E sad ću vam ja ispričati svoju priču.
Rođen sam u jednom selu odmah kod Maglaja.
Moj je babo 42 godine radio sve i svašta, uglavnom u Natronu.
Danas ima penziju od 96 maraka i ne može sebi ni hljeba kupiti, iako je to pošten čovjek, koji nikad nije marke ukro ni od koga.
Cijeli je rat bio borac Armije Republike Bosne i Hercegovine i izgubio je tri prsta na ruci kada je ranjen na Majevici od četnika.
Branio je i odbranio državu, a država će ga otjerati u grob, jer mu je ta država uzela i crno ispod nokata.
Moja mama rahmetli bila je učiteljica u osnovnoj školi u Maglaju.
Umrla je prošle godine.
Moja je mama umrla od tuge.
Poplave su nam odnijele sve što smo imali. Ono malo kuće i zemlje odnijela je voda. Ostali bez ičega.
Nikada od države nismo dobili feninga pomoći. Dolazio je samo onaj momak iz Pomozi.ba i donosio nam hranu i odjeću i zbog toga sam mu dužan do smrti.
Kada mi je mama umrla, nismo imali novca za dženazu, pa je rođak iz Kanade poslao pare da bih ja mater mogao u tabut staviti.
Ja sam završio fakultet prije 5 godina, ali nikada nisam našao pravi posao, jer posla NEMA za običan narod. Babini sinovi i sinovi političara imaju svoje firme, svoja auta, kućerine, a mi možemo samo dahtat ko cuke za njima.
Radim kao konobar u kafani.
Gospodo BH POLITIČARI, ja vas krivim što mamu u tabut nisam mogao staviti jer ste meni i mom babi i mojoj familiji uzeli sve što smo imali. Opljačkali ste nas i dabogda vam dragi Allah vratio istom mjerom.
Ja vam halaliti nikada neću, a pozivam i sav narod Bosne i Hercegovine, da konačno ustane i kaže DOSTA VIŠE!!!
Rođen sam u jednom selu odmah kod Maglaja.
Moj je babo 42 godine radio sve i svašta, uglavnom u Natronu.
Danas ima penziju od 96 maraka i ne može sebi ni hljeba kupiti, iako je to pošten čovjek, koji nikad nije marke ukro ni od koga.
Cijeli je rat bio borac Armije Republike Bosne i Hercegovine i izgubio je tri prsta na ruci kada je ranjen na Majevici od četnika.
Branio je i odbranio državu, a država će ga otjerati u grob, jer mu je ta država uzela i crno ispod nokata.
Moja mama rahmetli bila je učiteljica u osnovnoj školi u Maglaju.
Umrla je prošle godine.
Moja je mama umrla od tuge.
Poplave su nam odnijele sve što smo imali. Ono malo kuće i zemlje odnijela je voda. Ostali bez ičega.
Nikada od države nismo dobili feninga pomoći. Dolazio je samo onaj momak iz Pomozi.ba i donosio nam hranu i odjeću i zbog toga sam mu dužan do smrti.
Kada mi je mama umrla, nismo imali novca za dženazu, pa je rođak iz Kanade poslao pare da bih ja mater mogao u tabut staviti.
Ja sam završio fakultet prije 5 godina, ali nikada nisam našao pravi posao, jer posla NEMA za običan narod. Babini sinovi i sinovi političara imaju svoje firme, svoja auta, kućerine, a mi možemo samo dahtat ko cuke za njima.
Radim kao konobar u kafani.
Gospodo BH POLITIČARI, ja vas krivim što mamu u tabut nisam mogao staviti jer ste meni i mom babi i mojoj familiji uzeli sve što smo imali. Opljačkali ste nas i dabogda vam dragi Allah vratio istom mjerom.
Ja vam halaliti nikada neću, a pozivam i sav narod Bosne i Hercegovine, da konačno ustane i kaže DOSTA VIŠE!!!