Resulullah, a.s., u svojoj je mladosti bio obdaren najboljim vrlinama koje posjeduju ljudi. Imao je visoki koeficijent inteligencije što se odražavalo
u svakom njegovom pokretu ili poduhvatu. Nije volio mnogo pričati.
Volio je osamu, koju je provodio u časovima razmišljanja i traganja za pravdom i svim onim što je dostupno ljudskom umu da shvati.Razmišljao je o prirodi, njenim ljepotama, prirodnim zakonima, zatim o čovjeku kao jedinki i kao dijelu društva. Zatim je razmišljao o vjeri, šta je to što vjeruje njegov narod, kome, ili
čemu se klanja i moli, zašto se bave krivovjerstvom, vradžbinama, itd. Ako bi vidio da se negdje radi dobro, pritekao bi u pomoć, a zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije jeo meso zaklano na žrtveniku, nije praznovao kumirske blagdane ni svečanosti.Bio je prvi koji je bježao od svakog širka ili mnogoboštva.
Nije mogao otrpjeti kad bi čuo da se neko kune kumirima Latom i Uzatom. Bez svake sumnje - Resulullaha, a.s., čuvala je Allahova odredba. Ako bi se desilo da se počne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim običajima nedostojnim njega,
tada se pojavljivala Božanska briga da ga sačuva od svega što ne valja.
Ibn-Esir prenosi:
Rekao je Resulullah, a.s.:
"“Nisam nikada bio zainteresiran da činim ono što su činili predislamski Arapi, osim u dva slučaja, i u oba mi je Allah, dž.š., našao izlaz iz situacije. Zatim mi se to više nije dešavalo do početka Objave, kojom me je Allah počastio. Rekoh, jedne večeri, dječaku koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke:
"-Hoćeš li paziti i moje ovce, a ja idem na sijelo u grad, kao i ostali mladići?"
’ Odgovori da hoće. Ja krenuh, i kad bijah kod prve kuće u Meki, čuh svirku, pa upitah:
-"Š‘ta je to?’" Odgovoriše mi: ‘
-"Ženi se dvoje mladih."
-’ "Ja sjedoh da poslušam, a Allah, dž.š.,začepi mi uši i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dječaku, a on me upita kako je bilo. Ispričah mu, a zatim odlučih da i druge noći uradim isto. Kad uđoh navečer u Meku, snađe me isto kao i prethodne noći. Poslije ovog događaja, nisam dozvolio da me okupira zlo.
Prenosi Buharija od Džabira bin Abdullaha, koji kaže:
"“Kad je sagrađena Kaba, otišli su Resulullah, a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas reče: Resulullahu: ‘Stavi svoju odjeću (izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne nažulja.’ Resulullah, a.s., kleknu na zemlju,oči podignu nebesima, pa se podiže i reče:
-"‘Moj izar, moj izar"’, pa pritegne odjeću uza se.”
U drugoj verziji hadisa stoji:
-"“Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio tijela.”
Resulullah se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom naravi. Bio je najmuževniji, i najljepšeg ahlaka (morala). Posjedovao je blagost, ljubaznost.Govorio je samo istinu. Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet čuvao. Njegov ga narod prozva El - Emin, a za njega kaže majka svih vjernika, Hatidža, r.a.:
-"“Snosi teret (pomažući siročad), stječe za siromahe, gostoljubiv je i pomaže one koji zastupaju istinu.”"