Hikaja o Dervišu i Vehbiji (ZANIMLJIVA PRIČA)

Da li ste ikada čuli staru priču o Dervišu i Vehbiji, dvojici braće Bošnjaka iz jednog malog bosanskog džemata? Babo im je bio IZudin, a matera BiHa. Živjeli su u istoj mahali, Vehbija u Medinskoj, a Derviš u ulici Dželaludina Rumija. Derviš bijaše malo stariji i sav nekako mlitav, prop'o od duhana, a Vehbija mlađahan, poprilično energičan i agresivan jer je volio meso.
Nisu se begenisali plaho, iako su bili braća. Pripadali su istom džematu i bezbeli klanjali u jednoj džamiji.
Derviš je pio čaj, a Vehbija kahvu i to im je najbolje išlo od ruke. Najviše koristi od obojice imali su Fabrika duhana Sarajevo i Vispak. Pošto su bili poprilično besposleni, često su trunili vanjsku politiku uz spomenute napitke. Vehbija je najviše strepio od šija i Irana. Često ih je sanjao i budio se vrišteći. Znao je da su oni, pored tespiha, bili glavni problem za muslimane i osjećao se obaveznim da i druge upozori na te krvoloke. Često mu je u san dolazio i onaj hodža pokraj Trnova što je jednom bio u Teheranu.
Derviš je pak bio impotentni sanjar, zaljubljen u Anadoliju i duge haljine, a za sve probleme ummeta krivio je aždahu iz Nedžda, duge brade i engleske špijune.
Vehbija je navijao za Saudiju, a Derviš za Tursku. Inače su obojica bili emotivni i zapaljivi, navijački nastrojeni i slabo kad su voljeli poslušati razum i argumente. Vehbija je vazda gled'o da štagod može oharami, a Derviš da ohalali. Voljeli su oni ponekad i jedan drugog preko deftera i dersova opucat’ nogom u stražnjicu, ali ljutnja je bivala kratka daha, jer nisu babi IZi plaho htjeli ići uz nos. Jedna od rijetkih zajedničkih stvari im je bio Facebook. Tu su obojica bili svoji na svom, da prostite, i po cijeli dan su upozoravali raju jedan na drugog.
Rijetko kad su pričali međusobno, ali zato su rado pričali jedan o drugom. Uvijek su imali osjećaj za prioritete i znali su da ummet može spasiti samo ispravno viđenje mlađaka i dobro usklađeno huktanje bez plaho disonancije. Znali su se oni i naljutiti ponekad jedan na drugog, ali ne previše jer u tom slučaju njihovi ratovi svijetova bi izgubili smisao. Da nema jednog, ukazao bi se besmisao drugog. Nešto poput Dodika i Bosića. Kad bi se naljutili jedan na drugog, Derviš bi Vehbiju nazivao teroristom, a ovaj njega novotarom.
Kad bi se sreli, nasmijali bi se jedan drugom i usiljeno poselamili, ne zadržavajući se dugo zajedno jer su znali šta jedan o drugom misle. Bili su poprilično plitki i nesvjesni svijeta van svojih zatvorenih minderluka i staklenih zvona. Ljubav i mržnja među njima rasla je i opadala sukladno Takvimu tj. kad je bilo vrijeme bajrama ili mevluda tenzije su značajno rasle, a kad nije bilo značajnijih datuma za razilaženje i naglabanje, tenzije bi splasnule na uobičajeni nivo.
Babo efendija IZo se uglavnom pravio da ništa ne primjećuje i najčešće je bio zauzet biranjem boje džamijskih tepiha ili organizacijom četeresnica i tehvida. Ni njemu nije bilo jasno oklen da su obojica tako tvrdoglavi, al’ vjerovatno je za to mater bila kriva jer im je vazda pušćala da se tako ponašaju. I on sam je bio na belaju jer njih dvojica nikad nisu pričali među sobom, već su se na onog drugog uvijek žalili babi. Čudna je to porodica bila…
I tako, dok je džemat propadao, ummet stagnirao, mater BiHa ležala na leksaurinima, a fasada se na porodičnoj kući lagahno runila, njih obojica su, nesvjesni svoje nesvijesti, sretan svaki u svom oblaku, živjeli u ubjeđenju da su najbolji muslimani na vascijelom dunjaluku i da je onaj drugi uvijek kriv za sve belaje. I tako bi do dana današnjega…

Nermin Spahić (nasevijesti.com)

Za koga je namjenjen prazan mezar u Poslanikovoj a.s. džamiji, ko će se u njega pokopati?

Jeste li znali da u poslanikovoj džamiji postoji prazan mezar. Dugo godina kružila je priča o ‘praznom mezaru’  gdje su  ukopani Poslanik, s.a.v.s.., Ebu Bekr i Omer, r.a. Ovo je, međutim, potvrđeno kada se 1970. mijenjao prekrivač hudžre. Da li je ili nije namjenjeno za Isaa, a.s., kada se vrati na zemlju je upitno..

