Biser među biserima: Dvanaestogodišnja Fatima je najmlađa hafiza u historiji BiH

Fatima Skopljak iz Zenice danas je i zvanično promovirana u najmlađu hafizu u BiH. Ova dvanaestogodišnja djevojčica i učenica šestog razreda osnovne škole jedna je od najmlađih hafiza u povijesti BiH.

 

U posljednje dvije godine u BiH je 55 osoba memorisalu Kur'an i time steklo cijenjenu titulu hafiza. S tog aspekta, protekle dvije godine su jedne od najplodotvornijih godina, a samo u proteklih nekoliko dana u hafize je promovirano pet osoba.

Danas je u Ensar džamiji u Zenici pred više stotina vjernika proučena hafiska dova za tri nova čuvara Kur'ana časnog. To su Zehrid ef. Rešić, Sumejja Rešić i Fatima Skopljak koja je, ipak, po mnogo čemu posebna. Ova dvanaestogodišnja djevojčica hifz je počela učiti još od sedme godine.

"Sa pet godina sam krenula u mekteb i vjeroučitelj je vidio da imam izrazitu sposobnost memorisanja. Tako sam uskoro počela učiti hifz", kaže na početku razgovora za Klix.ba Fatima. Njen vjeroučitelj Ismail ef. Jusufović bio je i njen muhazif (mentor) tokom procesa memorisanja Kur'ana.

Cjelokupan proces okončan je prije nekoliko sedmica kada je u Sarajevu, pred komisijom Islamske zajednice u BiH, i zvanično položila hifz. U tom trenutku imala je nepunih 12 godina. No, Fatima kaže kako je učenje hifza okončala kad joj je bilo 10 godina, ali je njen muhafiz insistirao da naučeno dobro utvrdi.

Fatima kaže da je, s vremena na vrijeme, bilo i poteškoća.

"Uz Božiju pomoć i savjete muhafiza uspjela sam prebroditi sve prepreke. Srećom, i nije bilo nekih težih prepreka", kaže Fatima. Učila je uglavnom pred spavanje, a ujutru bi ponavljala naučeno, pojašnjava nam njena majka. Na početku je dva dana učila pola stranice, da bi se tempo vremenom intenzivirao.

Sve vrijeme dok je učila hifz, Fatima je bila i odlična učenica. "Škola mi je, ipak, bila na prvom mjestu. Ali sam uspijevala vrlo lahko da to sve uskladim", pojašnjava Fatima. Pored roditelja i ostatka porodice, imala je izrazitu podršku i svojih prijatelja iz škole. Pored škole i hifza, Fatima se bavila i folklorom te je jedno vrijeme trenirala i taekwondo.

No, ključnu ulogu, odigrao je, priznaju Fatima i njeni roditelji, muhafiz Ismail ef. Jusufović.

"Bio je nekada i strog, ali je uspijevao iznaći načine da bude, prije svega, motivator i onaj koji će pružiti podršku. Znao se i naljutit, reći mi da ponovim određenu stranicu, ali sam mu zahvalna za sve", priča nam Fatima. Pored muhafiza, posebno je zahvalna svojim rediteljima, Sadžidi i Dževdetu.

Nakon osnovne škole Fatima planira upisati medresu, ali još uvijek nije sigurna čime bi željela da se bavi. Činjenica da je hafiza posebno joj je draga zbog nagrada koje ova titula donosi na budućem svijetu. Onima koji počinju učiti hifz, posebno svojim vršnjacima, Fatima poručuje da se, prvenstveno, trude u školi a da potom počnu i s učenjem Kur'ana jer je to jedna neizmjerna blagodat i radost.

A Fatima je u svome kraju udaljenom 12-ak kilometara od Zenice djelimično utjecala da i drugi mladići i djevojke krenu s učenjem hifza. To je posebno veseli te se nada da će uskoro i drugi uspjeti okončati učenje te ponijeti titula hafiza.

Roditeljei ove vrijedne djevojčice posebno su sretni, a suze radosnice ne kriju niti žele. “Hvala Bogu da su suze zbog nečega ovakvog”, kaže nam Fatimina majka Sadžida.

Roditelji su bili važna karika u cijelom procesu učenja hifza. Nastojali su, na različite, načine pomoći, motivirati kad je bilo neophodno, ali i relaksirati cijelu situaciju te napraviti atmosferu koja bi Fatimi olakšala učenje.

