"Reci: „Subhanallahil-melikil-kuddusi, rabbil-melaiketi ver-ruhi, džulliletu-ssemavatu vel-erdu bil-'izzeti vel-džeberut.“ ("Slavljen neka je Allah, Vladar Sveti, Gospodar meleka i Duha. Nebesa i Zemlja se ogrnuše ponosom i gordošću.")
Izgovorivši ove riječi, Allah je kod čovjeka otklonio osjećaj samoće.“ (Hadis bilježi Ibn-Sunni, 639.)