Aiša, r.a., je željela da bude ukopana u istoj sobi, ali je na kraju odlučila da se ne razlikuje od ostalih Poslanikovih, s.a.v.s., supruga. Hasan, r.a, je također želio da bude pokopan ali mu to tadašnje vlasti nisu dozvolile.

Kao što je to pomento u pojedinim hadisima i drugim autentičnim knjigama postojalo je mjesto i za četvrti mezar u ovoj prostoriji/hudžri. To isto mjesto Aiša, r.a., je ponudila AbdurRahman bin Aufu, r.a.

Hafs bin Omer AbdurRahman prenosi: „Kada je Abdur Rahman bin Auf, r.a., bio na samrti, Aiša, r.a., mu je poslala poruku da mu čuva mjesto pored Poslanika, s.a.v.s. kazavši: “Prihvati, ukoliko želiš”. AbdurRahman joj je rekao: „Čuo sam da nisi skinula svoju maramu od kad je Omer, r.a., tu ukopan. Osim toga, ne želim pretvoriti kuću Poslanika, s.a.v.s., u mezarje.  Obećao sam Osmanu bin Mazunu, r.a., da će naši mezarovi biti blizu“.

Također u Buhariji se govori da je Aiša, r.a., ostavila amanet rođaku Abdullahu bin Zubejru, r.a., da ne bude ukopana u hudžri. Umjesto toga da je ukopaju na mezarje gdje su ukopane i ostale Poslanikove, s.a.v.s., supruge  jer ne želi da se razlikuje od njih.

Imam Malik kaže: „Postojalo je još prostora u hudžri. Stoga je rečeno Aiši, r.a., da ukoliko joj to pričinjava zadovoljstvo, da bude ukopana tamo nakon njene smrti. Aiša, r.a. je odgovorila: ‘Onda bih bila od onih koji uvode novotariju“.

Mnogi učenjaci su pisali da postoji mezar unutar istočnog djela hudžre. Sa’ad bin El-Musejib kaže: „To mjesto je za Isaa, a.s.“

Tirmizi spominje da je Abdullah bin Selam prenio: „Osobine Poslanika, s.a.v.s., su opisane u Starom Zavjetu, a također je tu spomenuto da će Isa, a.s., biti pokopan pored njega“.

Abdullah bin Omer prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Isa, a.s., će sići na zemlju. Oženiće se i imaće djecu. Tako će provesti 45 godina i na kraju će umrijeti i biće ukopan samnom. Na Sudnjem danu, ja, Isa,a.s., Ebu Bekr i Omer ćemo ustati sa istog mjesta“

Izvor 

ZASTRAŠUJUĆI ALARM ESKIMA: ‘Ljudi, Zemlja se pomaknula! Sunce ne izlazi na istoj strani kao prije! Nešto se događa s planetom!’

Upozorili su kako se naša Zemlja pomaknula, kako je ''zateturala'' odnosno, kako se ''nagnula'' prema sjeveru što je dovelo do ''promjene na nebu'', koja je posebno njih uznemirila jer oni to nebo poznaju kao sami sebe.

 

Da nešto ne štima s našom planetom vide svi koji promatraju čudne događaje na našoj Zemlji. No, mnogi ljudi ipak ne znaju ništa od tome jer svjetski masovni mediji uporno odbijaju izvještavati istinu, a ako išta i objave sve se to trpa pod pojam “globalno zatopljenje” i ” klimatske promjene”, a te pojmove mnogi su znanstvenici već raskrinkali kao potpunu laž kojom se manipulira javnost, ali i što je najbitnije od svega, pomoću tih pojmova skriva se zastrašujuća istina o našem planetu, a koji već godinama pruža znakove upozorenja. Zapravo, ako malo bolje promotrimo situaciju, čini se kako svijet, odnosno svjetska elita čini sve kako bi nebo od ljudi sakrila! Tako se  se umjetno izazvanim seobama, ljudi sa sela u masovnom pohodu preselili u gradove, a gradovi su postali kokošinjci. Milijuni ljudi žive u gradovima, a da nikada nisu vidjeli nebo, zahvaljujući blještavilu na dnu i visokim zgradama, smogu i chemtrailsima od kojih mnogi ljudi diljem planeta nisu uspjeli vidjeti ono čisto plavo nebo, koje je vješto skriva od očiju javnosti.

Što skrivaju i zašto, zapravo nije posve jasno ali s obzirom da masovni mediji nisu objavili vijest o zabrinutim eksimima starosjediocima, postaje očito da se nešto skriva.

