne škole smatrali dopuštenim izdvajanje sadekatul-fitra u novcu, a mi zbog spomenutih razloga smatramo da je preče da se to ne čini i da se to izdvoji onako kako je to činio Allahov Poslanik.

Vrijeme izdvajanja sadekatul-fitra

Sadekatul-fitr postaje obaveza izdvojiti sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana, i to je osnova. Međutim, u praksi ashaba Allahovog Poslanika zabilježeno je da su smatrali dozvoljenim da se sadekatul-fitr počne izdvajati dan, dva ili najviše tri dana prije završetka ramazana. Svako drugo požurivanje sa izdvajanjem sadekatul-fitra nema jako utemeljenje u sunnetu Allahovog Poslanika ni u praksi ashaba.

U hadisu Ibn Omera, r.a., navodi se da je kazao: “(Ashabi) su izdvajali sadekatul-fitr dan ili dva prije Bajrama.” (Buharija) U drugim predajama zabilježeno je da je Abdullah ibn Omer, r.a., slao sadekatul-fitr onima koji ga prikupljaju dva dana ili tri dana prije Bajrama. (Malik u Muveta’u, sahih)

Na osnovu spomenutog, tj. da obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana u ramazanu, shvatamo da nije obaveza da se sadekatul-fitr izdvaja za dijete koje se rodi nakon zalaska sunca, kao ni na nerođeno dijete.

Ako bi čovjek izdvojio sadekatul-fitr za nerođeno dijete, ne bi pogriješio, iako to nije obaveza, pošto je zabilježeno od Osmana, r.a., da je izdvajao sadekatul-fitr za dijete koje se još nije rodilo.

Isto tako, ako bi neki musliman preselio prije zalaska sunca zadnjeg dana ramazana, nije obaveza da se izdvaja sadekatul-fitr za njega, ali ako bi umro nakon zalaska sunca, nakon što je obaveznost sadekatul-fitra počela, obaveza je da se za njega izdvoji sadekatul-fitr.

Shodno hadisima Allahovog Poslanika, sadekatul-fitr je obaveza izdvojiti prije klanjanja bajram-namaza, a onome ko ga izdvoji prije namaza, bit će mu ubrojano u sadekatul-fitr, a ko namjerno odgodi izdvajanje sadekatul-fitra do poslije bajram-namaza, to će mu biti upisano kao obična sadaka, uz grijeh koji proizlazi zbog kašnjenja.

Kazao je Ibn Abbas: “Allahov Poslanik je naredio izdvajanje sadekatul-fitra kako bi postač očistio svoj post od lošeg govora i grijeha, i kao hranu siromasima. Onome ko ga izdvoji prije bajram-namaza, to će biti primljeno kao sadekatul-fitr, a ko ga izdvoji nakon bajram-namaza pa to je samo obična sadaka.” (Ebu Davud, Ibn Madže, hasen – dobrim ga je ocijenio šejh Albani)

Kome se daje sadekatul-fitr?

U pogledu ovog pitanja islamski učenjaci imaju oprečne stavove, a većina učenjaka smatrala je da se sadekatul-fitr može udijeliti bilo kojoj od osam skupina kojima pripada zekat, a koje su spomenute u riječima Uzvišenog Allaha: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah tako naređuje! Allah sve zna i mudar je." (Et-Tevbe, 60)

Tačno je da se sadekatul-fitr može davati samo siromasima, a dokaz za to nalazi se u citiranom hadisu. S druge strane, nigdje ne postoji jasan dokaz koji ukazuje na to da se sadekatul-fitr može dati nekome osim siromaha, a citirani ajet jasno se odnosi na propise zekata. Svi hadisi koji govore o sadekatul-fitru i kategorijama ljudi kojima se daje ukazuju da se to striktno udjeljuje siromasima.

Najbolje je da se sadekatul-fitr izdvoji za siromahe dotičnog mjesta i da bude udijeljen direktno od strane vlasnika, bez opunomoćivanja. Ako bi se desilo da čovjek živi u mjestu gdje ne može naći muslimana siromaha, tada nema zapreke da to pošalje u neko drugo mjesto ili da opunomoći nekoga u drugom mjestu ili državi  ko će umjesto njega da izdvoji sadekatul-fitr.