Ipak, i roditelji i Fatima priznaju kako je najviše suza radosnica isplakao njen muhafiz Ismail ef. Jusufović, imam i vjeroučitelj sa skoro tri decenije radnog iskustva. Iako ni sam nije položio hifz, prihvatio se ove odgovorne dužnosti te je Fatima prvi kandidat s kojim je on radio a koji je završio hifz. 

Pijanac prvi put ušao u džamiju, vjernici ga izgonili, ostao klanjati, umro na prvoj sedždi!

Egipatski novinar Ahmed Mansour ugostio je u svojoj televizijskoj emisiji jednog egipatskog šejha koji je ispričao vrlo dirljivu i poučnu priču koja je ganula do suza i Ahmeda Manosura, a vjerovatno i sve one koji su gledali tu emisiju. O čemu se, zapravo, radi?
Naime, šejh je ispričao kako je jedanput, ne znajući, poveo sa sobom u džamiju čovjeka koji je bio pijan. Kada su njih dvojica ušli u džamiju, ljudi koji su već bili u džamiji osjetili su ružan miris. Odmah su shvatili da je taj čovjek pijan ušao u džamiju i počeli su da viču na njega i da ga gađaju cipelama. Šejh je stao u njegovu odbranu, jer se osjećao krivim zbog toga što ga je doveo u džamiju. Imam džamije je uspio smiriti ljude, a onda je zamolio čovjeka da napusti džamiju i da dođe drugi dan, kada se okupa i kada bude trijezan. Međutim, on je odbio izaći iz džamije. U tome je nastupilo vrijeme akšam -namaza i pijani čovjek je stao u prvi saff, dok su se ostali klanjači udaljili od njega da im ne bi smetao ružan miris alkohola. Nakon što su klanjali namaz i predali selam, primjetili su da je onaj pijani čovjek ostao na sedždi i nije se dizao. Mislili su da je to zbog pijanstva, pa je šejh prišao, prodrmao ga i zovnuo da ustane, ali se on nije odazivao niti pomjerao. Taj pijani čovjek je ispustio svoju dušu i umro prilikom svoje prve sedžde u životu. Bio je to prizor koji je rasplakao prisutne džematlije, a jedan od njih je prišao šejhu i rekao: ”Šejh, ja toliko i toliko godina klanjam i molim Allaha za Džennet, a ovaj je prvi put ušao u džamiju i to pijan, i preselio na Ahiret na sedždi.” To je Allahova volja i to je jasna poruka i pouka da se niko od ljudi ne može umiješati između čovjeka i njegovog Gospodara, niti može znati je li neko džennetlija ili džehennemlija, pa makar taj čovjek svojim izgledom i trenutnim stanjem odavao velikog griješnika. To je Allahova volja, i On, ako hoće, spasit će svoga roba džehennemske vatre i otvoriti mu vrata pokajanja i oprosta, makar i nakon dužeg vremena koje je proveo u griješenju.

saff.ba

Sedžda zahvalnosti: Zapostavljeni ibadet koji otklanja iskušenja i donosi blagodati

Vjernika u svakom trenutku okružuje nebrojano Allahovih blagodati i sedžda zahvalnosti je propisana u trenucima dobijanja neke blagodati ili otklanjanja iskušenja i problema.
Ebu Bekre prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu došla kakva radosna vijest ili muštuluk pao na sedždu iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu.
Sedžda zahvalnosti je jedan od oblika najveće zahvalnosti koju rob može iskazati Uzvišenom Allahu. Čovjek u tom trenutku najplemenitiji dio svoga tijela, svoje lice, spušta na sedždu pred Uzvišenim Allahom iz pokornosti. Sedžda zahvalnosti u sebi objedinjuje sve aspekte zahvalnosti; zahvalnost srca, zahvalnost jezika i čitavog tijela i to je potvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji zanemaruje veliki broj ljudi danas.
Ibnu-l-Kajjim u Zadu-l-me’adu kaže: „Ka’bova sedžda kada je čuo radosnu vijest je jasan pokazatelj da je sedžda zahvalnosti bila praksa ashaba i to je sedžda kojom čovjek izražava svoju zahvalnost na nekim dobijenim blagodatima ili uklonjenim poteškoćama i iskušenjima.“
Ahmed u svome Musnedu bilježi od Tarika b. Zijada da je ispričao: „Alija, r.a., je pošao na Nehravan gdje je pobio haridžije, a zatim rekao: „Tražite, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Doći će ljudi koji će govoriti riječima istine, ali one neće prelaziti njihove grkljane. Prolazit će kroz islam kao što strijela prolazi kroz metu. Poznat ćete ih, ili među njima je crn čovjek paralizirane ruke, na njegovoj ruci je nekoliko crnih dlaka. Ako on bude među njima, onda ste pobili najgore ljude, a ako on ne bude među njima onda ste poboli najbolje ljude. Onda smo tražili i našli tog čovjeka sa paraliziranom rukom, pa smo pali na sedždu, a i Alija je pao na sedždu zajedno sa nama.“
Također se prenosi da je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., učinio sedždu zahvalnosti kada mu je došla informacija da je Musejleme el-Kezzab ubijen. Uvjet za sedždu zahvalnosti nije abdest niti okretanje prema kibli prema mišljenju većine islamske uleme, a Allah najbolje zna.

