Upitali su Khana na koju verziju Biblije će se zakleti, a on je rekao: “Ja ću se zakleti na Kur'an, ja sam musliman”

Povodom pobjede na izborima u Londonu Britanci su ponovo počeli dijeliti anegdotu koju je Khan ispričao kada je 2015. godine izabran u Krunsko vijeće.

 

Laburistički kandidat Sadiq Khan  pobijedio je na izborima za gradonačelnika Londona sa 57 posto osvojenih glasova, a njegovi postupci su već počeli privlačiti pažnju javnosti.
Londonskom gradonačelniku nije lako, piše britanski Independent. Rivali su ga tokom kampanje optuživali za navodne veze sa religijskim ekstremizmom.
Ipak, izbor Khana za gradonačelnika pokazao je sliku Londona kao tolerantnog i raznovrsnog grada.
Ta ceremonija podrazumijeva polaganje zakletve na Bibliji pred britanskom kraljicom.

“Sljedećeg dana su me pozvali iz Bakingemske palate i imenovanja u Krunsko vijeće. ‘Trebate položiti zakletvu pred kraljicom, koju verziju Biblije želite?’ Rekao sam: ‘Ja ću se zakleti na Kur'an, ja sam musliman’. ‘Mi nemamo Kur'an, možete li ponijeti svoj’, odgovorili su mi. Tako sam ponio svoj Kur'an. Nakon ceremonije su mi htjeli vratiti Kur'an, a ja sam im rekao: ‘Ne treba, ostavite ga da i drugi mogu polagati zakletvu na njemu'”.
Posljednja rečenica je privukla naročitu pažnju. Za 24 sata, ova objava je podijeljena skoro četiri hiljade puta na Twitteru.
Izvor: Agencije( Al Jazeera

 

Podsjetimo se: Nemiri prilikom postavljanja kamena temeljca Ferhadije

Danas je nakon 23 godine, napokon, svojim punim sjajem, zasjao banjalučki dragulj Ferhat-pašina džamija , poznatija kao Ferhadija .Njenom otvaranju je prisustvovalo hiljade građana Banja Luke i ostalih gostija koji su pristizali iz cijele Bosne i Hercegovine, dijaspore ...Naravno, ovaj svečani trenutak su uveličali brojne zvanice visokih svjetskih a i domaćih političkih dužnosnika.

Pokretanju same obnove Ferhadije prethodilo je postavljanje kamena temeljca, kao i samo vraćanje zemljišta na kojem je Ferhadija vjekovima stajala.Zemljište je bilo pretvoreno javnu površinu i namjenjeno za parking vozila.Naravno sve da se izbriše svaki dokaz da je džamija ikada postojala na tom mjestu. Samo postavljanje kamena temeljca nije moglo proći bez nemilih scena i događaja koje se dogodilo 2001. godine. Brojni zapaljeni autobusi, ustrašeni i povrijeđeni građani čak i jedan izgubljen život ,od strane fašističkih grupa sigurno ne smiju biti zaboravljeni. Podsjetimo se kako je to izgledalo prije 15 godina.

Pogledajte kako Ferhadija sija noću (VIDEO)

Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, bila je središnji objekt u Banjoj Luci i jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture 16. stoljeća u Bosni i Hercegovini. Džamija je izgrađena 1579. u klasičnom otomanskom stilu. Njezin neimar je nepoznat, ali je poznato da je bio učenik Mimara Sinana. Izgradnju džamije je financirao Ferhat-paša Sokolović.

U kompleksu Ferhadije su se također nalazila i 3 turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih barjaktara, željezna i kamena ograda s česmom u kutu, šadrvan i staro mezarje u vrtu. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat-kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije. Džamija je bila 18m široka, 14m dugačka, a vrh kupole je bio 18m visok. Munara je bila 43m visoka. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950., a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u.