Kada je u pitanju opunomoćivanje, treba naglasiti da je i opunomoćeniku obaveza da sadekatul-fitr osobe koja ga opunomoći dostavi do siromaha prije klanjanja bajram-namaza.

Isto tako, nema zapreke da čovjek svoj sadekatul-fitr te sadekatul-fitr ostalih članova svoje porodice udijeli jednom siromahu.

A Allah najbolje zna!

Naši "bid'ati" u ramazanu

Kako je ramazan mjesec čestih posjeta džamijama, u to vrijeme na vidjelo isplivaju mnogi problemi. Problem teravije od osam rekata, formiranja safova, rezerviranih mjesta, stolica, mokrih nogu, tehijjetul-mesdžida u nevakat i na nemjestu, neprijatni mirisi, prelazak preko ramena ljudi, ulazak i izlazak iz džamije, zvonjave mobitela i dr.

Ovim tekstom, želimo se osvrnuti na problem teravih namaza od 8 rekata! Poznato je, da se taj problem javlja u toku i nakon rata, kada se javljaju tumači vjere koji naučavaju propise i rješenja drugih mezheba. Dok je dotada, bio problem tadili-erkana u teravih namazu, sada se javlja dilema 8 ili 20 rekata, i narušava se dotada jedinstveno mišljenje i praksa bosanskih muslimana. Pravljenje problema i insistiranje na drugačijem rješenju iz drugog mezheba česta je praksa nekih ''daija''. Mislim da bi trebalo temeljitije istražiti zašto se stalno traga za problemima, ondje gdje ih nema i u obredima u kojima smo bili jedinstveni više od 500 godina, a koji imaju svoje utemeljenje u izvorima islama. Naprimjer, zašto neko insistira da se ''Amin'' izgovara naglas, kada izgovor riječi ''Amin'' u sebi ima utemeljenje. Ili, zašto se insistira na držanju ruku na prsima kada i držanje ruku ispod pojasa ima jače utemeljenje. Ko to i za čije interese, svake godine proizvodi probleme u zajednici i ''izmišlja toplu vodu''? Umjesto da se pažnja posveti postojećem problemu, proizvodi se novi. Iako većina uleme zastupa mišljenje da treba klanjati teravih namaz od 20 rekata, nameće se mišljenje da to nije po ''sunnetu'' i uvodi se praksa klanjanja 8 rekata, nakon čega se namaz i imam napuštaju, često uz galamu, prelazeći preko ramena klanjača koji žele klanjati čitav namaz. Sada imamo situaciju, gdje mnogo klanjača, posebno mladih, napušta teravih namaz poslije osam rekata, zatim sjele do sehura u kafićima, i diče se ''sunnetom''! Je li to uistinu sunnet!?
Ako pogledamo povijest teravih namaza, vidimo da je Poslanik a. s., svega tri noći klanjao teravih namaz u džematu, odustavši od te prakse, kako ne bi bila učinjena strogom obavezom muslimanima, prema kojima je Poslanik a. s. gajio neizmjernu ljubav i milost. Njegov postupak ashabi nisu razumjeli u smislu da teravih treba klanjati samo kod kuće, i nikako drugačije, nego su tu vidjeli širinu, i klanjali su i u kućama i džamiji, koliko su i kako htjeli, i nisu se prepirali 8 ili 20! Takva situacija je potrajala i za vrijeme Ebu Bekra r. a., da bi u doba Omera r. a., kada je država muslimana svakim danom bivala uređenija, na red došlo i pitanje teravih namaza. Omer r. a. koji je uredio mnoge elemente muslimanske zajednice, vidjevši raznolikost po tom pitanju, koja mu se nije baš svidjela, odlučio je da po tom pitanju napravi red. Kada je jedne noći sa svojim prijateljem, posjetio Poslanikovu džamiju vidio je kako jedni klanjaju samostalno, drugi u manjim grupama, dok su treći Kur'an ili dove učili. Vidjevši sve to kazao je: ''Mislim da bi bilo bolje da ih objedinim za jednim učačem!'' To je i učinio, te im svima za imama odredio hafiza, čuvenog kariju, ashaba Ubej ibn Kaba r. a. Kada je druge noći ponovo posjetio džamiju i vidio sklad, red i ljepotu zajedništva uzviknuo je: ''Divna li je ovo novotarija''! Ko god pročita o ovom postupku Omera r. a. i razumije njegovu namjeru i shvati ove riječi, razumjet će da sunnet znači – sklad, red, organizaciju, ljepotu, zajedništvo. Šta bi sad kazao Omer r. a. da vidi praksu pojedinih muslimana koji, kad dolaze, prelaze preko ramena ljudi i safova, a isto čine i kad izlaze. Razgovaraju satima dok se klanja namaz, a pozivaju se na sunnet.
Hadis Poslanika a. s. je jasan: ''Ko bude klanjao za imamom, sve dok on ne završi sa namazom ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć.'' (Sunenu-t-Tirmizi, hadis je hasen sahih)
Čak je i stav dugogodišnjih saudijskih vjerskih autoriteta šejha Bin Baza i Džibrina, da je sunnet klanjati sve dok imam ne završi, i da ne treba napuštati teravih namaz ranije.
Jasno je šta je sunnet! Sunnet je klanjati dok imam ne završi! Stavovi učenjaka su jasni. Većina učenjaka je za teravih namaz od 20 rekata – zašto onda toliko insistirati na 8 rekata? Zašto remetiti sklad – tu divnu novotariju – koju je utemeljio Omer r. a.? Sklad je braćo sunnet!

