Ispovijest tinejdžerke: “Kako sam počela obavljati namaz?”

Pokušavamo da sačuvamo i uštedimo svaki novčić kako bi ispunili naš san, a karta da se posjete ta mjesta je veoma skupa. Zamislite samo kad bismo na 10 dana posjetili Disneyland ili obišli neko drugo mjesto i tamo se divno proveli. Nakon povratka s puta, narednih 10 dana ćemo provesti opisujući naše doživljaje, i objavljujući slike na Facebooku.

Na kraju dana, shvatimo da smo uživali na putu, ali da smo propustili namaze, izgubili vrijeme koje smo trebali provesti u približavanju našem Stvoritelju.

Zato vas pitam, da li se je put isplatio?
Zašto ne sanjamo o Džennetu?

Za njega nam nije potrebno da kupimo kartu, ali je moramo zaraditi našim dobrim djelima. Namaz je naša karta za Džennet. To je jedino mjesto gdje uživanje ne prestaje. Traje vječno, ne samo par dana i nikad ga se nećemo zasitititi.
Namaz je jedan od najvažnijih temelja islama, koji je obavezan za svakog muslimana. Moj prvi susret s njim je bio kad sam imala 5 godina, i gledala majku kako ustaje da klanja. Stajala sam pored nje i imitirala njene pokrete. Kad je počela učiti sure, samo sam mogla čuti neko mrmljanje, poput zuja pčela. Zato mi je namaz na početku bio veoma zanimljiv, poput neke drage igre. Stajanje, pregibanje, sedžda, šaputanje, pogled na desno, pogled lijevo i moj prvi namaz je priveden kraju. Neko vrijeme sam tako samo pratila majčine pokrete, ne znajući niti šta radim. Kad se sjetim toga, nasmijem se sama sebi. Kad sam malo narasla, naučila sam da u namazu učimo sure. Čak i kada sam ih naučila napamet, i dalje nisam znala njihovo značenje. Stajala bih na namazu, ali bi mi misli odlutale na školu, porodicu, prijateljice, itd.
Sve do nedavno, namaz sam obavljala veoma brzo i užurbano, poput brzog voza. Dešavalo mi se da zaboravim i na kojem sam rekatu, koju sam suru učila na prvom rekatu? Svakakva su mi se pitanja motala po glavi.
Na početku sam klanjala samo četiri namaza, dok se nisam navikla. Kad se toga prisjetim, bude me stid Allaha. Ne samo da je On bio strpljiv prema mojim propustima, već mi nije oduzeo ni jednu blagodat, elhamdulillah!
Allah je zaista Najveći, Es-Sabur koji ne napušta Svoje robove. Ko nas drugi može tako iskreno i čisto voljeti? Allah je Onaj koji omekšava i preokreće srca. Na svijest o važnosti namaza, gledam kao na jednu od blagodati prema meni, i dovim i nadam se da je moz namaz primljen.
Trenutno učim i prijevod značenje sura koje učim. Nastojim da budem skoncentrisana u namazu. Moja borba se nastavlja, i želim da razumijem Kur’an. Jednom kada naučimo arapski jezik, više ćemo uživati u učenju Kur’ana i okoristiti se njegovim neiscrpnim okeanom znanja i mudrosti. Satima ćemo sjediti i potpuno se posvetiti Kur’anu. To se meni često desi kada čitam svoju najdražu knjigu. Molim Allaha da nam podari snage, odlučnosti i bereketa da nam Kur’an postane naša najdraža knjiga. Amin.
Allah nam je dao da živimo na ovom svijetu, s tačnim ciljem. Život je poput aviona u kojem putujemo, to je putovanje puno uspona i padova i mi smo na njemu putnici.
Naš cilj je da stignemo do Dženneta – mjesto gdje nema problema, zabrana, suza i strahova.
Već smo se ukrcali na ovaj let i započeli naše putovanje.
Sada se moramo pobrinuti da naše putovanje prođe sigurno, bez problema ili padova. Sve što treba da slijedimo jeste Govor našeg Gospodara, Kur’an i praksu našeg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
Hajde da se svi potrudimo da povedemo više računa o karti za Džennet (namazu), koju ne možemo ‘kupiti novcem’, već jedino iskrenom ljubavlju prema Allahu i pokornošću.
O autoru: Tania Maseera ima 14 godina i živi u Indiji. Njeni najdraži predmeti su engleski jezik, matematika, historija, fizika i učenica je 9-tog razreda. Pisanje poezije je njena nova ljubav.

Vrijednost zadnje trećine Ramazana

Nastupila je zadnja trećina Ramazana u kojoj se nalaze velika dobra, brojne nagrade, poznate blagodati i posebnosti.

Jedna od tih posebnosti jeste i ta da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u zadnjoj trećini Ramazana više posvećivao činjenju ibadeta nego u prethodnim danima i noćima.

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, više ibadetio u zadnjoj trećini nego u preostalim danima i noćima, dok se u dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, bilježi da je rekla: “Kada bi nastupila zadnja trećina Ramazana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pritegnuo bi svoju odjeću i noći bi oživljavao ibadetom zbog kojeg bi budio i svoju porodicu.” 

U Musnedu imama Ahmeda bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u prethodnih dvadeset noći klanjao bi i spavao, a kada bi nastupila zadnja trećina, pritegnuo bi svoju odjeću i noći provodio u namazu.”

U ovim hadisima spominje se vrijednost deset zadnjih noći Ramazana, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u njima više ibadetio nego u prethodnim noćima i ovo se odnosi na sve vrste ibadeta: namaz, učenje Kur’ana, zikr, udjeljivanje sadake i sl. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u zadnjoj trećini Ramazana udaljavao bi se od svojih supruga i posvećivao namazu i zikru, provodio bi noći u namazu, učenju Kur’ana, zikru jezikom, srcem i udovima, zbog vrijednosti ovih noći kao i zbog traganja za Noći Kadr u kojoj će vjerniku, ukoliko je provede u vjerovanju i nadi u Allahovu nagradu, biti oprošteni raniji grijesi. Značenje ovoga hadisa jeste da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio cijelu noć u obožavanju svoga Gospodara zikrom, učenjem Kur’ana, namazom, sehurom i drugim ibadetima.

Na ovakav način pravimo spoj između ovog hadisa i hadisa Aiše, radijallahu anha, zabilježenog u Muslimovom Sahihu u kojem se navodi da je rekla: “Ne znam da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednu noć proveo u namazu sve do zore.”

U ovim hadisima nalazi se jasna potvrda provođenja cijele noći u ibadetu u zadnjih deset noći Ramazana. Ove noći se oživljavaju raznim ibadetima, a ne samo namazom. A Allah najbolje zna! Također, u ovim hadisima na vrijednost ovih noći ukazuje i činjenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, budio svoju porodicu radi namaza i zikra želeći da i oni iskoriste ove blagoslovljene noći, jer doista su to jedinstvene prilike u životu, veliko dobro za onoga koga Uzvišeni Allah podrži u njima. Stoga ne priliči razumnom vjerniku da propusti ovu dragocjenu priliku, da je ne iskoristi zajedno sa svojom porodicom, jer to je samo nekoliko noći u kojima vjernik može zadobiti ogromno dobro svoga Gospodara, sreću dunjaluka i ahireta. Danas većina muslimana provodi ove noći u beskorisnim aktivnostima, u ništavim igrama, vrijeme noćnog namaza provode u spavanju, što predstavlja veliku i nesagledivu propast i gubitak, jer na taj način propuštaju postizanje ogromne nagrade za koju sljedeće godine možda neće imati priliku. Tako se šejtan poigrava sa njima, obmanjuje ih i odvraća od Allahova puta.