Džamija je djelomično bila uništena eksplozivom 7. svibnja 1993.
Dan rušenja Ferhadije - 7. svibnja - u Bosni i Hercegovini je proglašen kao službeni Dan džamija.
Današnji dan je simbolično uzet kao dan otvaranja simbola grada šeher Banja Luke.Kako ovaj dragulj sija noću pogledajte u narednom video prilogu: 

Oblacima iznad Ferhadije ispisana riječ “Allah” na arapskom jeziku

Oblacima jasno ispisana riječ "Allah" na arapskom jeziku. Detalj koji je definitivno upotpunio ovaj velik dan. Kamerman Al jazeere je izgleda i sam to uočio pa je toliko dugo držao kadar da je uspio uvhatiti taj "trenutak" iznad munare...

Detalj koji je definitivno upotpunio ovaj velik dan. Kamerman Aljazeere je izgleda i sam to uočio pa je toliko dugo držao kadar da ga je  uspio uslikati. Riječ se još jasnije vidjela, ali ju je minaret polahko zaklanjao.

Davutoglu : Prenosim vam selame 78 miliona Turaka, oni će uvijek biti uz vas

Premijer Turske Ahmet Davotoglu na današnjem obraćanju prilikom otvorenja Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci izrazio je svoje zadovoljstvo što može podijeliti radost 78 miliona Turaka sa Bosancima i Hercegovcima, zbog ovog svečanog čina.

 

 

"Zahvaljujem se Bogu što sam doživio današnji dan i podijelio ga s vama. Prije četiri godine za vrijeme Ramazana sam jednom svom prijatelju rekao: 'Jednog dana kada bi nestao cijeli svijet, a ostalo samo Sarajevo, čovječanstvo ne bi propalo'. Kada govorite govorom od riječi prema ušima, razumijet će vas samo neki, ali kada govorite iz srca, svi će vas shvatiti. Došao sam ispred 78 miliona Turaka da vam poželim sretno otvaranje džamije. Imate 78 miliona prijatelja i kada ste tužni i sretni, da vas podrže. Ferhadija je poruka mira građanima BiH i svima u svijetu", rekao je Davutoglu.

On je porukom: "Znajte, kada u vašoj zemlji nekome krene krv na nos, u Turskoj krene iz žile kucavice", istaknuo činjenicu da je cijela Turska uz narod BiH.

"Vijest o rušenju Ferhadije prije 23 godine sam primio u Maleziji, a oko mene su tada bili studenti iz Bosne i Hercegovine i u tom trenutku nam je bilo mnogo teško. Kasnije je u posjeti boravio i bivši predsjednik Republike BiH, Alija Izetbegović i tada smo zajedno plakali. Danas sam veoma sretan što sam ovdje lijepim povodom i siguran sam da je Alija Izetbegović svojom dušom danas s nama. Godine 2011. sam u svojstvu ministra vanjskih poslova Turske, obišao Ferhadiju koja je bila u fazi rekonstrukcije i tada sam svojoj zemlji naložio da daju sve napore da se rekonstrukcija okonča. Bosna i Hercegovina je sa svim svojim narodima jedinstvena. Banja Luka se ne može odvojiti od Sarajeva, niti Mostar od Sarajeva - nikada", zaključio je premijer Turske.

Svoj govor je upotpunio činjenicom kako je džamija u Banjoj Luci i sve slične institucije naša zajednička kulturna baština koju moramo čuvati. Davutoglu se nada da će uskoro prisustvovati i otvorenju Aladža džamije u Foči, jer su takvi spomenici potrebni budućim generacijama.

"Danas je ovo otvaranje iz tri ugla važno. Jedno je zbog osjećaja savjesti, jer kada je srušena prije tri godine, ona je mnoga srca i savjesti pogodila. Danas tu svijest i savjest ponovo gradimo, a oni koji su živi svjedoci toga da se ta svijest na najljepši način ponovo gradi, su predstavnici svih vjerskih zajednica i muslimanske i katoličke i pravoslavne i jevrejske. Tako će i svijest kada će bude čuo ezan iz ove džamije u Banjoh Luci doprijeti do velikih daljina", dodao je premijer Turske.

 

London dobio gradonačelnika muslimana

Laburistički političar Sadiq Khan u petak je pobjedio na izborima za gradonačelnika Londona, postajući prvi musliman koji je to ostvario u velikoj evropskoj prijestonici.