Preporod

IZ BiH upozorava: Vjernicima se podmeću lažne vaktije

Vjernicima iz Bosne i Hercegovine koji poste ramazan podmeće se vaktija u kojoj vrijeme sehura i vrijeme iftara ne odgovara tačnim terminima, zbog čega vjernici riskiraju da im post ne bude ispravan, piše bosanskohercegovačka novinska agencija Patria.
Iz Islamske zajednice BiH upozoravaju da je jedino ispravna vaktija ona iza koje stoji Islamska zajednica, dok sve druge vaktije treba odbaciti.

Vrijeme iftara prema spornoj vaktiji ranije je za nekoliko minuta, dok se, prema istoj toj vaktiji može sehuriti čak 45 minuta poslije, nego je to prema vaktiji Islamske zajednice.

Iz Islamske zajednice napominju kako se izlazak i zalazak sunca, odnosno vrijeme sehura i iftara dobiva preciznim matematičkim proračunima, koje Islamska zajednica u BiH dosljedno prati, te nikakve druge metode u određivanju vremena sehura i iftara ne mogu biti validne.
„Čuvajmo jedinstvo i ljepotu našeg institucionalnog džemata“, poručili su Islamske zajednice u BiH.

Šta ako pojedem nešto u toku posta iz zaborava ?

Pitanje:

Kakav je propis osobe koja nešto popije ili pojede iz zaborava, te da li je obaveza onom ko ga vidi da jede ili pije da ga podsjeti na post?
Odgovor:
Ko nešto pojede ili popije dok posti post mu je ispravan, ali kada se sjeti posta obaveza mu je da prekine i ako je nešto ostalo u ustima od zalogaja ili gutljaja da izbaci, a dokaz za ispravnost i potpunost posta su riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu: “Ko zaboravi pa nešto pojede ili popije tokom posta neka upotpuni svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio”.
I zato što je zaborav od stvari za koje se insan neće kazniti ako učini zabranjenu stvar u takvom stanju, jer kaže Allah Uzvišeni: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!”. (Sura El-Bekare, 286) A Allah Uzvišeni je rekao nakon toga: “Tako sam i uradio”.
A što se tiče osobe koja ga vidi dužna je da ga podsjeti, jer se to smatra od otklanjanja zla, a rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vas vidi kakvo zlo neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne može onda jezikom, a ako ne može onda srcem”, a nema sumnje da je jelo i piće osobe tokom posta od zla (munkera) ali razlika je u tome što je ovo zlo oprošteno u stanju zaborava jer se neće kazniti zbog njega, ali osoba koja vidi da se zlo dešava nema izgovora u ostavljanju negiranja i zabrane takvog čina.