Aid el-Karni

Uspješna osoba je svako ko se izborio sam za svoje snove

Većina smatra uspješnom onu osobu koja je postala neko i nešto u životu. Kojoj je priznat uspjeh.
Osobu koja ima dobar i cijenjen posao. Mjere uspjeh po debljini novčanika.
A uspješna je osoba svako ko se izbori sa sobom,
uspješna osoba je svako ko je preživio najveće životne nevolje,
uspješna osoba je svako ko je nekoliko puta bio na ivici života, i onda
se spasio, nekim čudom. Zapravo svojim čudom.
Uspješna osoba je svako ko je sačuvao svoju porodicu,
Uspješna osoba je svako ko je pobijedio svoje strahove, ko je pobijedio
tuđa očekivanja, ko je pobijedio svoje nemire…
Uspješna osoba je svako ko se izborio sam za svoje snove,
uspješna osoba je svako kome tuđa omalovažavanja i tuđe riječi
nisu bile prepreka ka svojim ostvarenjima.
Uspješna osoba je svako ko se izborio sa svojom samoćom,
uspješna osoba je svako ko ima u sebi saosjećanja prema drugima,
uspješna osoba je svako ko je postao poslije pada jača osoba,
uspješna osoba je svako kome su ljudi postavljali samo zamke u životu, a ipak ima nade i vjeruje u ljudsku dobrotu…
Uspješna osoba je svako ko se izborio sa teškim životnim okolnostima,
ko ima volje i vjere u sve što radi,
uprkos prošlosti.
Uspješna osoba je svako ko je nešto uradio za svoj život.
Svako ko je usrećio sebe, i pronašao mir,
svako ko je usrećio i drage osobe.
Sve je uspjeh, nema manje bitno, ili više bitno… Jer ovo je život.
Shvataš sad da si uspio?
Ja vjerujem da ima razloga što to misliš.

Sanida Z.