Eskimi koji nastanjuju arktički dio Kanade, SAD-a i Grenlanda cijelu svoju povijest imali su vlastitu prognozu po kojoj su se ravnali, a prognozu su radili samo na temelju gledanja u nebo, zvijezde. Oni su nedavno poslali alarmantno upozorenje NASA-i i čitavom svijetu u kojemu upozoravaju da je globalno zatopljenja laž, manipulacija, te da nikakvo globalno zatopljenje nije uzrok vremenskih promjena i prirodnih katastrofa kojima svjedočimo. Upozorili su kako se naša Zemlja  pomaknula, kako je  ”zateturala” odnosno,  kako se ”nagnula” prema sjeveru što je dovelo do ”promjene na nebu”, koja je posebno njih uznemirila jer oni to nebo poznaju kao sami sebe. Stariji ekimi, odnosno starješine upozorili su NASA-u, na činjenicu da Sunce ne izlazi više na istome mjestu na kojem je izlazilo prije, a što je promjena koja nikada u povijesti nije zabilježena. Isto tako upozorili su da im dani duže traju nego ikada prije u povijesti, ali i tvrde da su se promijenile i zvijezde i Mjesec, što je po njima pravi uzročnik promijenjene temperature i vjetrova koji haraju planetom. Svi starješine složili su se da je uzrok takvim promjenama pomicanje Zemlje prema sjeveru. No zašto se Zemlja pomaknula, ne zna ili ne govori nitko. Svi šute! Osim eskima, već godinu dana javljaju se ljudi svuda po svijetu, a koji tvrde isto. Zemlja se pomaknula i Sunce ne izlazi na istome mjestu. Zanimljivo je kako mediji tvrde da su NASA-ini znanstvenici zabrinuti ali opet baš nitko ne reagira na ova alarmantna upozorenja, već se sustavno pokušava progurati teorija o “klimatskim promjenama”. Oni ili ne znaju uzrok, što bi značilo da je u pitanju Božje upozorenje, ili pak uzrok znaju ali ga taje. Jedno je sigurno, starješine koje pokušavaju, nažalost teško, doprijeti do većeg broja javnosti su složni i kažu: ‘Ljudi, nebo se promijenilo! Nešto se opasno događa s našim planetom”!

thebigwobble.org

500 godina je klanjao i nije zaslužio Džennet...

Postoji predaja po kojoj će na Kijametskom danu biti pozvan jedan pobožnjak, koji će biti upitan:" Kako je bilo tvoje stanje na dunjaluku?"On će reći: "
 Pet stotina godina sam ibadet činio na jednom ostrvu i u toj mojoj samoći jedini razgovor mi je bio zikr (spominjanje Allaha) i obavljanje namaza. Na kraju sam i umro na sedždi".Uzvišeni Allah će mu reći:"
 Istinu si rekao.Mojom milošću, uniđi u džennet!
"On će reći: " Ne time, (milošću) već mojim djelom".Allah će reći:"
 Hajde da ti svedemo račune! Ko ti je dao snagu da na ostrvu pet stotina godina činiš ibadet,klanjajući i posteći?"On će reći: "Ti si mi to dao, Gospodaru". Allah (dž.š.) će ga ponovo pitati:"
 Ko ti je dao da nikne i rađa nar (mogranj) na tom ostrvu,što ti je bila svakodnevna hrana?
"On će reći: "Ti, Gospodaru
".Allah, dž.š., će ga pitati:" Ko je dao da na tom ostrvu provrije izvor čiju vodu si koristio?"On će reći: "Ti, Gospodaru".Allah, dž.š., će ga pitati:"
 Ko ti je uslišio tvoju dovuu kojoj si Me molio da te usmrtim u vrijemekad si Mi na sedždi?
"On će reći: "Ti, Gospodaru".Tada će mu djela biti stavljena na Mizan pa će se pokazati da sav taj njegov ibadet od petstotina godina nije dovoljan da otplati očni vid, kao jedan od brojnih darova Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah će reći:"
Vodite ga u džehennem! "Zatim će narediti da ga sa određene etape tog puta vrate, pa će mu Uzvišeni, smijući se, reći:" Mojom milošću uniđi u džennet! Bio si divan rob…

Ima li oprosta za blud?

PITANJE: Imam dvadeset jednu godinu i živim kao većina današnje omladine, a često izlazim i na razne zabave sa svojim društvom. Moji su roditelji rođeni kao muslimani, međutim, oboje se deklarišu kao ateisti, tako da u svom životu nisam imala nikakvog dodira s islamom. Naravno, u našem gradu ima i džamija i muslimana, ali me to nikada nije interesovalo. S obzirom na to da su moji roditelji imućni, u mogućnosti sam da sebi priuštim mnogo toga, međutim, osjećam da nisam sretna i više ne vidim svrhu ovakvog života…

 

Slučajno sam naletjela na neke islamske stranice na internetu, pa sam čitala neke tekstove i gledala video materijal i osjetila sam neku toplinu u sebi. Zaista nikada u životu nisam osjetila ovakvo nešto lijepo, pa me sada interesuje da li ja mogu da budem muslimanka, odnosno da li će mi Allah oprostiti grijehe ako se popravim? Da naglasim, ne smatram se lošom osobom, ali često na ovim zabavama pijem alkohol, činila sam blud i još mnoštvo drugih grijeha. Zaista bih željela da se promijenim, čak sam sa nekim prijateljima pričala o islamu, ali su oni mislili da se samo šalim. Unaprijed zahvalna na odgovoru.