Autor: Muhammed b. Salih El-Usejmin
Izvor: Islamhouse

Spremamo li se za Ramazan

Bliži nam se mubarek mjesec Ramazan. Dobra priprema je pola posla. Potrudimo se maksimalno da se pripremimo za ovaj mjesec da nas ne bi preduhitrila brzina vremena sa kojom on dođe i prođe. Pripremimo se da ne bi ostali zatečeni neiskorištenim vremenom – a toliko smo se nadali i htjeli: zvuk Qur’ana, slast namaza, jačina zikra, čvrstina pokajanja i poseban miris Ramazana. U ovom mjesecu se naša djela umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti. U hadisu Poslanika, sallallahu a’lejhi ve selleme, stoji da je rekao: ”Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre) 

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan: 1. Dova Allahu, Subhanehu ve Te’ala, da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: “Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.” (Ahmed i Taberani) 2. Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više: – proučimo Kur’ana, – klanjamo nafile namaza pored obaveznih, – zikrimo – dovimo – udjeljujemo sadaqu – kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima – čitamo islamsku literaturu. 3. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. “I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.” (Prevod značenja sure En Nur, 31) 4. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa. 5. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i familiji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

U SVJETLU POSLANSTVA I OBJAVE

U PEĆINI HIRA

Kad se Resulullah, a.s., približio četrdesetoj godini života, i kada su njegova zapažanja prošlosti i sadašnjosti rasvijetlila njegov um, jaz između njega i njegovoga naroda se u mnogo čemu produbljivao. On tada zavoli samoću. Ponio bi sa sobom hrane i vode, i odlazio u pećinu Hira na brdu Nur,koje je udaljeno od Meke oko dvije Milje. To je jedna lijepa pećina, duga letiri aršina,a široka jedan aršin i tri četvrtine. On je provodio mjesec ramazana u toj pećini.Nahranio bi siromaha, ako bi tim putem naišao.Vrijeme je provodio u ibadetu i razmišljanju o svemu što ga okružuje, pa i o kosmosu.Razmišljao je šta se krije iza toga, kakva je to snaga koja pokreće sve to. On je bio siguran da njegov narod pogrešno obožava Allaha.Oni žive u zabludi i čine širk, vjeruju u kipove. Ali, Muhammed nema jasan put, kojim bi krenuo, nema program koji bi provodio u djelo, a niti određeni cilj kojim bi bio zadovoljan i smiren.

Resulullahov izbor ovog malog tihog mjestašca, bio je dio Allahove brige o njemu i Allahovog plana s njim. Allah, dž.š., pripremao ga je za ono što ga je čekalo.Velika je istina, da bilo kakav preobražaj - duhovni, naravno - čovjek doživljava nakon sumiranja svog prethodnog života, a da bi to uradio, nužno je da se osami, izolira ili povuče na izvjesno vrijeme, jer time postiže punu koncentraciju u razmišljanju, neometan od svakodnevnih životnih sitnica, ljudi i njihovih problema i briga koje ga inače okupiraju.Tako je i Allah, dž.š., pripremao Muhammeda, a.s., u tišini i osami brda Nur, u pećini Hira.Pripremao ga je da na svojim plećima ponese najveći emanet čovječanstvu, emanet koji će promijeniti lice zemlje i uravnotežiti historiju. Allah, dž.š., pripremao je Muhammeda,a.s., tri godine na tešku i odgovornu dužnost koja ga čeka. On bi se osamljivao po mjesec dana razmišljajući o opstanku, i šta je poslije nestanka, kakve tajne krije život, a kakve smrt, itd.Tako je to trajalo do određenog momenta, do određenog susreta s nepoznatim, kad mu Allah, dž.š., dade dozvolu.