Masaža u islamu

Džinnima jako smetaju udarci ili masaža tijela. Po cijelom čovjekovom tijelu nalaze se krvni sudovi po kojima se kreću džinni ukoliko uđu u čovjekovo tijelo. Posebno za onoga koji ima više tegoba jako je dobro da nabavi masažer za tijelo i na taj način oslabi džinna ili ga potpuno izbaci do idućeg tretmana rukjom. Na taj način će ubrzati proces liječenja. Dobro je izmasirati cijelo tijelo, ali najčešće: desno i lijevo duž cijele kičme, vrat, ruke u ramenima do lakta, sredinu prsa, lijevu stranu plućnog krila oko srca, stomak, vanjski dio bedara, listove u nogu. Gdje je tkivo zdravo, masažer pri normalnom pritisku ne bi trebao boljeti, a gdje se osjeti bol, tu treba nastaviti jer su tu prisutni džinni.

Thierry Henry predvodi u namazu djecu koja pohađaju školu fudbala

Svjetska fudbalska klasa i igrač koji je obilježio godine iza nas, Thierry Henry, fotografisan je kako kao imam predvodi u namazu djecu koja pohađaju školu fudbala u Francuskoj.

Fotografija za koju francuski mediji tvrde da je Thierry Henry, jedna od najvećih zvijezda u historiji fudbala, kao imam predvodio u namazu, obara rekorde gledanosti na društvenim portalima i forumima širom svijeta.

Od ranije je poznato da bivši igrač Arsenala pomaže siromašnim porodicama i djeci...

U svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri, Thierry Henry je najviše vremena proveo u Arsenalu, gdje je u 253 nastupa za ovaj klub postigao čak 174 pogotka. Za reprezentaciju Francuske je postigao 51 gol u 123 nastupa.

U utorak, 13. oktobra, nova 1437. hidžretska godina

Sa zalaskom sunca, 13. oktobra u 18.13 sati nastupa Nova 1437. hidžretska godina. Tim povodom, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo će tog dana poslije akšam-namaza u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili organizirati...

Sa zalaskom sunca, 13. oktobra u 18.13 sati nastupa Nova 1437. hidžretska godina.

Tim povodom, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo će tog dana poslije akšam-namaza u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili organizirati svečanu akademiju pod nazivom “Putevima Hidžre“.

U okviru programa biće održana prigodna predavanja, a nakon toga će u 20.15 sati na platou ispred džamije biti upriličen vatromet, najavljuju iz Vjersko-prosvjetne službe Medžlisa IZ Sarajevo.

Prvi muharrem je prvi dan hidžretske godine. Riječ “hidžretun” u arapskom jeziku znači seobu, a hidžretun-nebijji označava seobu Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu 622.g. po Isa a.s.

Izlazak (hidžra) trajao je tri mjeseca, a posljednji su Mekku napustili Muhammed a.s. i njegov najvjerniji prijatelj, sljedbenik i prvi politički nasljednik Ebu Bekr, a odmah za njima i hazreti Alija, jedan od najjačih Poslanikovih a.s. uzdanika.

Hidžra Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu jedan je od najvažnijih događaja u historiji islama. Ona predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u ukupnoj povijesti muslimana, ali i čovječanstva te ga muslimani danas obilježavaju uz prigodan program, mevludom, edukativnim predavanjima o historijsko-političkom značaju hidžre.

Danas nekoliko miliona ljudi u svijetu je u seobi, živi hidžru. Bježeći od ratova, izbjeglice pokušavaju pronaći svoje utočište, svoje ensarije, domaćine, prolazeći kroz sav čemer, strah, smrt i bol progonstva.

U Kur'anu se o hidžri kaže: “One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovome svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onome svijetu biće još veća – kad bi oni samo znali!” (En-Nah-Pčele, 41).

FOKUS

Poučna priča: Koliko koštaju riječi "Volim te"?

Jedan moj poznanik mi je rekao da je cijeli život proveo pokušavajući da učini svog oca ponosnim na sebe...

Bavio se istim poslom kao i njegov otac, bio je u istom sportskom timu, pa je čak i živio u istoj ulici.

I premda se kasnije oženio i imao sopstvenu djecu, čitav život je čekao na očevu potvrdu sopstvenih dostignuća.