ODGOVOR:

Zahvala pripada Allahu, subhaneh, koji upućuje svoje robove na pravi put. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi pa ko je taj ko će ga na pravi put uputiti. Najveća blagodat koju Allah spusti na svoga roba je uputa, takvi su uistinu srećnici i na dunjaluku i na Ahiretu.

Mnogo nas raduje kada vidimo Allahovu milost koja se spušta na Njegove robove, pa tako, poštovana sestro, ti nisi nikako “slučajno naletila” na neke islamske stranice, jer se u ovom kevnu (svijetu) ništa ne dešava slučajno, nego je to Allahova odredba. Tvoja smirenost i toplina koju si osjetila čitajući i gledajući islamske sadržaje je dokaz da ti je Allah, subhanehu, otvorio srce za Islam i Njegovu uputu.

Što se tiče praznine koju osjećaš u kafićima, diskotema i drugim haram mjestima je sasvim normalna, jer su to mjesta na kojima se griješi prema Allahu, a čini se pokornost prokletom šejtanu. Pa je s toga sasvim prirodno da se tu ne osjećaš sretnom i ispunjenom.

Da li ti možeš da budeš muslimanka? Naravno da možeš. Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Grijehe koje si činila ne moraš i ne trebaš spominjati jer Islam briše ono što je bilo prije njega. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu:”Islam briše ono što je bilo prije njega” (Ahmed). Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja).

Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove: 1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova. Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio.

Tvoje riječi “oba roditelja su mi muslimani, medjutim obadvoje se deklarisu kao ateisti” znače da su tvoji roditelji Bošnjaci i nisu muslimani. Da bi čovjek postao musliman mora da ispuni pet islamskih šartova:

1- da posvjedoči da je samo Allah božanstvo koje zaslužuje da mu se čini ibadet i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik

2- da klanja pet farzova namaza (sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju)

3- da posti mjesec ramazana

4- daje zekat

5- obavi hadž (posjeti Ka’bu) ako je u mogućnosti jednom u životu. Činjenje ovih stvari jednu osobu čine muslimanom.

S toga, poštovana sestro, požuri sa svojom tevbom i činjenjem onoga što ti je tvoj Gospodar naredio i iskoristi Allahovu milost koju je spustio na tebe učinivši da počneš da mrziš griješenje a da osjećaš ljepotu i smirenost u onome što On, subhanehu, voli i čime je zadovoljan. Pa zamijeni smrad, tjeskobu, zagušljivost i buku diskoteka sa tišinom, mirisom, smirenošću mesdžida. Zamijeni prijatelje koji te pozivaju na razvrat, ružna djela i griješenje prijateljima koji te pozivaju u Allahovu milost i Njegovu prostranost (koja ti je kao i svakom drugom itekako potrebna), koji te pozivaju u pokornost samo Njemu i nikome drugom. Zaista niko neće ostaviti nešto radi Allaha, subhaneh, a da mu to Allah neće zamijeniti nečim ljepšim i boljim za njega, kao što je to došlo u hadisu.

Bilježi Veki’a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K’aba, a Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K’aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, neostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu“. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi’ija.

Od prvih obaveza koje treba da uradiš je da se posvetih učenju osnovnih stvari od vjere bez kojih ne možeš biti muslimanka, a od prvih tih obaveza je namaz. Isto tako, ono što naučiš moraš primijeniti u praksi jer je znanje bez primjene u praksi poput drveta koje nema plodova. Treba da svoje praktikovanje vjere uskladiš sa onim što je došlo u Kur’anu i sunnetu a ne sa “bošnjačkom tradicijom”, pa vodi računa gdje i od koga ćeš naučiti vjeru.

Svako djelo koje musliman uradi treba da ispuni dva šarta (uslova) da bi bilo ispravno:

1- da je urađeno iskreno samo radi Allaha a ne zbog bilo koga ili čega drugog

2- da je u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš biti spremna na iskušenja koja će te zadesiti na tvom putu pridržavanja vjere, tako da ćeš naići na nerazumijevanje, ismijavanje, kritike, odbacivanje i to od onih koji su ti najbliži (roditelji, rodbina, prijatelji, komšije, sredina). Kroz to su prolazili poslanici, učenjaci i većina nas kad smo bili na početku svog praktikovanja vjere. Isto tako, ne smiješ dozvoliti da se prepadneš od mnoštva naredbi i zabrana, kako će ti se možda u početku učiniti, zaista je ova vjera Allahova vjera koju je On odabrao svojim robovima i olakšao im je.

