Rastanak sa Ramazanom :(

U posljednjim danima ramazana, u danima kada ramazan najavljuje svoj odlazak, možemo samo kazati: Subhanallah! Kako se brzo završi! Kako su brzo prošli ramazanski dani i noći! Kao da su jesenji listovi koje uhvati vjetar sudbine! A nije li cijeli život išta drugo do nekoliko trenutaka? Da, život je zaista samo san, a vječnost i neprolaznost pripada samo Onome koji je vječan: ''Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti...'' (Er-Rahman, 26-27)

Mjesec ramazan, gdje je! Nije li prije nekoliko trenutaka bio s nama? Nije li ispunjavao naše uši i oči? Nije li on bio govor naših minbera, ukras naših minareta, roba naših pijaca, predmet naših razgovora, život naših džamija? A gdje je sada? Evo ga, kida posljednji konac, da ga izvuče s našeg obzorja, evo ga bori se sa posljednjim dahom i hoće da ga ispusti pred nama. Dakle, vrijeme naše intenzivne bogobojaznosti je prošlo. Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo!

Hej ramazanu!.. Kako je velika razlika između dana tvoga dolaska i dana tvoga odlaska. Dočekali smo te otvorenih očiju i srca, dočekali smo te s radošću, veseljem i nadom. Željeli smo da nam dođe tvoja čistota u kojoj će plivati naše duše, jer su bile okorjele i sasušene. Obradovali smo se času tvoga dolaska, jer je to značilo pomirenje s našim Gospodarom od koga smo dugo bili okrenuti. Koliko smo željeli da ti budemo vjerni, koliko smo se nadali da ćemo iskoristiti tvoje dobročinstvo.

A danas kad se s tobom opraštamo, duše su nam pune bojazni i stida, pune žaljenja i tuge. Ne znamo koliko smo ti bili vjerni, ne znamo koliko smo ostvarili tvoju nadu. Da mi je znati kako si nas našao i kakva si sjećanja ponio sa sobom? Jesi li primio izvinjenje onih koji su se izvinjavali? Jesi li zadovoljan postom postača? Je li ti se dopao namaz klanjača?
Kako je samo veliki broj onih koji su ti se pravdali svojim poslovima i obavezama. Kako je veliki broj onih koji su ti se ispričavali svojom slabošću i bolešću. Ali, Boga mi, niti su im tijela bila bolesna, niti su bili slabi. U pitanju je bolest srca, niskost duše i slabost volje. Iznevjerila ih je njihova odlučnost, pa nisu ni pokušali da savladaju prepreku, već su pobjegli s bojnog polja prije same bitke i tako su sami sebe osudili na propast. Ostavi ih sada neka trpe gorčinu bola i gutaju ljutinu kajanja kad vide da su im drugovi, koji su se upustili u iskušenje, izašli kao pobjednici i ništa im ne fali, ustvari, to iskušenje samo im je povećalo iman i pojačalo snagu, te pokazalo da su im strahote kojima su bili plašeni, samo obične varke i šejtanska zavođenja.

Ramazanu!
Reci onima koji su ovaj put ostali zavedeni da ne dozvole da budu obmanjeni i drugi put! Na odlasku im reci: ''Onaj ko je propustio priliku u mojim danima, neka je nadoknadi u drugim! Reci im da su vrata pokajanja širom otvorena: ''Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

Ramazanu, bojim se da mnogim postačima i klanjačima u svoju bilježnicu nisi zabilježio gore stvari nego što si zabilježio mnogima koji nisu ni postili ni klanjali, jer davno je rečeno: ''Mnogi grijesi koji donose poniznost i skrušenost bolji su od pokornosti koja vodi oholosti i veličini.'' Zato, ako nepostači priznaju svoj grijeh i donesu odluku da će se popraviti, imaju pravo da se Allahu obrate pokajanjem. A što se tiče onih oholih koji misle da su lišavanjem hrane i pića ispunili sve svoje obaveze i dužnosti prema Tebi, ali se za vrijeme posta nisu odvikli od ogovaranja i drugih pogubnih grijeha, oni, uistinu, griješe. Pokajanje je daleko od njih, jer oni čak i ne smatraju da su grješni.