Svevišnji Allah kaže:

“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih. ” (El-Hidžr, 42)

Razborit vjernik ne može uzeti šejtana za prijatelja pored Allaha, znajući da mu je šejtan jasni i otvoreni neprijatelj. Uistinu takav postupak protivi se razumu i imanu, jer je Svevišnji Allah rekao:

“Zar ćete njega i njegove sljedbenike uzeti za prijatelje mimo Mene, a oni su vam jasni neprijatelji?! Ružno li je ono što nepravednici odabiru!”
(El-Kehf, 50)

I rekao je Uzvišeni:

“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.” (Fatir, 6)

Od posebnosti ovih zadnjih deset dana jeste i to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, te dane provodio u itikafu. Itikaf ima značenje boravka u mesdžidu radi posvećivanja ibadetu, pokornosti Allahu. Itikaf je jedan od potvrđenih sunneta u Islamu. Potvrđen je Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah je rekao:

“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.” (El-Bekare, 187)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu, njegovi ashabi boravili su zajedno sa njim, ali i poslije njegovog preseljenja.

Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu prvu trećinu Ramazana, zatim drugu trećinu, da bi potom rekao: “Ja sam boravio u itikafu prvu trećinu tražeći ovu noć, zatim sam boravio drugu trećinu, zatim mi je rečeno: ‘Ona se nalazi u zadnjoj trećini’, pa ko od vas želi da boravi u itikafu, neka boravi (u zadnjoj trećini).’” (Muslim)

U dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, itikafio je u zadnjoj trećini Ramazana sve dok nije preselio, a zatim su njegove žene, nakon njega, boravile u itikafu.”

U Buharijinom Sahihu prenosi se da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi svakog Ramazana proveo deset dana u itikafu, a zadnje godine proveo je dvadeset dana u itikafu.”

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo je zadnjih deset dana ramazana u itikafu, sljedeće godine nije uopće boravio u itikafu, da bi naredne godine u itikafu proveo dvadeset dana.”

Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio da uđe u itikaf, klanjao bi sabah-namaz, a zatim bi ušao u svoje mjesto u itikaf.”

Jedne godine Aiša, radijallahu anha, tražila je dozvolu da i ona boravi u itikafu, pa joj je dozvolio i napravljen joj je šator. Zatim je Hafsa tražila od Aiše, radijallahu anhuma, da zatraži dozvolu i za nju, da boravi i ona u itikafu, i Aiša je to učinila pa je i Hafsi napravljen šator. Kada je to vidjela Zejneba, radijallahu anha, naredila je da se i njoj napravi šator, pa je i napravljen. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao šatore, upitao je: “‘Šta je ovo?’ ‘To su šatori Aiše, Hafse i Zejnebe.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Jesu li time željele dobročinstvo? Sklonite ih da ih ne vidim.’ Šatori su sklonjeni, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napustio je itikaf u Ramazanu, pa je itikafio prvih deset dana u ševala.”
(Buhari i Muslim)

Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ne znam da postoji razilaženje među učenjacima da je itikaf sunnet.”

Cilj itikafa je odvajanje od ljudi i posvećivanje pokornosti Allahu, u nekom od mesdžida tražeći Allahovu dobrotu i nagradu od Njega, uz nastojanje da se pronađe Noć Kadra. Stoga je neophodno da se onaj koji je u itikafu maksimalno posveti zikru, učenju Kur’ana, namazu i drugim ibadetima, a da se kloni svega onoga što ga se ne tiče, poput govora o dunjaluku.

Međutim, nema smetnje da malo razgovara sa porodicom, što nalazimo u hadisu Saffije, radijallahu anha, majke vjernika, koja kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu pa sam ga posjetila noću, popričala sa njim, zatim ustala da idem kući pa me je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispratio do vrata.” (Muttefekun alejhi)

Onome ko boravi u itikafu. zabranjen je spolni odnos i sve što dovodi do njega, kao što je strastveni poljubac i dodir, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.” (El-Bekare, 187)

Što se tiče izlaska iz mesdžida, ako bi izašao jednim dijelom svoga tijela, u tome ne bi bilo smetnje, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proturao bi glavu iz mesdžida, a bio je u ifikafu, pa bih mu je prala, a ja sam imala menstruaciju.” (Buhari)

U drugom rivajetu stoji da je u menstrualnom periodu češljala kosu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se nalazio u itikafu u svome mesdžidu. S obzirom da se ona nalazila u svojoj sobi, on joj je proturao svoju glavu. što se tiče izlaska iz mesdžida potpuno, cijelim svojim tijelom, u tom slučaju postoje tri situacije:

Prva situacija: Izlazak zbog stvari koje su neophodne, prirodne i vjerske, poput obavljanja male i velike nužde, abdesta, obaveznog kupanja od dženabeta, jela i pića. Ovo je dozvoljeno ukoliko to nije moguće obavljati u mesdžidu, tj. u sklopu mesdžida. Ukoliko je nešto od spomenutog moguće obavljati u mesdžidu, onda nije dozvoljen izlazak, kao naprimjer da u sklopu mesdžida postoji mjesto za abdest, ili kupanje, ili da mu neko donese hranu i piće u mesdžid, i tada radi ovih stvari nije dozvoljen izlazak iz mesdžida.

Druga situacija: Izlazak radi ibadeta, pokornosti koja mu nije obavezna, poput obilaska bolesnika, praćenja dženaze i sl. Ovo nije dozvoljeno izuzev da u početku itikafa uvjetuje, ako ima bližnjeg bolesnog i želi da ga posjeti, ili se boji da će umrijeti, pa ukoliko uvjetuje na početku izlazak, tada u tome nema smetnje.

Treća situacija: Izlazak radi onoga što je u suštoj suprotnosti sa ciljem itikafa, poput izlaska radi kupoprodaje, odnosa sa suprugom, zabavljanja s njom i sl. Ovo nije dozvoljeno ni u slučaju da se uvjetuje na početku itikafa, jer se time prekida itikaf i otvoreno suprotstavlja cilju itikafa.

Od posebnosti zadnjih deset noći Ramazana jeste i ta što se među njima nalazi Noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Stoga, Allah vam se smilovao, budite svjesni vrijednosti zadnjih deset noći Ramazana i ne zapostavljajte ih, jer je vrijeme u njima dragocjeno, a prisutno dobro vidljivo.

Izvor: “Ramazanska sijela”

Autor: Sheikh Muhammad ibn Saleh Al-Useymeen

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Najvrijednija tri perioda (sahata) u ramazanu

1.Prvi sahat nakon sabaha i nakon izlaska sunca

Rekao je imam Nevevi u svojoj knjizi El-Ezkar: “Znaj da je najvrijedniji period za zikr (u toku dana), nakon klanjanja sabah namaza.”
Bilježi imam Tirmizi od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Ko klanja sabah-namaz u džematu, potom sjedi u džamiji do izlaska sunca, zikreći – spominjući Allaha, potom klanja dva rekata – to je ravno potpunoj nagradi hadždža i umre.” (Hadis je dobar)

2.Zadnji sahat dana tj.pred zalazak sunca

Ovo je jedan od najbolji perioda kada postač treba da dovi, jer Poslanik, sallalahu alejhi ve selleme, veli: “Trojici se doba prima: postaču, onome kome je nepravda učinjena i putniku.” (Tirmizi)

3.Vrijeme sehura

To je vrijeme prije početka sabah namaza, a Allah Uzvišeni hvaleći one koji u to doba čine ibadet kaže: “A u praskozorje oprost od grijeha mole.”

subuluselam.wordpress.com

Kako i kome dajemo sadekatul-fitr ?

U knjigama islamskog prava – fikha, islamski učenjaci neizostavno u zasebnom poglavlju govore o propisima sadekatul-fitra. Mnogo je propisa koji se vezuju sa ovaj ibadet, a mi ćemo spomenuti one najosnovnije koje bi trebao poznavati svaki musliman. Dakle, svaki musliman trebao bi znati ko je obavezan da izdvaja sadekatul-fitr, kada ga je obaveza izdvojiti, koliko se izdvaja i kome se udjeljuje. Na ova i još nekoliko pitanja vezanih za sadekatul-fitr, odgovorit ćemo kroz ovaj tekst, trudeći se da to pojasnimo na jednostavan i razumljiv način, bez detaljiziranja o pitanjima u kojima su učenjaci zauzeli oprečne stavove. Isto tako, u većini slučajeva nećemo spominjati imena učenjaka koji su zastupali stav koji preferiramo.

Mudrost propisivanja sadekatul-fitra

Jedan u dugom nizu pokazatelja savršenstva i univerzalnosti vjere islama za svako vrijeme i svako podneblje, zasigurno je i propisanost izdvajanja sadekatul-fitra.