Kaže Uzvišeni: “Danas sam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera” (sura El-Maide 3). Najbolja blagodat koju Allah, subhaneh, spusti na svoga roba je da ga uputi na pravi put pa istinu vidi istinom a zabludu vidi zabludom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah hoće dobro dadne mu da razumije vjeru“(mutefekun alejh).

I na kraju poštovana sestro, molimo Allaha da ti omekša tvoje srce za Islam, da ti olakša pridržavanje vjere, da te učini od onih koji su sretni i uspješni i na dunjaluku i na Ahiretu, On je onaj ko je Milostiv, Onaj koji uslišava dove svojim robovima. Dobro došla u društvo mu’mina, onih koji su izabrali Allahov put a ne put onih koji su zalutali pa tumaraju ovim svijetom bez svjetiljke vodilje. Ve billahi tevfik.

Biser među biserima: Dvanaestogodišnja Fatima je najmlađa hafiza u historiji BiH

Fatima Skopljak iz Zenice danas je i zvanično promovirana u najmlađu hafizu u BiH. Ova dvanaestogodišnja djevojčica i učenica šestog razreda osnovne škole jedna je od najmlađih hafiza u povijesti BiH.

 

U posljednje dvije godine u BiH je 55 osoba memorisalu Kur'an i time steklo cijenjenu titulu hafiza. S tog aspekta, protekle dvije godine su jedne od najplodotvornijih godina, a samo u proteklih nekoliko dana u hafize je promovirano pet osoba.

Danas je u Ensar džamiji u Zenici pred više stotina vjernika proučena hafiska dova za tri nova čuvara Kur'ana časnog. To su Zehrid ef. Rešić, Sumejja Rešić i Fatima Skopljak koja je, ipak, po mnogo čemu posebna. Ova dvanaestogodišnja djevojčica hifz je počela učiti još od sedme godine.

"Sa pet godina sam krenula u mekteb i vjeroučitelj je vidio da imam izrazitu sposobnost memorisanja. Tako sam uskoro počela učiti hifz", kaže na početku razgovora za Klix.ba Fatima. Njen vjeroučitelj Ismail ef. Jusufović bio je i njen muhazif (mentor) tokom procesa memorisanja Kur'ana.

Cjelokupan proces okončan je prije nekoliko sedmica kada je u Sarajevu, pred komisijom Islamske zajednice u BiH, i zvanično položila hifz. U tom trenutku imala je nepunih 12 godina. No, Fatima kaže kako je učenje hifza okončala kad joj je bilo 10 godina, ali je njen muhafiz insistirao da naučeno dobro utvrdi.

Fatima kaže da je, s vremena na vrijeme, bilo i poteškoća.

"Uz Božiju pomoć i savjete muhafiza uspjela sam prebroditi sve prepreke. Srećom, i nije bilo nekih težih prepreka", kaže Fatima. Učila je uglavnom pred spavanje, a ujutru bi ponavljala naučeno, pojašnjava nam njena majka. Na početku je dva dana učila pola stranice, da bi se tempo vremenom intenzivirao.

Sve vrijeme dok je učila hifz, Fatima je bila i odlična učenica. "Škola mi je, ipak, bila na prvom mjestu. Ali sam uspijevala vrlo lahko da to sve uskladim", pojašnjava Fatima. Pored roditelja i ostatka porodice, imala je izrazitu podršku i svojih prijatelja iz škole. Pored škole i hifza, Fatima se bavila i folklorom te je jedno vrijeme trenirala i taekwondo.

No, ključnu ulogu, odigrao je, priznaju Fatima i njeni roditelji, muhafiz Ismail ef. Jusufović.

"Bio je nekada i strog, ali je uspijevao iznaći načine da bude, prije svega, motivator i onaj koji će pružiti podršku. Znao se i naljutit, reći mi da ponovim određenu stranicu, ali sam mu zahvalna za sve", priča nam Fatima. Pored muhafiza, posebno je zahvalna svojim rediteljima, Sadžidi i Dževdetu.

Nakon osnovne škole Fatima planira upisati medresu, ali još uvijek nije sigurna čime bi željela da se bavi. Činjenica da je hafiza posebno joj je draga zbog nagrada koje ova titula donosi na budućem svijetu. Onima koji počinju učiti hifz, posebno svojim vršnjacima, Fatima poručuje da se, prvenstveno, trude u školi a da potom počnu i s učenjem Kur'ana jer je to jedna neizmjerna blagodat i radost.

A Fatima je u svome kraju udaljenom 12-ak kilometara od Zenice djelimično utjecala da i drugi mladići i djevojke krenu s učenjem hifza. To je posebno veseli te se nada da će uskoro i drugi uspjeti okončati učenje te ponijeti titula hafiza.