 

Zato iskoristimo ove posljednje trenutke ramazana i očistimo svoja srca iskrenim pokajanjem. Dignimo svoje ruke i ponizno zamolimo: ''Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u iman: 'Vjerujte u Gospodara vašeg!' – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, zaista, Svoje obećanje ispuniti!
Ispratimo ramazan, tog plemenitog gosta, onako kako se ispraća pravi gost. Znajte da se pravi gost ne ispraća samo selamima nego i vrijednim poklonima. Vrijedni poklon za našeg plemenitog gosta je sadekatul-fitr. On čisti naš post, on čisti naše duše, on čisti naša djela.

 

Na kraju molimo Allaha Uzvišenog da primi sva naša dobra djela, koja smo činili u ramazanu i da nam ne uskrati nagradu postača. Amin!

Podijelite ovaj sadržaj...

Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o...

Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o u jedno bosansko selo za vrijeme Ramazana. Proveo tu desetak dana jer su domacini bili vise nego ljubazni i s gostom se sporazumjevali i rukama i nogama.Vratio se covjek kuci na zapad te prepricavajuci gdje je sve bio i sta je sve vidio na svom putu, za ove dobre seljane i njihov obicaj rece:„ Probude me u toku noci i onda jedemo, zatim tokom citavog dana nedaju nista jesti ni piti. Negdje predvece naprave hrane i jela kao da ce ceta vojske jesti i cekaju znak. To im odredjuju mala djeca koja trce ulicom i dozvoljavaju jelo i pice bas u to vrijeme. Najedemo se i napijemo, ma ljepota. E onda na vecernju fiskulturu. Svi se spreme pa u jednu veliku salu. Trener ispred, pa muskarci i iza njih zene. Onda trener naredjuje:-Gore, dole, gore, dole...Onda se svi usutimo i cekamo da vidimo jel dobro.Trener sjedi i razmislja i onda se okrene na desnu pa na lijevu stranu i kaze:-Ne valja, ne valja! Hajd ponovo!!!“

Biljka koja se otvara na zvuk ezana

Ponekad nas priroda zadivi svojim ponašanjem,reagovanjima nekih stvari na nju,i jednostavno,ostavi nas bez teksta i u čudu shvatimo da nikada nećemo moći da razumijemo i istražimo njene tajne koja ona od nas krije i koje povremeno otkrivamo.Tako i ovo,naizgled obično cvijeće, krije tajanstvenosti i čuda Božijeg stvaranja.

Sakupljač različitih vrsta cvijeća iz Azerbeidžana.,Muhammed Rahim Eldarov,shvatio je da neke vrste cvijeća uz zvuk ezana,otvaraju svoje latice i to na svakom od vaktova.Jednu vrstu cvijeta je nazvao "Ezan" , upravo zbog toga što se budi, i otvara svoje latice uz zvuk ezana.Ovaj neobični prirodni fenomen, shvatamo kao povezanost između Boga,čovjeka i prirode, i nenadmašno Božije stvaralaštvo.Ispod teksta pogledajte video uredak koji govori o ovome čudesnom otkriću.

MELEK JEDNOG DJETETA - Prelijepa priča

Bilo jedno dijete koje se pripremalo da dođe na Svijet.
Jednog dana ono upita Gospodara:
- Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?
- Od svih meleka izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi.
- Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se.
- Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan.
- Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?
- Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.
- Dobro, Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati s Tobom?

 

- Tvoj melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke.
- Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi?
- Tvoj će te melek stalno štititi, pa bilo to i po cijenu njego¬vog života.
-Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti.
- Tvoj će ti melek uvijek o meni pričati i naučit će te pute¬vima koji vode do mene.
Tada u dženetu/raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba da ide i postavi posljed¬nje pitanje:
- Gospodaru, ako sad trebam ići, molim Te reci mi kako se zove moj melek.
- Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKO zvati.

www,novihorizonti.net
pripremio Amir Beširević

Gdje sam u Kur'anu našao Srebrenicu?

Faraon je silnik i agresor nad onima koji imaju Poslanika i koji bi trebali biti pravovjerni. Poznato?
Ubija im muškarce, ostavlja žene. Poznato?
Sveti im se samo jer vjeruju u Jednog, Silnog i Moćnog. Samo jer imaju muslimanska imena i sunete se. Poznato?