Sadekatul-fitr se ogleda u tome da je svaki musliman na kraju ramazana dužan izdvojiti jedan sa’a (3 kg otprilike) preovladavajuće hrane jednog podneblja i udijeliti ga siromasima, kako bi i oni nakon mjesec dana posta, zajedno sa onima koji su imućni, uživali u bajramskim danima i kako se barem u tim danima ne bi morali brinuti za osnovne, egzistencijalne potrebe.

Ko je obavezan izdvojiti sadekatul-fitr?

Sadekatul-fitr je obavezan izdvojiti svaki musliman, bez obzira bio punoljetan ili ne, muškarac ili žena, slobodan ili rob.

Obaveznost ovog ibadeta, kao i njegovu samu propisanost, potvrđuju riječi Abdullaha ibn Omera: “Allahov Poslanik naredio je izdvajanje sadakatul-fitra, i to jedan sa’a pšenice, ili jedan sa’a ječma, slobodnom čovjeku, a i robu, muškarcu i ženi, maloljetnom i punoljetnom muslimanu. Naredio je da se izdvoji prije nego što ljudi izađu na bajram-namaz” (Buharija i Muslim)

Spomenuti hadis je velika osnova ovog poglavlja, iz njega se uzimaju mnogi propisi sadekatul-fitra.

U ovom hadisu jasno se ukazuje na obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra, kao i to da ta obaveza obuhvata sve vrste muslimana, ne uvjetujući za njenu obaveznost ni punoljetstvo, kao što je slučaj sa mnogim ibadetima, niti slobodu čovjeka.

U osnovi, svaki musliman treba da izdvoji sadekatul-fitr za sebe. Kada su u pitanju maloljetna djeca koju još izdržavaju roditelji, i oni treba da izdvoje sadekatul-fitr za sebe ako su u mogućnosti, a ako nisu, onda će to za njih izdvojiti njihovi roditelji.

Obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra odnosi se, kao što su to spomenuli učenjaci, na one koji imaju jedan sa’a (3 kg otprilike) preko potreba svoje porodice u noći uoči Bajrama.

Koja količina namirnica se izdvaja za sadekatul-fitr?

Spomenuti hadis, također, ukazuje i na to koju je količinu određenog prehrambenog artikla čovjek obavezan izdvojiti kako bi njegov sadekatul-fitr bio potpun i validan. U hadisu se spominje mjera jednog sa’a, a to je mjera koja se puni sa četiri pregršta vrhom napunjena, odnosno ona količina koju zahvati čovjek sa prosječnom veličinom šaka.

Mnogi savremeni učenjaci, u nedostatku spomenute mjere među ljudima, pokušali su da to pretvore u nama poznatu mjeru, kilogram. Tako su spomenuli razne količine, koje se ponekad razlikuju zbog specifične težine vaganog artikla. Na osnovu onoga što su spomenuli, smatram da ako bi čovjek izdvojio 3 kg nekog prehrambenog artikla, kojim se hrane ljudi tog podneblja, njegov sadekatul-fitr bio bi validan, inšallah.

Kada su u pitanju artikli koji se izdvajaju za sadekatul-fitr, islamski učenjaci spominju da su vrste hrane koje su spomenute u hadisu navedene od strane Allahovog Poslanika kao primjeri hrane koja se najviše konzumirala u to doba u Medini, a ne da bi se pojasnilo koje vrste samo zadovoljavaju validnost sadekatul-fitra. U osnovi, sadekatul-fitr je propisan zbog potpomaganja siromaha na dan Bajrama, pa ako bismo izdvajanje sadekatul-fitra sveli samo na stvari spomenute u hadisu, tada bismo se udaljili od mudrosti propisivanja spomenutog ibadeta, pošto postoje podneblja u kojima kao svakodnevnu hranu ne konzumiraju spomenute artikle već nešto drugo. Dakle, mi danas, u našem podneblju, možemo da izdvojimo one vrste hrane koje su aktuelne na našem podneblju, kao što su: meso, riba, brašno (pšenično ili kukuruzno) riža, leća, sol, grah, tjestenina i slično.

Da li se sadekatul-fitr može dati u novcu?

Ono što se sa sigurnošću može ustvrditi jeste da ovo nije bila Poslanikova praksa, tj. ovakav način davanja sadekatul-fitra Poslanik nije naredio, iako su u to vrijeme bile općepoznate novčane vrijednosti zlata i srebra, ali ih Allahov Poslanik nije spomenuo, već svi hadis koji govore o sadekatul-fitru i načinu njegovog izdvajanja spominju samo prehrambene artikle. I u to vrijeme siromasima je sigurno bilo draže da im neko udijeli sadekatul-fitr u novcu pa da oni sebi tim novcem kupe ono što žele, ali vidimo da to Allahov Poslanik nije učinio, niti je podsticao na to. Na osnovu toga, minimalno što se može kazati da je najbliže sunnetu da se to izdvoji onako kako je to čino Allahov Poslanik i njegovi ashabi, a njihova uputa zasigurno je najbolja uputa.

Poznato je da su učenjaci hanefijske pravne škole smatrali dopuštenim izdvajanje sadekatul-fitra u novcu, a mi zbog spomenutih razloga smatramo da je preče da se to ne čini i da se to izdvoji onako kako je to činio Allahov Poslanik.

Vrijeme izdvajanja sadekatul-fitra

Sadekatul-fitr postaje obaveza izdvojiti sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana, i to je osnova. Međutim, u praksi ashaba Allahovog Poslanika zabilježeno je da su smatrali dozvoljenim da se sadekatul-fitr počne izdvajati dan, dva ili najviše tri dana prije završetka ramazana. Svako drugo požurivanje sa izdvajanjem sadekatul-fitra nema jako utemeljenje u sunnetu Allahovog Poslanika ni u praksi ashaba.

U hadisu Ibn Omera, r.a., navodi se da je kazao: “(Ashabi) su izdvajali sadekatul-fitr dan ili dva prije Bajrama.” (Buharija) U drugim predajama zabilježeno je da je Abdullah ibn Omer, r.a., slao sadekatul-fitr onima koji ga prikupljaju dva dana ili tri dana prije Bajrama. (Malik u Muveta’u, sahih)

Na osnovu spomenutog, tj. da obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana u ramazanu, shvatamo da nije obaveza da se sadekatul-fitr izdvaja za dijete koje se rodi nakon zalaska sunca, kao ni na nerođeno dijete.

Ako bi čovjek izdvojio sadekatul-fitr za nerođeno dijete, ne bi pogriješio, iako to nije obaveza, pošto je zabilježeno od Osmana, r.a., da je izdvajao sadekatul-fitr za dijete koje se još nije rodilo.

Isto tako, ako bi neki musliman preselio prije zalaska sunca zadnjeg dana ramazana, nije obaveza da se izdvaja sadekatul-fitr za njega, ali ako bi umro nakon zalaska sunca, nakon što je obaveznost sadekatul-fitra počela, obaveza je da se za njega izdvoji sadekatul-fitr.

Shodno hadisima Allahovog Poslanika, sadekatul-fitr je obaveza izdvojiti prije klanjanja bajram-namaza, a onome ko ga izdvoji prije namaza, bit će mu ubrojano u sadekatul-fitr, a ko namjerno odgodi izdvajanje sadekatul-fitra do poslije bajram-namaza, to će mu biti upisano kao obična sadaka, uz grijeh koji proizlazi zbog kašnjenja.

Kazao je Ibn Abbas: “Allahov Poslanik je naredio izdvajanje sadekatul-fitra kako bi postač očistio svoj post od lošeg govora i grijeha, i kao hranu siromasima. Onome ko ga izdvoji prije bajram-namaza, to će biti primljeno kao sadekatul-fitr, a ko ga izdvoji nakon bajram-namaza pa to je samo obična sadaka.” (Ebu Davud, Ibn Madže, hasen – dobrim ga je ocijenio šejh Albani)

Kome se daje sadekatul-fitr?