Čovjek koji je u snu pričao sa Allahom

Preljepa priča i podsticaj svima onima koji se druže sa Kur'anom

Imam Ibnul-Dževzi, rahimehullah, u svojoj knjizi “Sifetu-safve” navodi priču koju prenosi Sulejm ibn Isa, koji kaže: Ušao sam kod svog učitelja Hamze ibn Habiba el-Zejjata i zatekao ga kako plače dodirujući licem tlo, pa sam mu kazao: “O ti, u čemu to tražiš utočište?” Na to je Hamza počeo da priča: Upravo sam sanjao da je počeo Kijametski dan i da su pozvani učači Kur’ana. Krenuo sam zajedno sa ostalima koji su bili prisutni, kada sam čuo govornika kako prelijepim glasom govori: “Neka mi ne ulazi osim onaj koji je radio po Kur’anu!”
Tada sam se pognute glave vratio nazad, ne okrećući se. Zatim sam čuo glas koji pita: “Gdje je Hamza ibn Habib el-Zejjat?” Odgovorio sam: “Odazivam ti se, o Allahov glasniče, odazivam ti se!”
Nakon što sam to izgovorio, ispravio me melek koji reče: “Reci: ‘Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!’” (što znači da je glas koji ga je pozvao bio glas Najuzvišenijeg i Svemogućeg Allaha, dželle ve ‘ala, op. prev.)
Tada sam rekao kao što mi je kazano: “Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!”
Zatim sam se našao u prostoriji u kojoj sam čuo brujanje učača Kur’ana. Počeo sam da se tresem uzbuđen veličinom ovog momenta!
Onda sam čuo kako mi se govori: “Ti si dobar, uči, uči.”
Razgledao sam okolo i shvatio da sam na minberu od bijelog bisera čija je ograda od crvenog rubina, a stepenice od zelenog smaragda.
Rečeno mi je: “Uči, uči!”
Uspravio sam se, te mi je rečeno da učim suru El-En’am. Učio sam, a nisam znao kome učim. Učio sam suru El-En’am sve dok nisam proučio 60 ajeta. Tada sam proučio govor Allaha: “On vlada robovima Svojim…”! (El-En’am, 61.)
Rekao mi je: “O Hamza, zar Ja ne vladam Svojim robovima?”
Rekao sam: “Vladaš.”
Rekao je: “Istinu si rekao. Uči!”
Učio sam sve dok nisam završio ovu suru, pa mi je rekao: “Uči!”
Pa sam učio suru El-A’raf sve do kraja, kada sam htio pasti na sedždu (u posljednjem ajetu sure El-A’raf nalazi se sedžda-tilave, op. prev.), pa mi je rečeno: “Dovoljno je ono što si činio sedždu na dunjaluku, ne čini sedždu sada, o Hamza!
Zatim me upitao: “Ko te naučio ovo učenje?”
Rekao sam: “Sulejman!”
Upitao je: “A ko je naučio Sulejmana?”
Rekao sam: “Jahja.”
Reče: “Istinu je rekao Jahja.”
“A ko je naučio Jahju?”, upitao je.
Rekao sam: “Ebu Abdurrahman es-Sulemi.”
Reče: “Istinu je rekao Ebu Abdurrahman.” Upitao je: “Ko je naučio Ebu Abdurrahmana?”
Rekao sam: “Amidžić Tvoga Vjerovjesnika, Alija ibn Ebu Talib!”
“Istinu je rekao Alija. A ko je naučio Aliju?”
Rekao sam: “Tvoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem!”
Upita me: “A ko je naučio Moga Vjerovjesnika?”
Rekoh: “Džibril!”
Reče: “A ko je naučio Džibrila?”
Tada sam zašutio. Ništa nisam odgovorio, pa mi je kazao: “O Hamza, reci:
‘Ti!’”
Rekao sam: “Ne smijem reći Ti! Iz stida i poštovanja prema Tebi, to ne mogu reći.”
Pa je rekao: “Reci Ti!”
Pa sam kazao: “Ti!”
Rekao je: “Istinu si rekao, o Hamza! Pravo Kur’ana je da nagradim one koji su se s njim družili i radili po njemu. O Hamza, Kur’an je Moj govor, i nisam zavolio nikoga tolikom ljubavlju kao one koji se stalno druže sa Kur’anom!
Približi se, o Hamza.”
Približio sam se pa je stavio ruku u galije (vrsta mirisa, op. prev.) te je potrao po mome licu, a zatim rekao: “Ovo nisam uradio samo s tobom, nego sa učačima Kur’ana prije i učačima Kur’ana poslije tebe. A onaj ko bude učio Kur’an poput tebe, zaista će Meni lično doći. A ono što sam ti pripremio kod Sebe, o Hamza, još je više od ovog, pa obavijesti svoje prijatelje o Mojoj ljubavi prema onima koji se druže sa Kur’anom i onome što ja činim s njima.
Zaista su oni od Mojih odabranih robova! O Hamza, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, vatra neće pržiti jezik koji uči Kur’an, niti srce koje ga je pamtilo, niti uho koje ga je slušalo, niti oko koje ga je gledalo.”
Pa sam rekao: “Slava Tebi, slava Tebi, Gospodaru moj.”
Rekao je: “O Hamza, gdje su oni koji su mnogo gledali u mushafe (učeći ih)?’’
Upitao sam: “Gospodaru moj, oni koji su hafizi Kur’ana?”
Reče: “Ne, ali ću im Ja to što su učili čuvati do Kijametskog dana, pa kada mi dođu, ja ću ih za svaki proučeni ajet uzdignuti za jedan stepen!”
Zatim se Hamza okrenuo prema svom učeniku Sulejmu i rekao: ‘’Pa zar me kriviš zato što plačem i svojim licem dodirujem zemlju?’’
Molim Allaha, tebareke ve te’ala, da učini da budemo od ehlul-Kur’ana i uvede nas u Džennetul-Firdevs! Amin!
Preveo: Haris Hećimović – minber.ba
_______________________________________
Dragi brate, postovana sestro, sta ce biti s nama kada stanemo sami pred Allahom (a Allah ce sa svakim covjekom ponaosob pricati), sta cemo Mu tada odgovoriti? Hocemo li imati ovako lijep odgovor kao ovaj covjek iz gornje price? Koliko se mi druzimo sa Allahovom knjigom, a koliko vremena provdimo gledajuci utakmice i raznorazne filmove i serije na TV-u, ili provodimo mnostvo vremena za internetom u beskorisnim stvarima?
Zaista se blizi cas moga i tvog odlazka sa ovog svijeta, a sta spremamo za susret sa Allahom, susret od kojeg nam zavisi kakva ce nam poslije biti vjecnost? 
n-um.com