 
Musa narodu nudi da uđu u Svetu zemlju, da spašeni budu. Oni očekuju da će se Bog i Musa boriti za njih, a oni da sjede. Razočaraju se kad vide da nisu u zaštićenoj zoni, i da Svijet ne zanima šta će biti sa njima. Poznato?
Kao opomena dolazi 40 godina lutanja i traženja sebe. Tu smo sad na raskrsnici. Musa za to vrijeme odgaja novu generaciju. Kojoj je biblioteka preča od kladionice, rad od dangube, džamija od kafane… Sa vjerom u Allaha, poštivanjem autoriteta i jedinstvom, prelaze preko mora. Faraon ih nije stigao! Pitanje je sad: koliko je nama prošlo od onih 40 godina i hoće li nas stići Faraon, ili će se silnik istopiti i utopiti kad dođemo pred more iskušenja i kažemo: Gospodar naš je sa nama?!
 
Autor: Hfz. Ammar Bašić

BOŽIJA KAZNA: Pogledajte kako su zločince stigle kletve majki kojima su pobijena djeca…

Kada je regionom odjeknula informacija da je Slobodan Medić Boca, komandant zloglasnih „Škorpiona“, jedinice pod kontrolom Državne bezbjednosti Srbije, u novogodišnjoj noći poginuo u saobraćajnoj nesreći na lokalnom putu Sremska Mitrovica – Veliki Radinci zajedno sa suprugom Ljiljom i sinom Dražom, najčešći komentari glasili su: “Stigla ga suza i kletva onih kojima je pobio djecu“!
 
Sve me podsjetilo na jednu televizijsku emisiju od prije dvije godine kada sam s Munirom Subašić, predsjednicom Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe, nakon projekcije filma „Daleko je Tuzla“, gostovao uživo na jednoj televiziji u Novom Pazaru i kada je Munira, komentirajući TV snimak na kojem „Škorpioni“ pod Bocinom komandom u drugoj polovini jula 1995. godine u Godinjskim barama kod Trnova mučki strijeljaju šestoricu srebreničkih Bošnjaka, Smaila Ibrahimovića (35), Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (17), Sidika Salkića(36), Saiba Salkića (20) i Dinu Salihovića (17), na kraju emisije kazala:
 
– Kad pronađemo sve naše ubijene i bude 10.000 bijelih nišana u Potočarima, mnogi će zločinci izvršiti samoubistvo jer neće moći spavati od onolike bjeline koja će im udarati na savjest. Vremenom će naši šehidi ustati, a tada će mnogi srpski zločinci dignuti ruku na sebe ili će i oni i njihovi najbliži doživljavati tragedije. Ja mislim da će svi oni koji su organizirali i klali našu djecu biti ukleti i prokleti do devetog koljena.
 
 

 
I, zaista, pitam se ovih dana stiže li to zločince kazna i na ovodunjalučkom proputovanju? Kad pogledamo lične i porodične tragedije koje su zadesile neke od zločinaca, možemo zaključiti da ih kao najteža kletva stižu suze bošnjačkih majki.
Retrospektivom tragedija koje su zadesile zločince moglo bi se zaključiti da je ovodunjalučka kazna za njih nekako započela samoubistvom kćerke zlikovca Ratka Mladića, Ane Mladić, 25. marta 1994. Ova 23-godišnja studentica završne godine Medicinskog fakulteta u Beogradu ubila se u Mladićevom stanu u beogradskom naselju Banovo Brdo iz pištolja kalibra 7,65 milimetara, na kome je bila posveta Nikole Ljubičića Ratku Mladiću kao najboljem polazniku Komandno-štabne akademije.
 
Šest mjeseci nakon samoubistva Mladićeve kćerke, misteriozno je ubijena porodica Branislava Puhala, šefa obezbjeđenja Ratka Mladića, supruga Dušanka i trogodišnji sin Nikola. Sve je u šturim informacijama predstavljeno kao „nesretan slučaj“.
Nikola Koljević, prijeratni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nekadašnji član Predsjedništva BiH i potpredsjednik Republike Srpske, 16. januara 1997. na Palama je pucao sebi u glavu. Umro je 25. januara 1997. na VMA u Beogradu. Mjesecima prije samoubistva Koljević je bio u teškom psihičkom rastrojstvu. Književnik Marko Vešović je ovo samoubistvo prokomentirao riječima: „Koljevića je ubila zločinačka ruka“.
 
 
 
 
Predvodnici prijedorskih zločina Simo Drljača i dr. Milan Kovačević nisu doživjeli sudske presude za strašne zločine koje su naredili. Drljaču su ubili pripadnici SFOR-a tokom operacije „Tango“ 10. jula 1997. u Gradini kod Omarske, dok je Kovačević umro 1. avgusta 1998. u haškoj ćeliji od posljedica srčanog udara.
 