Roditeljei ove vrijedne djevojčice posebno su sretni, a suze radosnice ne kriju niti žele. “Hvala Bogu da su suze zbog nečega ovakvog”, kaže nam Fatimina majka Sadžida.

Roditelji su bili važna karika u cijelom procesu učenja hifza. Nastojali su, na različite, načine pomoći, motivirati kad je bilo neophodno, ali i relaksirati cijelu situaciju te napraviti atmosferu koja bi Fatimi olakšala učenje.

Ipak, i roditelji i Fatima priznaju kako je najviše suza radosnica isplakao njen muhafiz Ismail ef. Jusufović, imam i vjeroučitelj sa skoro tri decenije radnog iskustva. Iako ni sam nije položio hifz, prihvatio se ove odgovorne dužnosti te je Fatima prvi kandidat s kojim je on radio a koji je završio hifz. 

Pijanac prvi put ušao u džamiju, vjernici ga izgonili, ostao klanjati, umro na prvoj sedždi!

Egipatski novinar Ahmed Mansour ugostio je u svojoj televizijskoj emisiji jednog egipatskog šejha koji je ispričao vrlo dirljivu i poučnu priču koja je ganula do suza i Ahmeda Manosura, a vjerovatno i sve one koji su gledali tu emisiju. O čemu se, zapravo, radi?
Naime, šejh je ispričao kako je jedanput, ne znajući, poveo sa sobom u džamiju čovjeka koji je bio pijan. Kada su njih dvojica ušli u džamiju, ljudi koji su već bili u džamiji osjetili su ružan miris. Odmah su shvatili da je taj čovjek pijan ušao u džamiju i počeli su da viču na njega i da ga gađaju cipelama. Šejh je stao u njegovu odbranu, jer se osjećao krivim zbog toga što ga je doveo u džamiju. Imam džamije je uspio smiriti ljude, a onda je zamolio čovjeka da napusti džamiju i da dođe drugi dan, kada se okupa i kada bude trijezan. Međutim, on je odbio izaći iz džamije. U tome je nastupilo vrijeme akšam -namaza i pijani čovjek je stao u prvi saff, dok su se ostali klanjači udaljili od njega da im ne bi smetao ružan miris alkohola. Nakon što su klanjali namaz i predali selam, primjetili su da je onaj pijani čovjek ostao na sedždi i nije se dizao. Mislili su da je to zbog pijanstva, pa je šejh prišao, prodrmao ga i zovnuo da ustane, ali se on nije odazivao niti pomjerao. Taj pijani čovjek je ispustio svoju dušu i umro prilikom svoje prve sedžde u životu. Bio je to prizor koji je rasplakao prisutne džematlije, a jedan od njih je prišao šejhu i rekao: ”Šejh, ja toliko i toliko godina klanjam i molim Allaha za Džennet, a ovaj je prvi put ušao u džamiju i to pijan, i preselio na Ahiret na sedždi.” To je Allahova volja i to je jasna poruka i pouka da se niko od ljudi ne može umiješati između čovjeka i njegovog Gospodara, niti može znati je li neko džennetlija ili džehennemlija, pa makar taj čovjek svojim izgledom i trenutnim stanjem odavao velikog griješnika. To je Allahova volja, i On, ako hoće, spasit će svoga roba džehennemske vatre i otvoriti mu vrata pokajanja i oprosta, makar i nakon dužeg vremena koje je proveo u griješenju.

saff.ba

Sedžda zahvalnosti: Zapostavljeni ibadet koji otklanja iskušenja i donosi blagodati

Vjernika u svakom trenutku okružuje nebrojano Allahovih blagodati i sedžda zahvalnosti je propisana u trenucima dobijanja neke blagodati ili otklanjanja iskušenja i problema.
Ebu Bekre prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu došla kakva radosna vijest ili muštuluk pao na sedždu iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu.
Sedžda zahvalnosti je jedan od oblika najveće zahvalnosti koju rob može iskazati Uzvišenom Allahu. Čovjek u tom trenutku najplemenitiji dio svoga tijela, svoje lice, spušta na sedždu pred Uzvišenim Allahom iz pokornosti. Sedžda zahvalnosti u sebi objedinjuje sve aspekte zahvalnosti; zahvalnost srca, zahvalnost jezika i čitavog tijela i to je potvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji zanemaruje veliki broj ljudi danas.
Ibnu-l-Kajjim u Zadu-l-me’adu kaže: „Ka’bova sedžda kada je čuo radosnu vijest je jasan pokazatelj da je sedžda zahvalnosti bila praksa ashaba i to je sedžda kojom čovjek izražava svoju zahvalnost na nekim dobijenim blagodatima ili uklonjenim poteškoćama i iskušenjima.“
Ahmed u svome Musnedu bilježi od Tarika b. Zijada da je ispričao: „Alija, r.a., je pošao na Nehravan gdje je pobio haridžije, a zatim rekao: „Tražite, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Doći će ljudi koji će govoriti riječima istine, ali one neće prelaziti njihove grkljane. Prolazit će kroz islam kao što strijela prolazi kroz metu. Poznat ćete ih, ili među njima je crn čovjek paralizirane ruke, na njegovoj ruci je nekoliko crnih dlaka. Ako on bude među njima, onda ste pobili najgore ljude, a ako on ne bude među njima onda ste poboli najbolje ljude. Onda smo tražili i našli tog čovjeka sa paraliziranom rukom, pa smo pali na sedždu, a i Alija je pao na sedždu zajedno sa nama.“
Također se prenosi da je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., učinio sedždu zahvalnosti kada mu je došla informacija da je Musejleme el-Kezzab ubijen. Uvjet za sedždu zahvalnosti nije abdest niti okretanje prema kibli prema mišljenju većine islamske uleme, a Allah najbolje zna.