 

Britanski poslanik pakistanskog porijekla za devet procentnih poeana nadmašio je svog konzervativnog rivala Zaca Goldsmitha nakon što je prebrojavanje glasačkih listića skoro okončano.

 

Zvanična potvrda Khanove pobjede očekuje se oko 19 sati po srednjoevropskom vremenu.

Goldsmith je optužen da je učestvovao u "prljavoj kampanji", optužujući Khana da je blizak muslimanskim ekstremistima.

Khan se sada smatra najutjecajnijim muslimanom u Britaniji, s budžetom od 17 milijardi funti na raspolaganju za pokrivanje troškova policijskog rada, saobraćaja, planiranja i i okoliša u britanskoj prijestonici.

Khan, sin vozača autobusa, obećao je podržati poslovne aktivnosti u Lodonu i promijeniti pravila planiranja kako bi pomogao u povećanju broja raspoloživih stanova.

Khanove pristalice već su počele postavljati čestitke na Twitteru novom gradončelniku, prenosi Russia Today.

Sjajna i ponosna kao nekada: Džamija Ferhadija od danas je ponovo simbol Banje Luke i BiH

Banja Luka je danas centar BiH i centar regiona, i to s razlogom. Svečano se otvara obnovljena banjalučka ljepotica, zaštitni znak, vjerski i kulturni simbol Banje Luke, džamija Ferhadija.

 

Ferhad-pašina džamija, bolje poznata kao Ferhadija nije tek "obična" bogomolja, već, rekli bi mnogi objekat koji ima dušu. Za takvu konstataciju mnogo je razloga, a prije svega povijest.

Ferhadija je izgrađena 1579. godine, a njenu izgradnju finansirao je prvi bosanski beglerbeg Ferhad-Paša Sokolović. Od tada pa do početka 1990-tih godina 20.-og stoljeća svjedočila je dobru i zlu, svjetlu i tami, ratu i miru, ljubavi, suživotu, hrabrosti i ponosu. 

 

Ferhadija se ni po čemu specijalnom ne razlikuje od većine drugih džamija osmanskog tipa, koje su izgrađene u BiH. Ipak, ta jednostavna potkupolna džamija ima nešto neopisivo što privlači i osvaja, nešto po čemu nije samo džamija već i oaza mira, utočišta ali i ogledalo kulture jednog vremena.

Na listi kulturne baštine BiH nalazila se od 1950. godine. Njen graditelj je nepoznat, ali se zna da je bio učenik arhitekte Mimara Sinana. Vodeći se mišlju Ive Andrića koji je kazao: "Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta; jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina", jasno je da, iako nepoznat graditelj Ferhadije još živi, kao i Ferhad-paša Sokolović.

Ferhadija kao feniks

Od svog nastanka Ferhadija je više puta bila oštećena. Prvi put je sanirana 1652. godine, kada joj je popravljen minaret. Pretrpjela je i neka oštećenja tokom rata između Austro-Ugarske i Osmanskog carstva 1737. godine, za vrijeme Banjalučkog boja. Djelimično je oštećena i u dva požara u 19. stoljeću.

Pretpjela je oštećena tokom Prvog ali i Drugog svjetskog rata, kada joj je oštećen trijem i olovni pokrivač. Posljednji put je sanirana 1972. godine od posljedica razornog zemljotresa, koji je pogodio Banja Luku 1969. godine.

Džamija je sve nedaće preživjela, ali ne i plansko rušenje i uništavanje srpskog agresora 07. maja 1993. godine, kada je minirana. Bio je to najveći dokaz barbarizma i vandalizma, jer je ubrzo uslijedilo potpuno uništavanje ostataka džamije, koji su odvezeni na deponiju. Ferhadija je bila najpoznatija od 16 džamija koje su srušene tokom rata u Banjoj Luci.

Odustati od Ferhadije se nije smjelo. Tako je Islamska zajednica u BiH 2001. godine dobila urbanističku saglasnost za ponovnu izgradnju džamije. Ipak pri polaganju kamena temeljca 7. maja 2001. godine došlo je do nereda kada su građani koji su došli prisustvovati polaganju kamena temeljca napadnuti kamenjem. Veliki broj građana zadobio je povrede, a Murat Badić je od posljedica povreda preminuo 26. maja iste godine.