Nepročitana optužnica
Fočanske zločince Peru Eleza, Dragana Gagovića i Janka Janjića Tutu također je stigla ovodunjalučka pravda. Elez se, prema policijskim izvještajima, krajem decembra 1992. ubio ispred hotela u Miljevini usljed nestručnog rukovanja oružjem (mada sam od nekih Srba čuo da ga je u obračunu ubio izvjesni Marko Lakić), a Gagovića i Janjića su ubili pripadnici SFOR-a prilikom pokušaja hapšenja i odvođenja u Haag.
 
Kada su 2000., u razmaku od šest mjeseci, ubijeni Željko Ražnatović Arkan i Ljubiša Savić Mauzer, mogli su se čuti komentari da su „ovu dvojicu zločinaca stigle suze bijeljinskih majki, očeva, supruga i djece, kojima su Arkan i Mauzer početkom aprila 1992. ubili najbliže“.
 
Porodična tragedija zadesila je još jednog bliskog Karadžićevog saradnika, Jovana Joju Tintora, kreatora zločina nad Bošnjacima u Vogošći. Naime, 22. januara 2001. u Zvorničkom jezeru, prilikom krijumčarenja nafte, utopio se Jojin sin jedinac Aleksandar. Prema jednoj opciji, on se ugušio u hladnoj Drini, a prema drugoj, upucala ga je srbijanska granična policija jer nije htio zaustaviti čamac na njihovo upozorenje.
 
Na jutarnju prozivku šest pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog centralnog zatvora 20. novembra 2005. nije se odazvao 42-godišnji Dušan Vučković Repić. Ostao je u krevetu hladan i ukočen. Umro je pod misterioznim okolnostima osam dana prije početka suđenja za ubistvo najmanje 22 i protjerivanje 1.822 bošnjačka civila iz zvorničke općine u proljeće i ljeto 1992. Repić je bio pripadnik zloglasne jedinice „Žute ose“ pod kontrolom Službe državne bezbjednosti Srbije. Ovaj monstrum je 28. juna 1992. izvršio masakr nad 19 Bošnjaka iz zvorničkog naselja Divič u Domu kulture u Čelopeku. Repić je prisiljavao očeve i sinove zatvorenih civila, kao i osobe koje nisu u srodstvu da međusobno vrše protivprirodni blud.
 
– Neutvrđenog dana okrivljeni Dušan Vučković je naredio da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks, što su ovi morali i činiti… – pisalo je u optužnici protiv ovog zločinca koja nikada nije pročitana u sudnici.
Bivši predsjednik tzv. Srpske Krajine dr. Milan Babić, zbog čije su ratne uloge zaplakale mnoge bošnjačke i hrvatske majke, 5. marta 2006. izvršio je samoubistvo vješanjem najlon kesom u zatvorskoj jedinici Haškog tribunala u Sheveningenu nakon presude i javnog pokajanja.
 
Nakon što je odležao sedam godina u jednom španskom zatvoru poslije presude Haškog tribunala za zločine nad Bošnjacima u Bosanskom Šamcu, Stevan Todorović Stiv je nekoliko mjeseci po povratku u zemlju, u avgustu 2006., izvršio samoubistvo u svojoj kući u selu Donja Slatina kod Bosanskog Šamca tako što je sebi pucao u glavu iz pištolja kalibra 7,65 milimetara. Prije samoubistva žalio se kako ne može da nađe posao, da ga ljudi nazivanju „monstrumom“, te da ne može da prehranjuje majku i sebe.
 
U beogradskoj bolnici, gdje je prebačen nakon što mu je pozlilo u zatvoru, pod misterioznim okolnostima 28. avgusta 2012. umro je Simo Bogdanović, vođa zločinačke grupe „Simini četnici“ iz Rume, koja je 11. jula 1992. u selu Skočić kod Zvornika brutalno ubila 27 Roma, među kojima je bila i nerođena beba.
 
Na seoskom groblju Jošanica kod Foče, 27. marta 2013. sahranjen je Bojan Maksimović, sin Vojislava Maksimovića, jednog od najbližih saradnika Radovana Karadžića. Maksimovića su fočanski Bošnjaci optuživali da je u maju 1992. zajedno s Veliborom Ostojićem, ministrom informiranja u Karadžićevoj vladi, šutao odsječene glave ubijenih Bošnjaka. Maksimovićev sin je sebi oduzeo život skokom sa desetog sprata beogradske zgrade u kojoj je živio.
 
