Poslije sunnetā, a prije ikameta mujezini u bosansko-hercegovačkim džamijama uče E'ūzu naglas, a zatim prisutne džematlije tiho uče Bismilu i tri puta suru El-Ihlās (Kul huvallāhu ehad) Nakon toga mujezini prouče naglas zadnja tri ajeta sure Es-Sāfāt: Subhāne rabbike rabbil 'izzeti ammā jesifūn. Ve selāmun 'alel-murselin.
Vel-hamdu
lillāhi rabbil-'alemīn (Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i
daleko je od onoga kako ga oni predstavljaju! I mir poslanicima. I
hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!), i dodaju: El-Fātiha. Potom
prisutni, s podignutim rukama i otvorenim dlanovima, svako za sebe, uče
suru El-Fātihu. Mujezini zatim ustaju i uče ikamet za farz.
U
vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., pak, nije se postupalo tako. Nakon
proučenog ezana ljudi su vrijeme između ezana i ikameta provodili po
želji: neki su ibadetili kod kuće, a neki u džamiji. No, ono što je
zajedničko svim muslimanima širom islamskog svijeta, ranijim i kasnijim,
jeste da vrijeme između ezana i ikameta provode u ibadetu, svejedno da
li se radi o ibadetu u kući ili u džamiji. Većina, pa tako i mi u Bosni i
Hercegovini, drži se preporuke Muhammeda, a.s.: „Između svakog ezana i
ikameta postoji razmak u kome se mogu klanjati dva rekata, osim kod
akšama.“ Da bi se za minut-dva produžio razmak između ezana i ikameta te
tako omogućilo onima koji su u nekom poslu da stignu na farz, u našim
džamijama se nakon sunnetā, a prije farzova svih namaza, osim akšama,
uči tri puta sura El-Ihlās i jedanput sura El-Fātiha.
Pošto
je Vjerovjesnik, a.s., preporučio da se napravi kraći razmak između
ezana i ikameta, uz namaz, najbolji ibadet je učenje Kur'ana, a u
Kur'anu izrazitu vrijednost ima sura El-Ihlās. Hadisi o vrijednosti sure
El-Ihlās jako su inspirativni i poticajni i teško je ostati ravnodušan
na njih i ne osjetiti ljubav prema ovoj izuzetnoj suri. Ebu Se'īd
el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru
El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom
Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: 'Zar je
ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?' Vjerovjesnik, a.s.,
tada mu je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po
svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur'ana.'“ Sve dileme o tome da li je
po Sunnetu učiti suru El-Ihlās između ezana i ikameta trebao bi
otkloniti sljedeći hadis. Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je
Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na
svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se
vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on
im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im
odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’
Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče:
‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’” Možemo, dakle, samo zamisliti
šta bi Pejgamber, a.s., danas kazao da neko ode u Medinu i požali mu se
kako se u Bosni i Hercegovini uči tri puta Kul huvallahu ehad između
ezana i ikameta, jer nije prenešeno da je on tako postupao!?
www.preporod.com