U pogledu ovog pitanja islamski učenjaci imaju oprečne stavove, a većina učenjaka smatrala je da se sadekatul-fitr može udijeliti bilo kojoj od osam skupina kojima pripada zekat, a koje su spomenute u riječima Uzvišenog Allaha: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah tako naređuje! Allah sve zna i mudar je." (Et-Tevbe, 60)

Tačno je da se sadekatul-fitr može davati samo siromasima, a dokaz za to nalazi se u citiranom hadisu. S druge strane, nigdje ne postoji jasan dokaz koji ukazuje na to da se sadekatul-fitr može dati nekome osim siromaha, a citirani ajet jasno se odnosi na propise zekata. Svi hadisi koji govore o sadekatul-fitru i kategorijama ljudi kojima se daje ukazuju da se to striktno udjeljuje siromasima.

Najbolje je da se sadekatul-fitr izdvoji za siromahe dotičnog mjesta i da bude udijeljen direktno od strane vlasnika, bez opunomoćivanja. Ako bi se desilo da čovjek živi u mjestu gdje ne može naći muslimana siromaha, tada nema zapreke da to pošalje u neko drugo mjesto ili da opunomoći nekoga u drugom mjestu ili državi  ko će umjesto njega da izdvoji sadekatul-fitr.

Kada je u pitanju opunomoćivanje, treba naglasiti da je i opunomoćeniku obaveza da sadekatul-fitr osobe koja ga opunomoći dostavi do siromaha prije klanjanja bajram-namaza.

Isto tako, nema zapreke da čovjek svoj sadekatul-fitr te sadekatul-fitr ostalih članova svoje porodice udijeli jednom siromahu.

A Allah najbolje zna!

[PITANJE] Zašto da se pokrijem?

Ovo je dobro pitanje na koje postoji divan odgovor! Allah nam je naredio izvršavanje svega što je dobro za nas i zabranio nam izvršavanje svega što je loše za nas. Allah naređuje svakoj ženi muslimanki da se pokrije kada izlazi iz sigurnosti svoje kuće i kada je u prisutnosti muškaraca koji su joj strani. Znači pokrivanje je izvor velikog dobra za tebe -ženo muslimanko- iz mnogih razloga. 

 

 

Neki od tih razloga su:

1.  Stičes Allahovo zadovoljstvo. Pokoravaš se naredbama tvoga Gospodara pokrivajući se i time možes očekivati velike nagrade za uzvrat.

2.  Hidžab je Allahova zaštita tvoje prirodne ljepote. Previše si dragocjena da bi se "reklamirala" svakom muškarcu.

3.  Hidzab je Allahovo očuvanje tvoje čestitosti.

4.  Allah čisti tvoje srce i misao kroz pokrivanje.

5.  Allah kroz tvoj Hidžab uljepšava tvoj vanjski i unutarnji izgled. S vana tvoj hidzab reflektira nevinost, čistoću, skromnost, stidljivost, mir, zadovoljstvo i pokornost tvome Gospodaru. Iznutra kultiviraš isto.....

6.  Allah kroz tvoj Hidžab daje definiciju tvojoj ženstvenosti. Ti si žena koja poštuje samu sebe. Allah hoće da te drugi poštuju, ali isto tako moraš i samu sebe da poštujes.

7.  Allah kroz hidžab uzdiže tvoj ponos. Kada te stran muškarac pogleda, on te poštuje jer vidi da poštujes samu sebe.

8.  Allah štiti tvoju čast 100% kroz pokrivanje. Muškarci te ne gledaju, ne prilaze ti i ne razgovaraju sa tobom na senzualan način. Naprotiv, oni te visoko uzdižu i to samo kroz jedan njihov pogled.

9.  Allah ti daje visok položaj kroz hidžab. Uzdignuta si a ne ponižena jer si pokrivena a ne gola.

10.  Allah demonstrira tvoju jednakost žene muslimanke kroz Hidžab. Tvoj Gospodar ti je dao jednaku vrijednost kao i muškarcu, i daje ti dom predivnih prava i slobode. A ti očitavas zahvalnost ovih unikatnih prava kroz tvoje pokrivanje.

11.  Allah definira tvoju ulogu žene muslimanke kroz Hidžab. Ti si ustvari neko sa važnim odgovornostima. Ti si reflekcija aktivne a ne besposlene žene. Pokazuješ svoju direkciju i svoj cilj kroz pokrivanje. Ti si žena koju ljudi shvataju ozbiljno.

12.  Allah objašnjava tvoju nezavisnost kroz pokrivanje. Ti daješ čisto do znanja da si pokorna sluga Najvišeg Gospodara. Ne pokoravaš se nikome drugom i ne pratiš ni jedan drugi put. Nisi rob nijednom muškarcu, niti si rob ni jednoj naciji. Ti si slobodna i neovisna od ljudsko -stvorenih sistema.

13.  Allah ti daje slobodu kretanja i izražaja kroz pokrivanje. Omogućeno ti je da se krećes i komuniciraš bez straha da će te neko maltretirati. Tvoj hidžab daje ti neobičnu sigurnost.

14.  Allah želi, o ženo muslimanko, da te ljudi tretiraju sa ljubaznošću. A upravo hidžab dovodi do toga da se muškarci prema tebi najbolje ponašaju.

15.  Allah želi da sačuva tvoju ljepotu samo za jednog muškarca -tvoga muža-.

16.  Allah ti pomaže u uživanju uspješnog braka kroz pokrivanje. Zbog toga što rezerviraš svoju ljepotu samo za svoga muža, njegova ljubav prema tebi raste, on te više i više cijeni i poštuje.Tako da tvoj hidžab vodi prema uspješnom i dugotrajnom braku.

17.  Allah dovodi do mira i stabiliteta u društvu-kroz tvoj hidžab! Da, ovo je zaista tačno! Muškarci ne dovode društvo u propast kroz ilegalne (vanbracne) veze, jer ih pogled na tebe - zeno muslimanko-smiruje. Kada te pogleda, uškarac se osjeća smireno, a ne kao da je stavljen na kušnju. Znači žena muslimanka koja se pokriva je počasćena, a ne obečašćena, časna, a ne ponižena, oslobođena, a ne zarobljena, čista, a ne uprljana, nezavisna, a ne rob, zaštićena, a ne prepuštena samoj sebi, poštovana, a ne ismijavana, sigurna, a ne nesigurna, pokorna, a ne velika griješnica, zastićeni biser, a ne gledana kao prostitutka.....

Draga sestro muslimanko! Pođi sa nama prema kapijama Dženneta! Ispuni svoje obaveze prema Allahu, obuci svoj ukras-svoj hidžab, i požuri prema Džennetu radeći samo dobro. Dosad se sigurno slažes da pokrivanje sadrži puno beneficija -mora biti- jer Allah nam naređuje samo ono što je dobro.... i vjeruj mi sestro, dobro je pokoravati se tvome Gospodaru.......

"Njih nagrada u Gospodara njihova čeka: edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će Njime biti zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga." (Sura Al-Bayyinah, 8)

studiodin.blogger.ba

Babo, juli je...

Ja ti babo pisati moram, drugačije ne znam…i ne mogu. Sve i kad bih htjela drugačije ne znam kako ću?! Kad ti pišem bude mi lakše…malo lakše! Doćeš' babo, jel' de da ćeš doći? Ako Bog da! Mati te čeka svaku noć, poslije jacije na klupi ispod kruške, kaže samo što nisi, a dedo ostavlja otključana vrata kaže kad dođeš da možeš mahom ući u kuću da ne kucaš, zna da si umoran.