Skok u Drinu
 
U Višegradu, gradu u kojem su bošnjačka djeca i žene paljeni u kućama, te ubijani na mostu Mehmed-paše Sokolovića i bacani u Drinu, učestala je pojava samoubistava. Članovi porodica višegradskih žrtava spominju slučaj medicinske sestre Ljilje Živković, koja je, radeći u Domu zdravlja u Višegradu, imala priliku da često gleda unakažena tijela višegradskih Bošnjaka. Jednog dana je otišla u šetnju i svoj život okončala skokom u Drinu s Novog mosta.
 
Ilija Zečević, stražar u višegradskom logoru smrti Uzamnica, nakon što je ispratio kćerke na fakultet u Užice 16. novembra 2008., ubio se iz pištolja u prizemlju porodične kuće u višegradskom naselju Šeganje. Višegradskim zločinima rukovodio je Krizni štab općine Višegrad, a jedan od članova ovog štaba Dražan Knežević, direktor preduzeća „Hidroelektrane na Drini“, njegova supruga Nataša, ljekar u Domu zdravlja u Višegradu, i Branka Pavlović, radnica općine u tom gradu, poginuli su 23. maja 2009. u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Oštri vrh kod Višegrada kada je Kneževićev Golf 5 iz neutvrđenih razloga s magistralnog puta M-20 sletio u rijeku Drinu.
 
Nedavno sam prilikom boravka u srednjem Podrinju od bošnjačkih povratnika čuo da je i jedan od učesnika u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995., Vladan Alempić, 13. februara 2013. poginuo u saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Zvornik – Milići, u mjestu Đevanje, nedaleko od poznate Kušlat džamije, kada se svojim vozilom Reno Clio sudario s kamionom. Alempić je došao na odmor iz Rusije, gdje je godinama radio, a Bošnjaci u Podrinju navode da su čuli priču o tome da je „u selu Raševo u julu 1995. Alempić zarobio nekoliko srebreničkih mladića, koji su se pokušavali probiti do slobodne tuzlanske teritorije i da ih je, navodno, pobio u ovom selu“.
 
Oproštajno pismo sarajevskog snajperiste
 
Časopis „Zona sumraka“ u Beogradu je 2000. objavio priču o srpskom snajperisti Predragu O. iz Sarajeva, koji se ubio u parku kod Željezničke stanice u Beogradu. U džepu snajperiste pronađeno je oproštajno pismo u kojem je napisao da se „odlučio na samoubistvo jer ga je počeo proganjati lik devetogodišnje djevojčice Dijane koju je u avgustu 1992. ubio iz snajpera u Sarajevu“.
Kameni krst usmrtio 14-godišnju kćerku Đorđa Ševića, pripadnika zloglasnih „Osvetnika“
Posljednjeg dana juna 2008. na kapeli Starog groblja u Rumi pao je kameni krst i usmrtio 14-godišnju Draganu Šević, kćerku Đorđa Ševića, koji je kao pripadnik formacije „Osvetnici“ višegradskog monstruma Milana Lukića osuđen na 15 godina zatvora zbog otmice i ubistva 16 Bošnjaka iz Sjeverina. Šević je zajedno s Lukićem i još nekoliko zločinaca 22. oktobra 1992. godine u mjestu Mioče iz autobusa koji je saobraćao na relaciji Rudo – Priboj oteo ove nesretne ljude i odveo ih u višegardsku „Vilinu vlas“, gdje ih je tokom mučenja fotografirao Milan Timotić, fotoreporter iz Zemuna, nakon čega su ubijeni i bačeni u Drinu.
Grujčića proganjali šehidi iz mezarja u Potočarima
 
Od Podrinjaca sam ovih dana saznao i priču o nedavnom samoubistvu Dalibora Grujčića iz srebreničkog naselja Soločuša. Grujčić se prije nego što je odlučio pucati u sebe žalio da ga „proganjaju Bošnjaci iz mezarja u Potočarima“.
 