Ferhadija i osmanska i bosanska i evropska

Da Ferhadija nije samo ostavština osmanske kulture u BiH, već i evropske, dokaz je velika zainteresiranost građana za njeno otvaranje.

Ferhadija u stilskom pogledu predstavljala najčišći primjer osmanske arhitekture u Bosni Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Ima razuđeni molitveni prostor, istureni mihrabski prostor, visoki trijem i jedan minaret koje je prislonjen uz desni ugao glavnog dijela džamije.

Ferhad-paša Sokolović zaslužan je ne samo za izgradnju džamije, već i općenito za urbanizaciju Banje Luke. Osim Ferhadije izgradio je mekteb, sahat kulu, šadrvan, vodovod, kaldrmu, nekoliko mostova preko Vrbasa, preko 200 dućana, javno kupatilo, mlin i još mnogo toga.

Danas, kao nekada Ferhadija ponovo sija punim sjajem, spremna za novi početak kao simbol tolerancije, suživota, međusobnog poštovanja, ali i kao jedinstveno zdanje arhitekture.

U obnovljenoj Ferhadiji proučen mevlud

Veliki broj vjernika klanjao je 6. maja akšam-namaz u obnovljenoj Ferhat-pašinoj džamiji u Banjoj Luci, a nakon toga je proučen i mevlud, javlja Anadolu Agency (AA).
Mevlud je proučen pred sutrašnje svečano otvaranje banjalučke ljepotice Ferhadije. Među vjernicima koji su večeras bili u haremu Ferhadije bila je i Alma Osmičić, koja je tom prilikom kazala da već dvije godine živi u Banjoj Luci i prati pripreme za otvaranje Ferhadije.
"Iako nisam Banjalučanka jako sam sretna što smo doživjeli ovaj momenat da otvorimo ovu našu Ferhadiju. Meni ona spada među najljepše džamije u BiH pa možda i šire. Prošla sam puno otvorenja, ali nijedna džamija mi nije tako legla srcu kao što je ona. Prelijepa je, pogotovo noću", poručila je Alma za AA.

Uvijek, naglasila je, "voli ponovo stati i gledati je, ali se ne može nagledati te njene ljepote".
Tihomir Levajac, profesor u penziji, bio je među prisutnima u haremu Ferhadije. Došao je da vidi i da se divi ljepoti koja ponovo krasi Banju Luku. Živi u blizini Ferhadije i sjeća se dana kada je srušena.
"Zamalo iz kreveta nisam ispao. To je strašno i gadan osjećaj. Kada se to desilo nisam znao da je džamija srušena, jer je munara ostala. To što se desilo žalosno je. Kada dođe da se ruše vjerski objekti, bilo čiji, to su zadnja vremena", ispričao je Levajac za AA.
Danas je Ferhadija ponovo tu, a, kako je kazao, sretan je pred nečim što je savršeno i čisto.
Svečanom otvaranju džamije sutra će prisustvovati veliki broj visokih zvanica iz država regije i svijeta, predstavnika bh. političkog i vjerskog života.
U organizovanom dolasku u Banju Luku sutra će stići preko 100 autobusa. U i oko grada bit će pojačane kontrole, ali u saradnji s drugim bezbjednosnim agencijama u BiH preduzete su mjere kontrole vozila kojima se dolazi organizovano.
Oko 10.000 posjetilaca prisustvovat će sutra svečanom otvaranja Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci, a ovaj skup obezbjeđivat će preko 1.000 policajaca, saopštili su danas čelni ljudi Ministarstva unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska.
Istaknuto je da će oko Banje Luke biti punktovi kontrola, ali neće biti bespotrebnog zadržavanja organizovanog prevoza, jer će u svakom od njih biti policijski službenik.
Ferhadija je zadužbina Ferhad-paše Sokolovića, izgrađena 1579. godine. Početkom rata u BiH, 7. maja 1993. u potpunosti je srušena, a teren na kojem se nalazila poravnan je u namjeri da se zatre svaki trag ovoj građevini.
Predstavljala je jedno od najuspješnijih arhitektonskih zdanja bosanske arhitekture u vrijeme Osmanlija u 16. stoljeću, a 1950. godine uvrštena je u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, potom i na listu spomenika svjetske baštine UNESCO-a. Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
Dan rušenja Ferhadije, 7. maj, u Bosni i Hercegovini je proglašen Danom džamija. Obnova Ferhadije koštala je više od 10 miliona KM, a trajala je oko 15 godina.

