Čestitam svim muslimanima za novu godinu njihovu čvrstu odluku da neće obilježiti “najluđu noć” u godini.
Čestitam
svakom pametnom mladiću i djevojci koji razmisle o ovoj noći, noći muka
i glavobolje, pa odluče da se ne odazovu na poziv prijatelja za
proslavu ove noći. Čestitam im što će odbiti nagovaranja u kojima se
ističe da će se dobro zabaviti ako cijelu noć provedu urlajući ni sami
ne znajući zašto ili u najmanju ruku zbog toga što svi urlaju.
Čestitam
svakom roditelju koji svom djetetu ne dozvoli da se u ovoj noći
“izurla” i koji ostane u svojoj kući čuvajući svoju tradiciju dini
islama.
Kako
ne osuditi “najluđu noć” kad nas svaki put glava zaboli kada čujemo o
njenim posljedicama, kako za one koji su u njoj urlali, tako i za
probleme koje naprave u svojoj okolini.
U
ovoj noći, kako kažu, sve je dozvoljeno: plašiti male bebe paljbom
petardi u ponoć pa sve do same zore, skakati i plesati do iznemoglosti
jer starci koji žive sprat ispod nemaju tu noć pravo pozvati u pomoć
jer bi time uskratili neizmjernu sreću i urlanje tim “sretnim”
mladićima.
Kada
bi svi oni koji željno čekaju ovu noć barem na tren zastali i
razmislili o toj noći, zapitali se šta ta noć ima zajedničko sa nama,
muslimanima, kakve veze s nama ima glavni lik u toj noći koji je uvijek
nasmijan i koji djeci uručuje paketiće koje su platili njihovi
roditelji?! Kad bi…
Taj
glavni i omiljeni lik novogodišnjih ludorija jeste Djeda Mraz, onaj
bjelobradi čiko u crvenom, o kojem Wikipedija navodi sljedeće:
“Porijeklo
ovog lika je iz starih religija germanskih i slovenskih naroda.
Pokrštavanjem ovih naroda, njihova vjerovanja su kombinovana sa likom
hrišćanskog episkopa Nikole…” koji će za nekoliko dana “obradovati”
muslimansku djecu sa svojim prelijepim darovima i uliti im nadu da još
uvijek ima ljudi dobre duše.
Kada
znamo da se novom godinom po gregorijanskom kalendaru obilježava
rođenje Isusa (Isaa, alejhis-selam), čiji je datum rođenja zasigurno
netačan jer do sada to ničim nije dokazano, i ako imalo razmislimo o
tome, shvatit ćemo da je slavljenje obilježavanje Nove godine usko
vezano za kršćanstvo i tretira se vjerskim praznikom baš zato što se
pojavljuje sveti Nikola i zbog samog rituala dočeka ponoći, koje kod
muslimana ne predstavlja promjenu jednoga datuma u drugi, već je od naše
tradicije da sutrašnji dan nastaje nastupanjem akšam-namaza, poput
dolaska mjeseca ramazana gdje prvu noć klanjamo teravih-namaz, a još
nismo zapostili.
Islam
strogo zabranjuje oponašanje kršćana i židova u njihovim vjerskim
ubjeđenjima i obilježavanje njihovih praznika, kao što Allah u Kur’anu
kaže:
“I
ako bi se ti pokorio njihovim prohtjevima nakon što ti je jasno
obznanjeno, ne bi mimo Allaha sebi našao zaštitnika niti pomagača”.
U
povodu obilježavanja kršćanskih praznika, poznati hafiz imam Zehebi
odgovorio je onima koji su govorili da to obilježavaju radi žena i djece
kako bi se razveselili:
“Najgore stanje ljudi jeste kod onih koji svoju porodicu i djecu izlažu Allahovoj srdžbi.”
Također imam Zehebi prenosi predaju od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je rekao:
“Onaj
ko u danima kršćanskih praznika ukrasi kuće i ulice i onaj ko ih
oponaša u tome, a zatim mu dođe smrt a da se ne pokaje od toga, bit će
proživljen sa njima na Sudnjem danu.”
(Bilježi imam Bejheki, a šejhul-Islam Ibn Tejmijja ocijenio ju je vjerodostojnom)
Mi
muslimani imamo dane u kojima se veselimo i slavimo onako kako dolikuje
svakom pametnom i razumom obdarenom čovjeku, imamo svoje praznike, dva
Bajrama, koji su nam dovoljni i zato se kanite te “lude noći” kako vas
ne bi potpuno izludila!
Molim
Allaha da svakome podari snage i pronicljivosti da istinu vidi istinom i
da je slijedi, a da neistinu vidi onakvom kakva ona i jeste i da se
kloni njenog puta! Amin!