 
 
Izvor: bosnjaci.agency

VRIJEĐAJU SVE BOŠNJAKE Prijavite fejsbuku stranicu “Republika Srpska”

Na Facebook stranici “Republika Srpska” iz dana u dan se objavljuju postovi koji vrijeđaju žrtve Srebrenice a tako i sve bošnjake u BiH i šire. Ovim putem vas molimo da nam pomognete u namjeri da uklonimo ovu stranicu sa Facebook-a.
Način na koji ćete to uraditi objašnjen je slikama, a too možete učiniti klikom OVDJE

6 ljudi primilo islam na predavanju Zakira Naika

Hiljade muslimana i nemuslimana se okupio u Zabil dvorani Svjetskog trgovačkog centra u Dubaiju u nedjelju naveče kako bi slušali predavanje istaknutog islamskog učenjaka indijskog porijekla dr. Zaika Naika. Predavanje je organizovano u sklopu 14. Ramazanskog foruma u Dubaiju.
Ohrabreni njegovim čvrstim i uvjerljivim odgovorima na masu postavljenih pitanja, šestoro nemuslimana iz publike- četiri žene i dvojica muškaraca- su primili islam.

Dr. Naik je podijelio svoje lično iskustvo i citirao ajete iz Kur’ana odgovarajući na pitanje: Koja je svrha naših života? što je bila tema predavanja.

Dr. Naik je podijelio sa publikom zbog čega je Allah vrijedan sve hvale i oboćavanja koristeći analogije i anegdote kako bi pojednostavio temu. Na kraju predavanja, dr. Naik je podstakao publiku da vodi islamski život usmjeren na Allaha. Predavanje je završeno postavljanjem pitanja iz publike.

Noć Lejletul-kadr !

- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi!”

( Hadis bilježi Buhari i Muslim )

- Od Aiše, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, preporučio: “Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!”

( Hadis bilježi Buhari i Muslim )

- Aiša, r.a, kaže: "Pitala sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila?!' On je odgovorio: "Uči: ALLAHUMME INNEKE AFUVVUN, TUHIBBUL- AFVE, FA'FU ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!

( Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani )

- To je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Hiljadu mjeseci, to je 84 godine, ili jedan prosječan životni vijek. Da li vidite šta to znači? Ako posvetite ovu noć ibadetu, to je kao da ste cijeli život proveli neprestano slaveći Allaha! Dva rekata u ovoj noći, to je kao da ste klanjali 84 godine; ako udijeliš sadaku, kao da si je udjeljivao 84 godine. Koliko je to samo sevapa?! Jedna suza u ovoj noći je kao more isplakano u pokornosti i strahu od Allaha, more koje će biti stavljeno na vagu vaših djela. Uzeti majku za ruku u ovoj noći znači kao da ste bili dobri prema njoj 84 godine, a sadaka kao da ste davali svaki dan u istom periodu. Pa, iako je tas dobrih djela na vašoj vagi prije ove noći možda bio slabašan, iskrena pokornost u njoj će učiniti da taj tas prevagne i da se na njemu stvori brdo sačinjeno od vaših sevapa i dobrih djela. Ovo je milost našeg Gospodara prema nama, koju čini da bi nas uveo u Džennet.

Šta činiti u Noći kadra?

- Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:

a) Namaz;
b) Dova i zikr;
c) Učenje Kur'ana;
- I drugi ibadeti koji se mogu činiti, kao npr. sadaka, pomaganje siromašnih, traženje oprosta...

- Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amin!

Zapostim, a zatim se ujutru probudim džunup…?

PITANJE: Imam sedamnaest godina i naravno postim ramazan, ali imam jedan problem (malo mi je neugodno, ali…). Naime, nakon što zapostim, doživim “mokre snove” (poslije sehura), pa me brine da li to kvari moj post, jer zapostim, a ujutro se probudim i ne znam šta da radim. Nadam se brzom odgovoru. Hvala!

ODGOVOR:
Uvaženi posjetioče i naš brate u vjeri, ne treba da se stidiš da pitaš o propisima svoje vjere. Ako se dogodi da postač polucira u snu, njegov post je ispravan po konsenzusu islamskih učenjaka. Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika: ”Trojici se ne pišu (loša) djela: onome ko spava dok se ne probudi, maloljetniku dok ne dostigne punoljetstvo, ludom dok ne ozdravi.”
Što znači, ako se desi da ejakuliraš u snu, kada ustaneš treba da se okupaš i da nastaviš svoj post. Post čovjeka koji ejakulira u snu je ispravan i nije grješan zbog toga.A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.