Babo što te nema do sada, poželjen si babo. Znaš babo, dedo svakim danom sve više stari i sve se više bojim za njega. Ako babo ostanem bez njega, a ti mi daleko šta ćemo mati i ja same? Tebe čekamo, a on je više u godinama, kaže da mu ti dođeš i onda mu ne bi bilo mrsko mrijeti, a babo ja to ne želim. Hoću da vas imam obojicu.Trebate mi babo! Dedo me je odgajao ovo vrijeme dok ti nisi bio tu, branio me, pokrivao u noći, hranio. Dedo mi je život, ja drugoga do tebe nemam. Sanjala sam te prošlu noć babo…ama isto koda te sad gledam. Sjećam se jula, onda kada sam te posljednji put vidjela babo…i sada je juli, a tebe babo nema. Puno si se babo zadržo, a rekao si da nećeš, rekao si da ćeš otići samo do grada da doneseš ulja, i nikada se više ne vrati. Nema veze babo ako nisi našao ono koje tražiš, babo ti se vrati sam, znaš sada ima neko drugo ulje, mi smo zadovoljni i sa ovim. Babo sve češće bivam usamljena, sve češće mi dolaziš u san. Babo više neću da sanjam, hocu da budeš sa mnom. Reci mi babo hoću li mi se ikada obistinit i jedan san? Imam momka babo, dosta mu pričam o tebi, i pravo si mu drag. Kaže da jedva čeka priliku da te upozna, a ja mu kažem da ćeš ti brzo doći, ako ne za ovaj juli onda naredne godine sigurno. Je li tako babo? Daj mu priliku da te upozna, molim te babo! On bi me ženio babo, tražio je od dede ruku, ali neka babo. Čekat ćemo da se vratiš akoBogda, pa da onda proslavimo. Majka će obući novu haljinu, kaže sličnu onoj u kojoj si je oženio, boja ona koju ti najviše voliš, a dedo novu košulju i pulover što mu je tetka isplela, ima sive šare na sebi. Fino ćeš stati ti babo, i mati pored tebe, a sa druge strane dedo, Omer i ja. Jednu sliku ću uramiti ja,a jednu vama dati, pa navečer ako Bogda kad ti, mati i dedo sjednete da pijete kafu da imate i da gledate. Gledat ću babo i ja vas! Eto babo, bi juli kad si otišao, sad je juli a vratio se nisi. Babo molim te da brzo dođeš, da me babo zagrliš onako kako si samo ti znao, da me pomiluješ po kosi, i povučeš za desno uho. Sada sam narasla velika, izrasla babo u curetinu, a i dalje babo sam ista ti. Kažu oči imam iste tvoje, ali znam da nisu. Moje su oči babo natopljene suzama, suzama koje se skupljaju godinama, suzama koje su ispuštene samo za tebe babo, a tvoje babo nisu bile takve. Bile su tako sjajne, ispunjene ljubavi, radošću, rahatlukom! Zato babo brzo se vrati, pa da budem ko' ti, da i moje tako blistaju ko tvoje, jer babo niko mi drugi taj sjaj ne može vratiti sem tebe!

Piše: Adisa Lepara, Konjic

30 jeftinih (a halal) načina da budete romantični

„I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ Kur’an, sura Er-Rum, ajet 21.
Zašto je bitno da suprug i supruga budu romantični? Kako vam brak ne izgledao otprilike ovako: Supružnici se probude ujutro, popiju kahvu, poselame se. Ona ode čistiti i svojim obavezama, on ode na posao. On se vraća popodne kući, ruča, zaspe. Ona ode na Facebook…dođe joj koja sestra. Naveče, sjednu, upale neki ders, video, i nakon toga spavanje – bukvalno ubijaju vrijeme i svoj brak. Nakon nekog vremena, odjednom primijete da su se udaljili i da više nemaju mnogo sličnih stvari. Zaboga, shvate da skoro se nikako ni ne vide i da im je ugodnije s nekim drugim nego s bračnim partnerom.

Zvuči zastrašujuće, zar ne? Jedna od stvari koja je razrušila veliki broj brakova je MONOTONIJA. Kako vrijeme ide, sve postaje rutina, izgubi se sjaj (posebno je ovo bitno sestrama).
Problem je što mnogo ljudi pogrešno misli; „Uh, oženio sam se/udala sam se“ i tačka; prestanu da se trude. Misle da s ulaskom u brak sve je završeno. Ne, naprotiv. Ulazak u brak je tek početak putovanja koje traje čitav život. Ljubav između vas zahtijeva stalan trud i rad. Pogotovo ženske emocije zahtijevaju da muž o njima vodi računa. Nekome se ovo može učiniti i puno i dugo. Ali zar se brak ne sklapa za čitav život, zar se ne treba PRIJE BRAKA DONIJETI ODLUKA DA ĆE SE DATI SVE OD SEBE DA ON USPIJE? Kako očekivati da s nekim budemo na ahiretu VJEČNO, A NE MOŽEMO IZDRŽATI DA POKLANJAMO PAŽNJU NI OVO MALO VREMENA NA DUNJALUKU?
U naslovu sam ciljano stavio JEFTINI načini da budete romantični, jer zbog preokupacije recesijom i ekonomskom problematikom, nekome bi izgovor bio da nema novca da bude romantik. Stoga, ovi načini često ne traže izdvajanje niti jedne jedine KM.