Aid el-Karni

Uspješna osoba je svako ko se izborio sam za svoje snove

Većina smatra uspješnom onu osobu koja je postala neko i nešto u životu. Kojoj je priznat uspjeh.
Osobu koja ima dobar i cijenjen posao. Mjere uspjeh po debljini novčanika.
A uspješna je osoba svako ko se izbori sa sobom,
uspješna osoba je svako ko je preživio najveće životne nevolje,
uspješna osoba je svako ko je nekoliko puta bio na ivici života, i onda
se spasio, nekim čudom. Zapravo svojim čudom.
Uspješna osoba je svako ko je sačuvao svoju porodicu,
Uspješna osoba je svako ko je pobijedio svoje strahove, ko je pobijedio
tuđa očekivanja, ko je pobijedio svoje nemire…
Uspješna osoba je svako ko se izborio sam za svoje snove,
uspješna osoba je svako kome tuđa omalovažavanja i tuđe riječi
nisu bile prepreka ka svojim ostvarenjima.
Uspješna osoba je svako ko se izborio sa svojom samoćom,
uspješna osoba je svako ko ima u sebi saosjećanja prema drugima,
uspješna osoba je svako ko je postao poslije pada jača osoba,
uspješna osoba je svako kome su ljudi postavljali samo zamke u životu, a ipak ima nade i vjeruje u ljudsku dobrotu…
Uspješna osoba je svako ko se izborio sa teškim životnim okolnostima,
ko ima volje i vjere u sve što radi,
uprkos prošlosti.
Uspješna osoba je svako ko je nešto uradio za svoj život.
Svako ko je usrećio sebe, i pronašao mir,
svako ko je usrećio i drage osobe.
Sve je uspjeh, nema manje bitno, ili više bitno… Jer ovo je život.
Shvataš sad da si uspio?
Ja vjerujem da ima razloga što to misliš.

Sanida Z.