Kada mu se otac jako razbolio, ovaj moj prijatelj je proveo mnogo vremena kraj njegove postelje.

Jednog dana, malo prije nego što je preminuo, starac je rekao svom sinu: „Dječače moj, volim te! Uvijek si bio predivan sin, i tako se ponosim tobom.“

Moj prijatelj je briznuo u plač, jer je tada konačno čuo riječi koje je čekao cijelog života. (Izvor: knjiga „60 Tips for Self-Esteem“ Lynde Field)

Poruka ove predivne priče je jasna: nemojte se ustručavati da pokažete koliko cijenite i volite ljude oko sebe. Zapitajte se koga cijenite i volite u vašem životu? 

Jeste li to ikada rekli toj osobi? Ako niste, onda to učinite.

Koliko puta supruge čeznu za lijepom riječju od muževa, a ovi toga nisu ni svjesni?

U vremenu kada se se međuljudski odnosi nalaze u velikim problemima, potrebno je oživjeti praksu upućivanja komplimenata i pohvala našim voljenima, našim dragima koji možda dugo vremena čekaju da im kažemo da ih volimo, baš poput čovjeka iz ove priče.

Znajte da kada pohvalimo druge ljude i odamo im priznanje, oni osjete povećanje sopstvenog samopoštovanja, a i mi isto tako!  Kad god pomognete nekoj osobi da se osjeća dobro u vezi s sobom, onda se i vi osjećate mnogo bolje.

Zato svi vi koji imate nekoga ko vas voli, ne zaboravite da budete blagi i milostivi spram njih. Kao što je Allah bio prema nama kad ih je poslao u naš život. Jer doista niti ne znamo koliko nam neko znači dok ga ne izgubimo. Pa nemojte čekati taj trenutak i ne odgađajte dobra djela.

Ne gubite vrijeme. Odmah se sjetite nekog ko vas voli, ili koga vi volite. Otiđite i recite im to. Recite im koliko vam znače i koliko su vaši životi ljepši zbog njih. Uradite to zbog Allaha, čisto. Bez traženja ičega zauzvrat. Uradite to i tada ćete znati da ste uistinu blagoslovljeni i sretni. 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Japanski naučnik primio Islam izučavajući smokvu i maslinu

Naime, njegov istraživački rad tretirao je pitanje smokve i masline. Taha Ibrahim kaže: ”Tvar methaleutonids luči mozak čovjeka i životinje u veoma malim količinama.
Sastavljena je od proteina, a u sebi ima nešto i sulfora koji se može veoma lahko vezati sa cinkom, željezom i fosforom. Ova materija smatra se veoma važnom za životni opstanak čovjekovog tijela, a naročito zato što smanjuje holesterol, uređuje metabolizam, ojačava srce i reguliše pravilno disanje.
Profesor također kaže: ”Lučenje ove tvari iz mozga čovjeka počinje postepeno od 15. do 35. godine, a zatim se smanjuje do šezdesetih. Zato nije lahko da čovjek zadobije ovu tvar, a i kod životinja se, također, može naći u veoma malim procentima.”Kaže: ”Kada su se istraživanja usmjerila na pronalazak ove magične tvari među florom, i grupa japanskih naučnika dala se na istraživanje ove tvari koja ima najbolji uticaj na otklanjanje simptoma staračke oronulosti. Naposlijetku su ovu materiju našli samo u dvjema vrstama biljaka, a one su: smokve i masline.