Pa da počnemo s listom:
1. Učite Kur’an skupa. Bar stranicu dnevno. Učite hifz zajedno. Preslušavajte jedno drugo. Dajte prednost Allahovom zadovoljstvu čak i nad vama samima, pa će vaš brak cvjetati.
2. Čitajte skupa islamske knjige. Ako ne knjige, onda bar poneki članak. Obrazujte se jer obaveza traženja znanja ne prestaje s stupanjem u brak.
3. Pogledajte skupa bar poneki islamski video. Kažem video i članak, jer ljudi više nemaju niti strpljenja niti vremena gledaju duga predavanja, niti da čitaju duge članke. „Uh, 45 minuta traje!? Ma hajdemo mi tražiti dalje, draga. E, ovaj je pravi. Vidi! 2:05 minuta. Svaka im čast ko je ovo snimao.“
4. Klanjajte skupa noćni namaz (bar 2 rekata). Nastojte koliko ste u mogućnosti da što više namaza skupa klanjate.
5. Romantična večera. Kao što bi Poslanik, s.a.v.s, obavljao svoje kućne potrebe, bilo bi lijepo da i muškarac musliman PONEKAD nešto skuha svojoj porodici. Ima sestara koje ovo koriste, pa nakon što muž skuha, one kažu: „A dobro to tebi ide, mašaAllah. BOLJE KUHAŠ NEGO JA. TREBAO BI TI OVO ČEŠĆE.“ U tom momentu romantika prestaje. I brat požali što je ikad pročitao ovaj tekst.
6. Nasloniti glavu na rame supružnika, ili u njegovo krilo. Poslanik, s.a.v.s., bi ležao u krilu Aiše, r.a. i učio bi Kur’an. Zašto ne pokušati oživiti i ovu praksu Poslanika, s.a.v.s.?
7. SAMO ZA BRAĆU – Na putu kući, uberite ili kupite cvijet. Ali pazite, nemojte da to bude redovna navika. Tad više nije iznenađenje. Kad prvi put donesete cvijet, reakcija je: “Uh, mašaAllah, ko me se sjetio“. Ali ako to bude redovno, reakcije postaje slična ovoj; „A jesi to opet donio cvijet? A, jesi. Baš si me iznenadio. Hajde, ručaj.“
8. Poklonite jedno drugom slatkiše, čokoladu. Opet, nemojte da to bude navika. Tad postoji opasnost od debljanja.
9. Aiša, r.a. bi češljala i prala kosu Poslanika, s.a.v.s. Toliko su ona i Poslanik, s.a.v.s., bili bliski jedno drugom.
10. Mali znaci pažnje mnogo znače. Supružniku donesite (ljeti) hladnu limunadu. Zimi čaj, ili toplu kahvu.
11. Aiša, r.a., bi pila iz posude. Poslanik, s.a.v.s., bi uzeo posudu i tražio mjesto na koje je ona stavila svoje usne. I s tog mjesta bi pio.
12. Napišite nešto „fino“ i ostavite na mjestu gdje ZNATE da će to supružnik pronaći. Nemojte da ostavljate među odjećom, jer ako supruga bude nervozna, a pritom još treba da pere veš, takva poruka može izazvati kontraefekat. „Evo, hlače su mu pune smeća! Pa šta on misli, da ću ja za njim sve raditi!“ A ako supruge žele da ostave poruku, najbolje u novčanik. Tamo će je muž sigurno pronaći.
13. Nađite kakvu lijepu islamsku sliku, izreku ili tekst na netu, i pošaljite supružniku mailom. Ali uradite to u tajnosti. Poenta je u iznenađenju. Nemojte reći: „Draga/dragi, zašto ne bi pogledao/la mail? Možda ti je neko nešto poslao,“
14. Otiđite skupa u park ili pored rijeke i gledajte zalazak Sunca.
15. Prisjećajte se kako ste se upoznali i sjećajte se LIJEPIH trenutaka iz vašeg zajedničkog života. Podvlačim lijepih, jer ljudi se obično sjete samo problema ili nevolja. „Sjećaš se kad smo bili u Sarajevu, kako nam je bilo? „Kako da se ne sjećam. Tamo smo se posvađali ko nikada i do danas nisam zaboravio/la.“
16. SAMO ZA BRAĆU – Kad supruga zaspe, prekrijte je dekom i sjedite pored uzglavlja. Kad se prene iz sna, recite joj koliko vam znači. Ovo treba izvesti pažljivo, jer u suprotnom supruga može pomisliti da su vas napali džinni.
17. Skupa gledajte nebo i zvijezde. Držite se za ruke.
18. Prvi dani braka su obično oni koji najduže ostanu u sjećanju. Prisjetite se tih trenutaka i ponekad otiđite na ta mjesta koja ste tom prilikom posjetili.
19. Poslanik, s.a.v.s., je svojim suprugama pričao lijepe priče kako bi ih razonodio i okrijepio njihova srca. PRESTANITE S PRAKSOM DA S SUPRUŽNICIMA SAMO RAZGOVARATE O BANKOVNOM RAČUNU, DUGOVIMA, PROBLEMA, NESREĆAMA. Nastojte da sjednete kao „ljudi“, da se našalite, nasmijete. Tad će vam i problemi izgledati manji.
20. Odvojite bar mali dio dana (pola sata) samo za vas dvoje. Bez djece, bez prijatelja, bez Facebooka. I pričajte. „O čemu da pričamo?“ Ako je potrebno da kažem i o čemu da pričate, onda će ovaj tekst prerasti u knjigu. A ako je dotle došlo da nemate o čemu razgovarati, slušajte Kur’an zajedno. I ne, pritom ne mislim na rukju.
21. Pišite skupa dnevnik. Ostavljajte na stranu posebne stvari, zapišite lijepe trenutke svojih života, zabilježite svoje trenutke provedene zajedno.
22. Poslanik, s.a.v.s., bi ljubio svoje supruge. Čak bi i tokom posta. Često obradujte supružnika s poljupcem. Kad izlazite iz kuće, pa i kad se vratite. Ljubav je gorivo braka. A djela su jasan dokaz ljubavi.
23. Poljubite se na kiši. No comment.
24. Prinesite omiljeno piće ili zalogaj hrane (kahva, sok) usnama svoje supruge ili supruga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da čovjek ima nagradu i za zalogaj koji supruzi stavi u usta.
25. Poslanik, s.a.v.s., bi se s svojim suprugama utrkivao. Ako baš i nemate ni volje ni kondicije, nađite neke aktivnosti u kojima se možete igrati skupa. Poput djece.
26. Recite supružniku koliko ga ili nju volite i koliko vam znači. Ovdje je bitna umjerenost. Ako jednom supruzi kažete da je volite, to prija. Ali šta bude ako joj TO ponavljate 7 do 8 puta dnevno iz dana u dan? „Draga, znaš šta?“ „Znam, voliš me.“ „Hmm, da…baš sam to mislio reći, kako znaš?“ „Rekao si mi prije pola sata. Vidiš da sad imam posla.“ S druge strane, muškarcu tih riječi od supruge NIKAD dosta u mnogo slučajeva. Eh, krhki muški ego.
27. Zovite jedno drugo lijepim imenima.
28. SAMO ZA SESTRE – Drage sestre, muškarci su veoma jednostavni. Put do muškog srca vodi kroz stomak. Ako mužić nije sit, on postaje nepodnošljiv. To već same znate. Dakle, s vremena na vrijeme – napravite neko novo jelo. Novi recept. To bar nije teško. Ovo spominjem jer braća dolaze u situacije da prije braka jedu pite, kolače, pečenje; nakon stupanja u brak mažu margarin i marmeladu. I ne, pritom ne mislim na sebe.
29. Uljepšavanje, upotreba parfema, dezodoransa, lijepe odjeće. Za supružnika se lijepo sredite bar povremeno. Tako dajete do znanja da vam je stalo do njega i da pokazujete pažnju.
30. Kao zadatak djeci u mektebu je postavljena slijedeća zagonetka: „Ima brkove i pije mlijeko. Ko je to?“ Tačan odgovor je mačka. No, jedna djevojčica se javlja i kaže: „Uh, znam, znam. To je moj babo. On ima brkove i pije mlijeko.“ I nije pogriješila.
Poenta: koristite prethodno navedene načina kao inspiraciju. Osmislite sopstvene načine kako da uljepšate svoj brak. Nemojte biti kopija. Originalnost se visoko cijeni. Posebno u braku.

Izvor teksta 

Poučna priča: Zekonja

Oduvijek se u Žepi znalo za moral i red i po nepisanom se pravilu znalo ko se od koga more oženiti i đe se koja cura more udati, a rodbinske veze su se čuvale sve do devetog koljena. 

I ne samo to, vodilo se računa i o hajvanu; znalo se kod koga su najbolji bakovi, kako bi telad bila što formastija, bez obzira da li se šćela „držati“ ili prodati na pijaci. Ne pamtim da je ikad u Žepu doš'o veterinar da osjemeni ni krave ni ovce, jer se to kosilo sa moralom žepljaka i podrugljivo su na sijelima pričali kako veterinar dolazi u neka prigradska rogatička sela i da nije skup, te da se seljacima iz tih sela kobajagi bolje isplati veterinar nego bik i ovan.

Pravi domaćini su vodili računa o pasmini krava, te bi kjave i najformastiju mušku telad ostavljali za držanje, a ostalo bi se hranilo za pijace. Držali su samo bosansku bušu, kojoj nije trebalo puno hrane da prezimi, jer bi zimi jela šašu, slamu, pa i spareno sijeno, a ljeti bi je bilo hora hraniti, jer bi se začas napasla na strnjiku ili idući paske oko puta. Buša je davala mlijeka baš koliko treba za tele, kućne potrebe domaćina, vikendaše i rodbinu iz Saraj'va i Rogatice da im se „šta pokuči iz ruke“. 

I čudio sam se što ti građani žive u gradu, a fale selo iz kojeg sve odnesoše; najrumenije jabuke i kruške „trganice“, najbolje kumpjere iz trapa, luk svezan u vijence ili zavezan u stare ženske nakinute čarape izvješan ispod strehe stare štale, kupusrepe, pečenjke, kukuruzno i ječ'meno brašno, najhasulnije suhe šljive, orahe kokavce, dok smo se mi patili sa koštunjevcima, med, pekmez, mlado i topljeno maslo, kajmak, mladi sir i sir iz kabla, domaće ljuske (jaja), pa čak i sirće, sirutku, žaru i zelje od kravlje repe. Sve je građanima valjalo i bili su spremni i da zbog tereta u gepecima ili galerijama auta odvale auspuhe ili da im ispušu gume u starim ohrdanim Fićama, Stojadinima, Škodama, Moskvićima i Ladama, a nama, bolje reći mamama bi donosili Linđu i Rahatlokum, koji bi se nosili drugome ili bi ih mi pojeli tek kada im dobro zastari rok trajanja. Kasnije se počeo donositi sok Lero, koji bi se mutio samo kad neko dođe.