JEZIV DOGAĐAJ SE DESIO nakon što su mladi u šali “klanjali dženazu” svom živom drugu!

Možda je i mnogo važnija poruka koju ova priča šalje. Ona se već generacijama prepričava u Mostaru, ali i širom Bosne i Hercegovine. Iako priča jeste u nekim svojim elementima strašna, njena najvažnija poruka je o tome da neke stvari nisu za šalu, da treba čuvati dostojanstvo smrti i dostojanstvo učenih ljudi, bez obzira odakle oni dolazili i kako se zvali…

Priča je iz islamske vjerske tradicije, kao i neki termini u njoj, ali vjerujemo da i oni čitatelji koji ne dolaze iz ovog kruga neće imati problema u praćenju suštine i poruka priče koje su zapravo univerzalne za sve…

U središtu priče je čovjek čije je ime već skoro ušlo u legendu – Šejh Jujo. Mustafa ef. Ejubović živio je na prelazu iz 17. u 18. stoljeće, bio je učen i pobožan čovjek.

– Još za života postao je živom legendom u svom narodu, a predaje, nerijetko i pune mistike i začudnosti, nisu zatvorile svoje pučke izvore nego traju i prenose se do dana današnjega! – napisao je o Šejhu Juji Ibrahim Kajan, u jednom od svojih tekstova o mostarskim vedutama.

Od njegovih životnih epizoda i dan-danas, stoljećima poslije smrti, prepričavaju se dogodovštine s ruba obiju strana života, i ovostranog i onostranog… -prenosi navodeći da je ova priča začuđujuće rasprostranjena u narodu, a glasi:

“…Pred džamijom je, po običaju, bila uvijek nosila, na kojima se nose mrtvaci od kuće do groblja, i tenišera, na kojima se kupaju umrli. Bilo je uvijek ljudi koji su zazirali od ovih rekvizita zadnjeg čovjekova puta od kuće do džamije i dalje do groblja, ali je bilo i pustopašne omladine, koja je slobodno lijegala na tenešir koji je stajao obično u jednom uglu džamijskog dvorišta, na kojem se okupalo stotinama umrlih od raznih bolesti.

Bilo je i takvih koji bi od obijesti legli na nosila… dok bi ih drugi pokrili čohom i podigli na ramena, pa nosili po džamijskom dvorištu.

Tako se jednom jedna skupina ovakve mladeži skupila u dvorištu Šarića džamije i zabavljala i ovdje gdje nije mjesto za zabavu. Opazili su izdaleka Šeh Juju, a onda nekom na um padne i predloži društvu, da se s njim našaIe. Pozvat će ga da klanja dženazu, obavi sprovodni obred, jednom od njih koji će leći na nosila. I zbilja jedan leže na nosila, koji oni podigoše na mejtaš. Drugi iziđoše na ulicu i pozvaše Šeh-Juju u džamijsko dvorište.

– Da nam, efendija, klanjaš dženazu našem drugu, evo ovom ovdje – govorili su oni.

– Dobro, dobro – veli im Šeh-Jujo. – A kakvu ćete da klanjam dženazu? Živom ili mrtvom?

– Kako to, efendija, živom ili mrtvom? Ko je vidio živom obavljati sprovodni obred?

– Ništa, ništa. Ja samo pitam.

– Naravno, mrtvom.

Stao je ispred svih pred mejtaš, na kojem su bila nosila, leđima okrenut njima, a oni se za njim poredali, podgurkujući se i prigušujući smijeh da ne provali.

Šeh-Jujo je obavio obred sprovoda odraslog muškarca, a onda je pošao iz dvorišta.

Sad su svi oni praskali od smijeha kako su hodžu prevarili i čekali su da im drug skoči s nosila. Počeli su ga zvati, ali se nije ni podizao ni micao.