”Dr. Taha Ibrahim pozvao je na razmišljanje o Allahovoj zakletvi smokvom i maslinom i vezivanju ove zakletve sa stvaranjem čovjeka u najljepšem obliku, a zatim njegov povratak na najniže stepene.On kaže: ”Nakon što je ova tvar izdvojena iz smokve i masline, zaključili su da njena upotreba, pri popravljanju zdravlja čovjeka, samo iz smokvi, ili samo iz maslina, nije dala očekivani rezultat, pa su naposlijetku izdvojenu tvar pomiješali u omjeru 1:7 za masline.”Poslije toga, ova grupa japanskih učenjaka pokušala je pronaći najbolji odnos ove dvije biljke kako bi imali najbolji učinak. Dr. Taha kaže: ”Ovaj japanski učenjak tragao je u Kur’ani-kerimu i vidio da se smokve spominju jedanput, a masline šest puta, te još jedanput indirektno u 20. ajetu sure El-Mu’minun: “I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.”
Dr. Taha Ibrahim poslao je sve informacije ovoj grupi japanskih naučnika koje je sabrao iz Kur’ani-kerima. Nakon što su se uvjerili da se u Kur’ani-kerimu još prije 1429 godina spominje sve ono do čega su i oni došli, vođa ovog istraživačkog tima prihvatio je islam, a tim je predao licencu o naučnom otkriću profesoru dr. Taha Ibrahimu, pišu “Bosnjaci.agency”.
Istinu je rekao Uzvišeni Allah u Kur’ani-kerimu:
”U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Tako mi smokve i masline, /1/
i Sinajske gore, /2/
i grada ovog, sigurnog, /3/
Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, /4/
zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti, /5/
samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna. /6/
Pa šta te onda navodi da poričeš obračun? /7/
Zar Allah nije sudija najpravedniji?!” /8/

Kopenhagen: Izložba karikatura poslanika Muhammeda, osigurava je 400 policajaca (FOTO)

Danska organizacija pod nazivom "Stop islamizaciji Danske" (SIAD) u Kopenhagenu je otvorila izložbu koja sadrži uvrede na račun poslanika Muhammeda a.s., prenosi Anadolu Agency (AA).
Radi se o karikaturama koje je ova organizacija transportovala iz američke države Teksas. Karikature su donesene u Dansku uz pratnju policije, a izložba je otvorena samo za medije.
Predsjednik SIAD-a Anders Gravers izjavio je kako organizacija ima cilj da ovu karikaturu vide i građani, te je dodao da je sloboda govora u opasnosti.

U izložbenom prostoru poduzete su visoke mjere sigurnosti, a povodom izložbe u regiji je na zadatku ukupno 400 policajaca i obavještajaca. U blizini izložbenog prostora tri djevojke su uzvikivale parole protiv SIAD-a, zbog čega je policija intervenisala. 

SIAD je ranije u više navrata aplicirao za organizaciju ove izložbe na različitim mjestima, uključujući i Kraljevsku biblioteku u Kopenhagenu, no za to nisu dobili zeleno svjetlo.
SIAD-ovo krilo na tlu SAD-a pod nazivom "Stop islamizaciji Amerike" organizovalo je izložbu u američkom gradu Dallasu. Dvije osobe su tada izvele oružani napada na izložbeni prostor.
Radiosarajevo.ba

Jason Statham prihvatio islam

Jason Statham (London, 12. 9. 1967.) britanski je filmski glumac. Najpoznatiji je po svojim ulogama u akcijskim filmovima, kao što su Duhovi Marsa, Transporter, Collateral, Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške,Ubrzanje, Smrtonosna utrka i drugi.

Statham se rodio u Londonu, kao sin barskog pjevača i plesačice. U djetinjstvu je igrao nogomet i bio ulični zabavljač, ali su ga od svega najviše zanimali skokovi u vodu. Bio je dvanaest godina član britanske reprezentacije te je na SP-u 1992. zauzeo 12. mjesto.

Kako prenose arapski mediji, Jason Stathman prihvatio je islam, voli islam i muslimane, prije svega islam je za njega jedina ispravna vjera, i da ima potrebu za duhovni mir, i pored novca i slave to ga ne čini srećnim. Jason se sa svojim drugarom slikao u tradicionalnoj islamkoj kapi pored džamije, za koju pretpostavljamo nalazi se u Rusiji.

Istinita priča: Majčina dova

Pokušao sam saopštiti joj na neki lijep, poseban način. Ali zar postoji lijep način za potvrditi zlu sumnju ako je to bilo zlo, osim što se zlim prikazivalo. Tražio sam način da uz osmijeh potvrdim naš najveći strah i tako pokušam olakšati, ne sebi, jer meni, za čudo golemo, nije teško palo, nego njoj za koju po prvi puta nisam znao kako će reagovati, kako će se sa odredbom nositi. Morao sam i jednostavno sam izabrao, reći istinu, ali uz osmijeh. „Mama, potvrdili su dijagnozu, ali nemoj da brineš, ima i muštuluka. Od stotinu i nekoliko tipova, ovaj je najjednostavniji. Kažu da umire tek pet od stotinu oboljelih osoba. To su, mama, vjerovatno neki starci, kojima je svakako bilo suđeno. 