Telad bi samo prvi mjesec držali na mlijeku, a onda bi se prihranjivala mekinjama, kukuruznim brašnom i hasulnijom otavom. I ne bi se puštala iz štale dok ne bi bila spremna za pijacu, pa bi po kamenju hodala baško žepske snahe u štiklicama. Muškoj teladi se u pogledu dojenja po nepisanom žepskom pravilu davala prednost, tako da su više i duže dojila. A kada bi nekoga upitali zašto je to tako, oni bi samo slegli ramenima i rekli „đe se muško i žensko u žepi more porediti?“

Domaćini su se najviše plašili da tada tele ne slomi nogu, jer bi se odmah moralo priklati, a meso bi komšiluk kupovao više iz hatora, jer se svaki dinar čuv'o za školanje đece, a i ako bi kupili, to bi bila kila-dvije, jer ga se nije imalo đe držati, pošto većina nije imala frižidere ili ako je i imala, bili su utrnuti i više su služili za sušenje opranih suda na njima, nego za to da se hrana ne pokvari, jer je bio jazuk trošiti struju.

Mi smo godinama držali Milavu, za koju je r. mama jednom govorila da je steona sa 14. teletom. Većinom je telila mušku telad i od nje smo uvijek imali najbolje volove, a od ženske teladi smo za kuću ostavili Bjelavu, Šarku i Balju. Mama je govorila da joj je Milava najbolja na mlijeku, a i da teli najbolju telad. Bjelava i Balja su imale više mlijeka od Šarke, ali im je mlijeko bilo rjeđe. Kada bi se u čanke i karlice u koljebi i šupi izlilo mlijeko, oni masniji sudi od Šarke bi se iznosili pred musafire, a i maslo joj je bilo nekako žuće i ukusnije i čuvalo bi se za r. amidžu Halila i r. dajidžu Jusu.

Babo je u Takvimu uredno vodio evidenciju kada je koja krava vodila i kada joj se vakat oteliti. Kada je jedne godine Šarka bila pred oteljaj, babo viče mami da ako bude muško tele, da će ga ako Bog-da držati, jer su Zoronja i Bjelonja ostarili, pa ih valja zamijeniti juncima.

Kada se primaklo vrijeme Šarkinog oteljaja, mama je dvije-tri noći obilazila po svunoć i vazdan, pa joj u štali ostavila i upaljenu sijalicu, bez obzira što je jazuk da se troši struja. Šarka se otelila jedno jutro pred zoru, dok je mamu od umora ufatio san. Kada je ušla u štalu nađe je kako liže sivog volu, koji je pred njom drhatao kao prut i činilo se da će se svakog trena svaliti. Mama ga po glavi obrisa slamom i navede da prvi put podoji. Dadoh mu ime Zekonja, jer mu je dlaka bila najbliža zecu kojeg mi je babo prije na nekoliko dana ufatio na Crkelju koseći ječam. Mami je najvažnije bilo da se Šarka hairli otelila i da nije pojela pometinu, jer se ponekad znalo desiti da se krava pometinom udavi. A onda je pometinu odnijela i zarovila u dno đubreluka, jer je bilo grehota ostaviti je nako, da je paščad ne pojedu.  

Tako je to bilo u Žepi, krave su se telile, a ovce janjile bez pomoći veterinara. I žene su se kod nas birvaktile porađale bez doktora i bez bilo kakvih pregleda i praćenja trudnoća, jer je bilo sramota da neko vidi da je žena trbava, a kamoli da ide kod muškog doktora meazellah (ne dao Allah).

Ne znam je li mi bilo draže što je Šarka otelila Zekonju ili što će nam mama odmah istoga dana napraviti grušonju, od domaćih jufki koje je prije na noć sa velikom pažnjom pekla na plati starog Smederevca, mada je govorila da joj je žao da ne umanji teletu. Pita je mogla biti i veća i deblja da se po žepskom adetu grušonja nije davala i komšiluku, da i oni okuse. E da mi je danas te grušonje i te hajir mamine dove za nas koji jedemo, ali i za hajvan!

Zekonja je bio laćoguz, tako da bi već za koji dan podojio do zadnje kapi, pa ga je mama brzo morala zatvarati u prijegradak, a za koji dan i vezati na teleći lanac. Zekonja nije volio da bude svezan i stalno se zatez'o i vrtio, tako da je nekoliko puta iz lanca izvlačio glavu, pa bi podojio i Šarku i Bjelavu, tako da bi se mama iz štale vraćala prazne rukatke. 

Kada je Zekonji bilo oko mjesec, mama mu je počela smanjivati njegovu dozu, ali ga je prihranjivala domaćim mekinjama i kukuruznim brašnom. Žepljaci su tek pred agresiju počeli kupovati koštano brašno i često su o tome pričali kako telad od njega bolje napreduju, ali da je nezdravo, jer se u „njega svašta tura“. Za oko dva mjeseca Zekonja je ojač'o tako da ga mama nije mogla sama odlučivati, pa smo joj pomagali ja i moja starija sestra Emina. Ubrzo ga ne mogasmo saulisati, tako da mu je mama ljevala mlijeko u tekne.

Od kako je Zekonja počeo jesti mekinje i kukuruzno brašno, ja mu započnem davati po koju kocku šećera i kradom po koji komadić kukuruze i koju šaku kukuruza. Zato kada bih se ja pomolio na vrata, on se sav uznemiri, pa skače u jasle i otima sa lanca. 

Kada mu je bilo oko pola godine, pomalo smo ga počeli puštati sa kravama da pase na Crkelju, a sa godinu je počeo da buče i razvaljuje ograde i sijena. Prvi bi „podabro“ sve kruške i jabuke, a najviše je volio staru Kantarušu i za razliku od drugih goveda, nisam se plašio da će se zadavaiti, jer bi jabuke i kruške začas shrum'o. Znao je ulećeti i u kukuruze i založiti onako zajedno sa šašom, a ja bih ta mjesta zagazio i prekrio travom, a u gaj bacio korijen, da babo ne vidi da je bilo zijana. Na Crkelju je od neke siline i potrebe za bodenjem staru divljaku kod guvna skroz ogulio, a nogama je iskop'o dvije jame. Kada bi u daljini osjetio hajvan, prestao bi pasti i počeo bi rikati i kopati prednjim nogama.

Babo ga je počeo fatati u jaram sa Baljonjom koji je bio stariji, ali mirniji. Zekonja je zbog svoje siline vuk'o u stranu, tako da je mogao biti i dešnjak i ljevak, samo mu je trebalo naći boljeg parca od Baljonje. Vrat mu je bio ogroman i stopio se sa glavom i prsima, tako da su mu svi teljizi ispod strehe klanice i stare koljebe bili tijesni.  

Mama mi jednu veče reče da je dok ga je vezala za jasle na nju „fukno“. Te jeseni sam sa nepunih sedam godina, „prije na godinu“ kren'o u školu i jedva sam čekao da se vratim iz škole, na brzinu pojedem pokajmačenu krišku hljeba, na koju bi mama između prsta malo potrusila šećera i da sa komšijama Mevćom, Musom, Dževadom, Bajrom i Mesudom poigram u Hrašću lopte. Igra bi se morala prekinuti čim bi me mama zovnula i valjalo je hajvan goniti u Kotarić da se do mraka napase.

Babo je iz Rogatice dolazio kući petkom naveče, a ja bih ga jedva čekao, pošto nam je svaki put donosio veliki „kupovni hljeb“, a nekad i dva, a bio je ukusniji od maminog šeničnog hljeba, posebno kada bi u njega pomiješala više ječmena brašna.

Jedne subote nakon ranog sabaha i doručka, dok sam ja kidao štalu, što je uglavnom bilo moj posao zadnjih nekoliko mjeseci, mama je muzla krave, a babo je već pred štalom cijepao drva. Mama pusti hajvan da se napoji na koritu, ali kako Zekonja iziđe pred štalu poče da buče i krenu prema babi, koji ga udari držalicom nekoliko puta među rogove, ali Zekonja je išao naprijed. Babo prođe iza trešnje, otvori vratnice i iziđe na put, a Zekonja dva puta riknu, nabi na rogove velike vratnice, baci ih na put, pa dok pređe preko njih slomi nekoliko parmaka i za babom, koji je uzmicao uz put do vrh Kamenjica, do stare Baljače. Babo udari Zekonju još nekoliko puta držalicom, a on stade, podiže glavu i ponosno zarika i bučući vrati se pred štalu. 

I bi mi drago da ima neko ko se ne plaši babine držalice, a kamoli kaiša.