Podigli su čohu s njega, ali on je bio ukočen, mrtav.

(Doznajemo.com)

Hadžija Ibrahim iz Luke kod Konjica: Svakog petka opremi Dorata pa na džumu (FOTO)

Ono što je za mnoge od nas automobil, za hadžiju Ibrahima Mujana iz Luke kod Konjica je njegov konj po imenu Dorat. Ibro nema vozačku. Nikada mu i nije trebala, kaže. Uvijek je imao konja. Jedini je u mjesnoj zajednici Bjelimići koja ima 23 sela, da ima konja. On svakog petka putuje blizu sat vremena do susjednog sela Odžaci, kako bi klanjao džumu u tamošnjoj džamiji.
Još u četvrtak počinju pripreme za džumu. Ibrina hanuma Rahima pegla hlače, košulju. Kako bi bio najljepši, kaže. Ujutro porani, prvo opremi sebe, pa onda konja. Krene puno ranije, jer mu Rahima cijeli dan “kvoca“ da ne zakasni.Pjesma za Dorata
– Džuma vrijedi koliko vo kad se ne zakasni, a kad se zakasni, ne vrijedi ni koliko kokošije jaje. Zato treba ić’ na vrijeme – dodaje Rahima.
Na putu prema selu, ne izostaje ni pjesma koju je napisao za svog Dorata. Kada stigne ispred džamije, kako kaže, “parkira“ Dorata, na mjesto koje ga svakog petka čeka.
– „O moj Doro, gorska vilo ho'š li mene snijeti na džumu“,  pjevam mom Doratu. Zna sam put. Da ga pustim, sam bi otišao u selo. Uhodao se – priča nam dedo.
Poslije džume obavezna je kahva u obližnjoj kafani. Sve su to dnevne, uobičajene teme, nema politike, kaže.
– Pričamo, kako je u tebe, je li strašivo, je li ko zdrav, je li ko umro. Nemam rašta o politici pričati. Lažu brate. Šta god kažu, slažu. Nek rade kako hoće, al neće dokle hoće – govori nam.
Ibro je od rođenja u ovom selu. Ne otkriva nam svoje godine.
– Kad se obrijem i doćeram mlad sam, a kad se ne obrijem imam puno – veli.
Priča nam da mu je babo Alija bio imućan. Imao dosta svoje zemlje. Obaveza mu je bila da kod oca radi. Ni penzije nema. Ni on, ni nena.
– Prije škola nije bila interesantna. Bilo je da djeca ostanu u selu. Ako bude pismen, otići će iz sela. Babi je samo interesanto bilo da ima radnika. Radio sam na polju, deverao, kosio, orao. Da sam Bogdo i ja otišao na vrijeme u grad, imao bih penziju danas. A ovako nemam ni penziju – priča nam dedo.Hairli djeca
Ni jedno penziju nema, ali imaju hairli djecu. Troje njih. Sagradili su im kuću, kupili stoku, hranu za zimu. Dođu kad god mogu.
– Takve su nam uslove dali, samo nam džennet može biti bolji – kroz suze nam priča dedo.
Kažu da je život u selu fin. Imaju vodu, struju, ulice su osvjetljene. Svi se međusobno paze. Ali nemaju, ono što je najvažnije, omladinu.
– Svi otišli u grad. Svake godine se zatvara po jedna kuća. Sve sami đuturumi – žali nam se.
Oboje zdravlje dobro služi. Ibro je samo jednom bio kod doktora. Ponekad ga glava zaboli, a i to urijetko, kaže.
– Ibrahime, kako si pitaju me, a ja reknem dobro, najlakše mi reći. A sad da reknem boli ovdje boli ondje, izgubi puno vremena – priča  nam kroz smijeh Ibro.
U kući i oko kuće uvijek ima posla. Rijetki su trenuci kad besposleni sjede. Ponekad bude i malo dosade, ali Ibro i Rahima i za to imaju rješenje.
-Malo se posvađamo, i veselije nam bude – zaključuje Ibro.
(Ediba Rizvanbegović/Faktor.ba)