Mama stvarno ne treba da brineš. Nego de ti nama kahvu kad si već započela. Znaš, ja bih, ali malo me još ova lijeva ruka zeza zbog operacije. Hajde bona što si se zamislila...“, osmijehnuo sam se. Zjenice njenih očiju neprirodno su se širile, a onda je nekim čudnim, ne onim njenim mehkanim, nego nekim drugim, drhtavim, dubokim poput muškog, zbunjenim i teškim glasom izustila: „Irhame, to nije smiješno. To nije nimalo smiješno. Ne može to. Nije to za smijati se. Irhame, pa to je... Irhame, rak!“ Progutala je neki težak kamen, nešto čemu nije poznavala ukus, nešto što nikada do tada nije mirisala. Popili smo kahvu. Ipak sam ja skuhao. „Bit ćeš ti dobro. Bog je milostiv. On voli robove Svoje. On voli, pa iskušava, dijete moje“, razmišljala je. Dugo smo sjedili tako. Naizgled sasvim miran, uskoro je zaspao dan.

Dva dobra - toplu postelju i miran san nikako nije umjela da sjedini. Vazda se jadala na vrućinu, a vrele julske noći, uz još duže i toplije avgustovske, bile su u zavadi sa snom. Čuo sam pjesmu baglama na vratima kupatila. Cijelu noć su pjevušile.

Jutro je presrelo moje misli na putu od lijepih sjećanja na minule dane do neizvjesnosti o zapisanoj budućnosti. I tek što sam, činilo se, legao, babo je zvao na doručak. Nešto ranije nego uobičajeno. Nas dvojica smo morali put Sarajeva, po mišljenje doktorice Obralić, a onda u Zenicu, po odobrenje za liječenje u Sarajevu, po odobrenje koje nikada nismo dobili.

„Cijelu noć nije zaspala.“, zamišljeno je progovorio babo. Isprekidane bijele linije na auto-cesti čas su se smjenjivale s lijeve, čas sa desne strane. Žurili smo. „Opet je uhvatila vrućina?“, upitao sam. „Ne, nije se žalila na vrućinu. Cijelu je noć klanjala. Nikad nije 'vako.“, odgovorio je. Zašutio sam. Zamislio se.

Odredili su terapije. Odredili su da ću biti liječen u Zenici. Nismo bili oduševljeni, ali smo morali prihvatiti. Prethodnom prilikom, kada sam svojevoljno napustio bolnicu u Zenici i uz pomoć dobrih poznanika i njihovih, meni nepoznatih, prijatelja dobio mjesto u bolnici u Sarajevu, spasio sam se liječenja od bolesti koja nije imala nikakvu vezu sa mojom stvarnom dijagnozom. Ovog puta sam se nadao da će znati prepisati iz recepta i znati pripremiti smjesu lijeka protiv germa cell tumora. Kasnije se ispostavilo da su znali. Drugo je pitanje zašto pet puta nisu imali na zalihama vrstu potrebnog „otrova“. Tim imenom svi mi koji smo liječeni, zovemo misteriozna farmaceutska sredstva pohranjena u staklene boce umotane u aluminijsku foliju. Otrov, šta drugo nego otrov.

Odredili su terapije. Odredili su da ću biti liječen u Zenici, gradu bolnica i zatvora. Takvim sam ga u tom trenutku doživljavao. Vratili smo se kući.

Bila je neprirodno tiha. Činila se duboko zamišljenom. Govorio sam: „Mama, rekli su da dođem u naredni ponedjeljak. Hajde neka i to jednom počne. Četiri ciklusa po mjesec dana. Možda i tri ako bude išlo dovoljno brzo. U januaru ćemo na zimovanje. Vala ćemo uzet pet dana na Vlašiću, pa nek bude šta biti mora. Biće to dobro mama. Vjeruj mi. Ja osjećam.“

 „Allah će dati ono najbolje“ - spustila je lijevu ruku na moje rame. Desnom se čudno držala za stomak. „Jel' te nešto boli?“, upitao sam. „Ma nešto me stomak zeza. Biće da sam se prehladila, al ne beri brige“, nasmiješila se.