Ide babo niz Kamenjice brišući znoj uredno složenim rubcem i u huji reče: „Zekonja li Zekonja! U srijedu ćeš ti meni ako Bog-da na pijacu!“ Kako to čuh, zaplačem iz sveg glasa, jer mi je bilo žao Zekonje, ali sa babom se nije smjelo raspravljati. 

Pred veče je babo otiš'o kod Ibre Čavčića Gradine i dogovorio da u narednu srijedu, kada je u Žepi pazarni dan dođe, „ukoljenči“ Zekonju (sveže mu na kratko prednju nogu i rogove), oćera na pijacu i proda ga jal Hamdiji Hruščovu, jal Stojanu. U taj vakat je narodna vlast zabranjivala šver hajvanom hadžiji Hasanu Zimiću koji je najbolje plać'o.

Začas prođoše ta tri dana i u srijedu ujutro kada sam „zajmio“ krave da čuvam u Vinjazi, Zekonja je ostao u štali. Gradina ga je porano oćer'o na pijacu i prod'o. Kada sam iš'o u Školu Zekonju sam vidio izdaleka i od tuge za njim potekoše mi suze.

Nastava mi se uduljila, a ja jadva čekam da vidim Zekonju prije nego ga natovare na kamion i oćeraju za Rogaticu. Kada sam se približavao Ambulanti vidim da tovare Zekonju, ali kako ga natovariše na kamion, on poče da bode drugi hajvan, pa ga odmah vratiše sa kamiona. Viče Hamdija Hruščov „Zvaću ja da za njega šutre pošalju kamion“. 

Zekonju su jedva svezali za hrast, ispod Bjelila, u blizini stare stočne vage. Plačući sam mu prišao da ga počešem, a on pade na koljena, ispruži vrat i kao da me moli da mu odriješim lanac i priuzu.

Sjedio sam pored njega podugo i plak'o, a onda otiš'o kući i donio mu krošnju najhasulnijeg sijena, malo kukuruza, tri kocke šećera i kašagiju da ga još jednom izkašagijam. Ostao sam sa Zekonjom sve do crnog mraka, a onda sam „leteći“ u strahu za čas stigao kući, obazirući se uz Bjelila na Kuduzovu kuću, a uz Hamzovinu plašeći se da šta ne bahne.

Pojeo sam na mamino insistiranje malo kumpjeruše, mada mi se zbog Zekonje nije jelo i do kasno u noć sam o njemu razmišlj'o. Bilo mi je žao što ga nisam odriješio i doveo kući, da u štali prespava još jednu noć, ali sam znao da sam to uradio da bi me babo „prebio“ starim izlizanim kaišem, da ne bi mog'o lju'ski sjesti tri dana. A onda sam se brinuo da Zekonju šta ne prepa'ne iz Kuduzove kuće, koja je dugo vremena stajala nenaseljena, a i nakon što je kupio r. Mustafa Karić, pričalo se da je zanoćio samo je'nu noć i da više nije smio, jer mu se svunoć nešto prikazivalo; na tavanu su hlupali sudi, a u kući i oko kuće je bio neki tutanj i huka. Slušao sam kako su stari ljudi i žene govorili da je to „sikluk na kuću, jer je napravljena na turskom groblju“, te da je neko od nasljednika prevario nekoga, pa mu se „ne da biti rahat“.

Jedva sam zasp'o, a kada me mama budila na rani sabah, čujem da rominja kiša, pa mi opet bi žao što mi Zekonja kisne. Nakon sabaha sam mu dok se još nije ljudski ni razviđelo o'nio krošnju sijena i zobnicu kukuruza. Dok sam silazio niz Bjelila Zekonja poče bukati i rikati, jer me bezbeli osjetio. Nisam se kod njega smio dugo zadržavali, jer mi je valjalo goniti krave da se napasu, a onda u školu. 

Kada je Sunce odskočilo i kada su prvi obadovi počeli ujedati hajvan sa Brezove ravni se začu zvuk motora starog telećaka, koji je iz Rogatice mahsuz došao po Zekonju, a ubrzo se telećak već penjao uz Previš. Tješio sam se da im se Zekonja možda prilikom utovara nije oteo i nadao sam se da će se ipak pomoliti. To su bile samo moje dječije želje i nadanja. 

Utihnula je Žepa od rike i buke moga Zekonje, koji je samo zato što je bio silan i što je udario na babu umjesto u jaram, završio u Rogatičkoj klaonici, a nešto mi je ostalo krivo i na Ibru Gradinu, što ga ukoljenči i odvede na pijacu, ali i na babinog tetića Hamdiju Hruščova, što ga pazari. 

Kasnije sam kroz život shvatio da je slično i sa ljudima; hrabri, snažni, silni i odvažni uglavnom bivaju sklonjeni, prekomandovani i žrtvovani, a oni drugi manje vrijedni, mirni i poslušni žive i uživaju, samo zato što su poslušni, što se ne „iskreću na domaćina ili šefa“ i što ne znaju ni bukati, ni rikati i što im odgovaraju svi teljizi, jarmovi, plugovi, rala, drljače i saone i njima ne trebaju kandžije, jer su navili da tegle i na obični povik!!!   

Sarajevo; 09. mart 2014.g. Nezim Halilović Muderris

Zašto Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije učio ezan?

Važan podatak koji treba zapamtiti jeste da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije proučio ezan. Islamski učenjaci navode nekoliko razloga i mudrosti takve Poslanikove odluke. Jedni kažu da ukoliko bi Poslanik, s.a.v.s., proučio ezan, onda bi svi oni koji se nisu odazvali na taj ezan tim postupko izašli iz vjere, jer se nisu odazvali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Neki među učenjacima navode da je razlog toga što je on daija i nije primjerno da svjedoči sebi, a neki da se u ezanu spominju riječi: “Ešhedu enne Muhammeden resulullah”, pa stoga nije propisano da on uči ezan. Što se tiče ovakvog stava, on nije prihvatljiv iz razloga što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svoje hutbe izgovarao šehadet. Kaže se također da je ezan u snu vidio drugi čovjek, a ne on, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, povjerio drugima da ga uče.

Izuddin b. Abdusselam je kazao: “Poslanik, s.a.v.s., nije proučio ezan zbog toga što je njegova praksa bila da ono djelo koje čini, čini trajno, a zbog zauzetosti dostavljanjem poslanice, on se nije mogao tome posvetiti. Zbog toga je i Omer, r.a., rekao: ‘da nisam halifa, učio bih ezan.’”

Imam eš-Ševkani u svom djelu Nejlu-l-evtar navodi da je to što Poslanik, s.a.v.s., i pravedni halife nakon njega nisu učili ezan nego imamili dokaz da je imamet vrijedniji od učenja ezana.

‘Aiša, r.a., navodi da je Poslanik, s.a.v.s., imao tri muezzina: Bilala, Ibn ummi Mektuma, koji je bio slijep, i Ebu Mahzurea. Bilal, r.a., je ponajviše mujezinio noću a preostala dva u drugim namaskim vremenima.

Ibn Kajjim u Zadu-l-me’adu navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. imao četiri muezzina. Dva u Medini: Bilala i ‘Amra b. ummi Mektuma, r.a. U Kubbau je bio Sa’d el-Kurez, štićenik ‘Ammara b. Jasira r.a. A u Mekki je bio Ebu Mahzure, čije je ime bilo Evs b. Mugire el-Džemhi, r.a.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

islambosna.ba
- See more at:

Šta treba da učimo kad se osjećamo usamljeni ?

U Et-Taberanijevom Mu'džemu se prenosi od El-Bera'a ibn Aziba da se neki čovjek požalio Allahovom Poslaniku, neka je mir i blagoslov na njega, na samoću, pa mu on reče:
 
"Reci: „Subhanallahil-melikil-kuddusi, rabbil-melaiketi ver-ruhi, džulliletu-ssemavatu vel-erdu bil-'izzeti vel-džeberut.“ ("Slavljen neka je Allah, Vladar Sveti, Gospodar meleka i Duha. Nebesa i Zemlja se ogrnuše ponosom i gordošću.")
 

Izgovorivši ove riječi, Allah je kod čovjeka otklonio osjećaj samoće.“ (Hadis bilježi Ibn-Sunni, 639.)