Čovjek koji je u snu pričao sa Allahom

Preljepa priča i podsticaj svima onima koji se druže sa Kur'anom

Imam Ibnul-Dževzi, rahimehullah, u svojoj knjizi “Sifetu-safve” navodi priču koju prenosi Sulejm ibn Isa, koji kaže: Ušao sam kod svog učitelja Hamze ibn Habiba el-Zejjata i zatekao ga kako plače dodirujući licem tlo, pa sam mu kazao: “O ti, u čemu to tražiš utočište?” Na to je Hamza počeo da priča: Upravo sam sanjao da je počeo Kijametski dan i da su pozvani učači Kur’ana. Krenuo sam zajedno sa ostalima koji su bili prisutni, kada sam čuo govornika kako prelijepim glasom govori: “Neka mi ne ulazi osim onaj koji je radio po Kur’anu!”
Tada sam se pognute glave vratio nazad, ne okrećući se. Zatim sam čuo glas koji pita: “Gdje je Hamza ibn Habib el-Zejjat?” Odgovorio sam: “Odazivam ti se, o Allahov glasniče, odazivam ti se!”
Nakon što sam to izgovorio, ispravio me melek koji reče: “Reci: ‘Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!’” (što znači da je glas koji ga je pozvao bio glas Najuzvišenijeg i Svemogućeg Allaha, dželle ve ‘ala, op. prev.)
Tada sam rekao kao što mi je kazano: “Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!”
Zatim sam se našao u prostoriji u kojoj sam čuo brujanje učača Kur’ana. Počeo sam da se tresem uzbuđen veličinom ovog momenta!
Onda sam čuo kako mi se govori: “Ti si dobar, uči, uči.”
Razgledao sam okolo i shvatio da sam na minberu od bijelog bisera čija je ograda od crvenog rubina, a stepenice od zelenog smaragda.
Rečeno mi je: “Uči, uči!”
Uspravio sam se, te mi je rečeno da učim suru El-En’am. Učio sam, a nisam znao kome učim. Učio sam suru El-En’am sve dok nisam proučio 60 ajeta. Tada sam proučio govor Allaha: “On vlada robovima Svojim…”! (El-En’am, 61.)
Rekao mi je: “O Hamza, zar Ja ne vladam Svojim robovima?”
Rekao sam: “Vladaš.”
Rekao je: “Istinu si rekao. Uči!”
Učio sam sve dok nisam završio ovu suru, pa mi je rekao: “Uči!”
Pa sam učio suru El-A’raf sve do kraja, kada sam htio pasti na sedždu (u posljednjem ajetu sure El-A’raf nalazi se sedžda-tilave, op. prev.), pa mi je rečeno: “Dovoljno je ono što si činio sedždu na dunjaluku, ne čini sedždu sada, o Hamza!
Zatim me upitao: “Ko te naučio ovo učenje?”
Rekao sam: “Sulejman!”
Upitao je: “A ko je naučio Sulejmana?”
Rekao sam: “Jahja.”
Reče: “Istinu je rekao Jahja.”
“A ko je naučio Jahju?”, upitao je.
Rekao sam: “Ebu Abdurrahman es-Sulemi.”
Reče: “Istinu je rekao Ebu Abdurrahman.” Upitao je: “Ko je naučio Ebu Abdurrahmana?”
Rekao sam: “Amidžić Tvoga Vjerovjesnika, Alija ibn Ebu Talib!”
“Istinu je rekao Alija. A ko je naučio Aliju?”
Rekao sam: “Tvoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem!”
Upita me: “A ko je naučio Moga Vjerovjesnika?”
Rekoh: “Džibril!”
Reče: “A ko je naučio Džibrila?”
Tada sam zašutio. Ništa nisam odgovorio, pa mi je kazao: “O Hamza, reci:
‘Ti!’”
Rekao sam: “Ne smijem reći Ti! Iz stida i poštovanja prema Tebi, to ne mogu reći.”
Pa je rekao: “Reci Ti!”
Pa sam kazao: “Ti!”
Rekao je: “Istinu si rekao, o Hamza! Pravo Kur’ana je da nagradim one koji su se s njim družili i radili po njemu. O Hamza, Kur’an je Moj govor, i nisam zavolio nikoga tolikom ljubavlju kao one koji se stalno druže sa Kur’anom!
Približi se, o Hamza.”
Približio sam se pa je stavio ruku u galije (vrsta mirisa, op. prev.) te je potrao po mome licu, a zatim rekao: “Ovo nisam uradio samo s tobom, nego sa učačima Kur’ana prije i učačima Kur’ana poslije tebe. A onaj ko bude učio Kur’an poput tebe, zaista će Meni lično doći. A ono što sam ti pripremio kod Sebe, o Hamza, još je više od ovog, pa obavijesti svoje prijatelje o Mojoj ljubavi prema onima koji se druže sa Kur’anom i onome što ja činim s njima.
Zaista su oni od Mojih odabranih robova! O Hamza, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, vatra neće pržiti jezik koji uči Kur’an, niti srce koje ga je pamtilo, niti uho koje ga je slušalo, niti oko koje ga je gledalo.”
Pa sam rekao: “Slava Tebi, slava Tebi, Gospodaru moj.”
Rekao je: “O Hamza, gdje su oni koji su mnogo gledali u mushafe (učeći ih)?’’
Upitao sam: “Gospodaru moj, oni koji su hafizi Kur’ana?”
Reče: “Ne, ali ću im Ja to što su učili čuvati do Kijametskog dana, pa kada mi dođu, ja ću ih za svaki proučeni ajet uzdignuti za jedan stepen!”
Zatim se Hamza okrenuo prema svom učeniku Sulejmu i rekao: ‘’Pa zar me kriviš zato što plačem i svojim licem dodirujem zemlju?’’
Molim Allaha, tebareke ve te’ala, da učini da budemo od ehlul-Kur’ana i uvede nas u Džennetul-Firdevs! Amin!
Preveo: Haris Hećimović – minber.ba
_______________________________________
Dragi brate, postovana sestro, sta ce biti s nama kada stanemo sami pred Allahom (a Allah ce sa svakim covjekom ponaosob pricati), sta cemo Mu tada odgovoriti? Hocemo li imati ovako lijep odgovor kao ovaj covjek iz gornje price? Koliko se mi druzimo sa Allahovom knjigom, a koliko vremena provdimo gledajuci utakmice i raznorazne filmove i serije na TV-u, ili provodimo mnostvo vremena za internetom u beskorisnim stvarima?
Zaista se blizi cas moga i tvog odlazka sa ovog svijeta, a sta spremamo za susret sa Allahom, susret od kojeg nam zavisi kakva ce nam poslije biti vjecnost? 
n-um.com