Tih dana kupovali smo pidžame. Jeste da sam već imao tri skoro nove, kupljene ni punih mjesec dana ranije, ali u prirodi mi je uvijek bilo da imam rezervu. Često sam čak i za jednodnevne izlete uz roštilj, kupovao nove majice. U kući su uvijek govorili da samo za svoje potrebe moram postati milioner. Ja bih odgovarao kako već jesam milioner, jer imam milion želja. Znali smo naše puteve do izvora osmijeha, šalili se na poseban način. Babo i mama, sestra i ja bili smo složna četveročlana porodica, povod čuđenju mnogih, nerijetko i povod zavisti.

Tih dana pred odlazak u bolnicu kupovali smo i kozmetiku. Slušali smo kako koža usljed terapija postaje dosta iritabilna. Mamu je bolio stomak. Kupili smo i neku vrstu 'brzonatikača'. Tako smo zvali papuče koje su bile jednostavne za obuti. Slušali smo kako je povraćanje često i kako neću moći stići do kupatila i da ću prljati bolničke hodnike. Mamu je sve češće bolio stomak.

Vjerovali smo da je riječ o gripi ili nekoj jačoj prehladi, ali radi otklanjanja sumnje dogovorili smo termin za ultrazvučno smimanje abdomena. Babo i mama išli su sami. „Hajde Lilo da i to riješimo, pa da naredne sedmice hairli krenemo sa Irhamovim liječenjem.“, govorio je babo na polasku.

„Što si ti tako zabrinut? Šta je doktor tebi rekao kada te samog pozvao u ordinaciju? Zašto šutiš Esade?“, mama je zabrinuto pitala po povratku. „Ma ništa strašno bona Lilo. Kaže neka upala slezene. Vjerovatno si se malo više prehladila. Sutra ćemo tvom doktoru.“, odgovarao je. Pogledom je išaretio da odem u svoju sobu. Poslije je i on došao.

„Irhame, ti si hrabar. Meni je teško. Moram ti reći. Mama ima karcinom jetre, koji je metastazirao na trbušnu maramicu. Doktor je pitao šta smo radili. Pitao je gdje je mama bila ranije. Ovo nikako nije dobro.“, obrazi su mu porumenili. I dok su zjenice njegovih očiju postajale sve šire, u mojim ušima se stvaro vakuum. „Znači zajedno na onkologiju.“, nakon kratkog vremena progovorio sam. „Da je bogdo na onkologiju.“, odgovorio je.

U ponedjeljak sam primljen na odjel onkologije u bolnici u Zenici. Mama je u srijedu primljena na odjel gastroenterologije. I ona je primljena u Zenicu. Ja sam zadovoljavajuće podnio prvi mjesec terapija. Mamu su prebacili u Sarajevo. Maštali smo o operaciji.

Ne želeći da gledam kako mi kosa opada, sâm sam obrijao glavu. „Stavi kapu da se ne prehladiš“, prvo je što je rekla kada me prilikom posjete vidjela. „Mama, septembar je, ovo taman dobro dođe.“, odgovorio sam. „Samo ti nju stavi, molim te. Ovdje kod mene u bolnici ima promahe, a ti se sad brzo umaraš i znojiš.“, odgovorila je. Nije nju brinula promaha. Bilo joj je teško gledati.

„Šta znači palijativno?“, babo je upitao sestru. „Palijativno? To je kad otpuste bolesnika i liječe ga kući. Tako se liječe starci ili teški bolesnici. Što pitaš?“, upitno je odgovorila. Babin glas je zadrhtao. „Subhanallah. Zvala me Lila. Kaže otpuštaju je iz Sarajeva. Rekli su joj da ide na palijativno. Ona pita gdje je to.“, rekao je. Opet je nastupio vakuum. Ista ona tišina kao nepunih mjesec i pol ranije kada smo saznali maminu dijagnozu.

Izmoren terapijom koju sam tih dana primao, ali dovoljno ponosan i veličinom ponosa osnažen, odnio sam majku do mejtaša. Izmoren iskušenjem u kojem sam se našao, ali dovoljno ponosan jer Gospodar Njemu vjerne najviše iskušava, majci sam dženazu klanjao. Poveden njenim primjerom stalno sam pokazivao strpljivost. Ali duboko u meni, tamo gdje hrabrost ne vodi glavnu riječ, drhtala je duša sa bezbroj pitanja.

Od dâna majčine i moje bolesti do dana ovog pisanja prošle su godine. Božijom voljom, dovama mnogih, zalaganjem doktora i mojim trudom pobijedio sam karcinom. Skoro da sam i zaboravio težinu procesa liječenja. Gotovo da ne osjećam posljedice operacije koja je prethodila. Mnogi koji su me prethodno poznavali već su i zaboravili moju borbu. Većina onih koje sam naknadno upoznao ni ne zna taj dio prošlosti. Na mnoga životna pitanja pronašao sam odgovore. Riješio sam veći dio redovnih nedoumica. Ali na jedno pitanje odgovor ne mogu pronaći, pronaći ili onaj odgovor koji se ukazuje prihvatiti.

Zašto majka one julske noći, kad je za moju bolest taze saznala, one noći kad su podnice po kući svu noć škripale, do sabaha nije spavala.

Kakvu je majka dovu učila?

Za Akos.bA piše: Irham Fejzić

(PITANJA) Kako da zaštitim dijete?

Pitanje: Allah me je počastio kćerkicom, elhamdulilah, pa me zanima šta supruga i ja možemo učiniti za nju da je zaštitimo od šejtana te da bude blagoslovljena. Čitao sam o vodi, mlijeku i medu na koje se nauče određene sure pa se to pije, međutim, u svim slučajevima radilo se o liječenju osoba oboljelih od sihra, a mi s tim, hvala Allahu, nemamo problema. Mogu li se voda, mlijeko i med u tom kontekstu koristiti kao prevencija?
 

Odgovor: Sačuvao Allah Vašu kćerkicu od svakog zla, blagoslovio je ma gdje bila, te je učinio poslušnom vama. Prvo čime roditelj osigurava svoje dijete od iskušenja i nevolja jest klanje akike, a to je prinošenje žrtve Allahu, džellešanuhu, kao izraz zahvalnosti na blagodati djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije njegova rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje). Drugo čime roditelj štiti svoje dijete jest učenje dove pomoću koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, štitio Hasana i Husejna, svoje unuke: “Stavljam vas u okrilje Allahovih savršenih riječi od zla svakog šejtana, gmizavaca i oka urokljivog!” (A na arapskom jeziku glasi: U‘ÎZUKE BI KELIMĀTILLĀHIT-TĀMMETI MIN KULLI ŠEJTĀNIN VE HĀMMETI VE MIN ŠERRI KULLI ‘AJNIN LĀMMETI.)

 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao bi: “Ovom je dovom moj praotac Ibrahim tražio zaštitu za Ismaila i Ishaka” (El-Buhari). Možete, također, kad uđete u kuću proučiti Ajetul-kursi, u svakoj sobi, kao što je to činio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. On bi, zapravo, ovaj kur’anski ajet, pošto bi ušao u kuću, proučio u ćoškovima kuće – kao da njihove kuće nisu imale onoliko soba koliko imaju naše kuće. Treba znati da šejtani žive i u kućama, s ljudima, a iz njih ih tjera izgovaranje Allahova, džellešanuhu, imena, zikrullah, čitanje Kur’ana, a posebno sure El-Bekara. Tu je i Ukbino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad je riječ o dovi, ne postoji ništa slično surama El-Felek i En-Nas. A kad se radi o traženju zaštite, također ne postoji ništa slično njima” (En-Nesai). Roditelj može proučiti ove dvije sure na dlanove i potrati svoje dijete, oslanjajući se na Gospodara nebesa i Zemlje, i Allah će ga štititi. A Allah najbolje zna i On je Zaštitnik Svojih robova.
 

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Minber.ba

Trogodišnja Zehra iz Turske zna napamet već 37 Kur'anskih sura.

Trogodišnja Zehra iz Turske zna napamet već 37 Kur'anskih sura. Prije nego što je izgovorila babo i majko znala je Kur'anske sure. Njena majka dok je još bila trudna učila je Kur'an ili je slušala učenje Kur'ana.

Pogledajte i poslušajte naredni video snimak!