Zašto učimo suru ihlās između ikameta i ezana ?

Poslije sunnetā, a prije ikameta mujezini u bosansko-hercegovačkim džamijama uče E'ūzu naglas, a zatim prisutne džematlije tiho uče Bismilu i tri puta suru El-Ihlās (Kul huvallāhu ehad) Nakon toga mujezini prouče naglas zadnja tri ajeta sure Es-Sāfāt: Subhāne rabbike rabbil 'izzeti ammā jesifūn. Ve selāmun 'alel-murselin.

 

Vel-hamdu lillāhi rabbil-'alemīn (Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko je od onoga kako ga oni predstavljaju! I mir poslanicima. I hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!), i dodaju: El-Fātiha. Potom prisutni, s podignutim rukama i otvorenim dlanovima, svako za sebe, uče suru El-Fātihu. Mujezini zatim ustaju i uče ikamet za farz.

U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., pak, nije se postupalo tako. Nakon proučenog ezana ljudi su vrijeme između ezana i ikameta provodili po želji: neki su ibadetili kod kuće, a neki u džamiji. No, ono što je zajedničko svim muslimanima širom islamskog svijeta, ranijim i kasnijim, jeste da vrijeme između ezana i ikameta provode u ibadetu, svejedno da li se radi o ibadetu u kući ili u džamiji. Većina, pa tako i mi u Bosni i Hercegovini, drži se preporuke Muhammeda, a.s.: „Između svakog ezana i ikameta postoji razmak u kome se mogu klanjati dva rekata, osim kod akšama.“ Da bi se za minut-dva produžio razmak između ezana i ikameta te tako omogućilo onima koji su u nekom poslu da stignu na farz, u našim džamijama se nakon sunnetā, a prije farzova svih namaza, osim akšama, uči tri puta sura El-Ihlās i jedanput sura El-Fātiha.

Pošto je Vjerovjesnik, a.s., preporučio da se napravi kraći razmak između ezana i ikameta, uz namaz, najbolji ibadet je učenje Kur'ana, a u Kur'anu izrazitu vrijednost ima sura El-Ihlās. Hadisi o vrijednosti sure El-Ihlās jako su inspirativni i poticajni i teško je ostati ravnodušan na njih i ne osjetiti ljubav prema ovoj izuzetnoj suri. Ebu Se'īd el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: 'Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?' Vjerovjesnik, a.s., tada mu je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur'ana.'“ Sve dileme o tome da li je po Sunnetu učiti suru El-Ihlās između ezana i ikameta trebao bi otkloniti sljedeći hadis. Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’ Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’” Možemo, dakle, samo zamisliti šta bi Pejgamber, a.s., danas kazao da neko ode u Medinu i požali mu se kako se u Bosni i Hercegovini uči tri puta Kul huvallahu ehad između ezana i ikameta, jer nije prenešeno da je on tako postupao!?

www.preporod.com

Troje studenata muslimana brutalno ubijeno u SAD-u

Troje studenata muslimana ubijeno je sinoć prema istočnoameričkom vremenu u svom stanu, nedaleko od univerziteta koji su pohađali u Chapel Hillu, u Sjevernoj Karolini, piše Fena.

Ubica, 46-godišnji Craig Stephen Hicks, nakon počinjenog zlodjela odvezao se do policijske stanice gdje se mirno predao.

Deah Shaddy Barakat (23), njegova supruga Yusor Mohammad (21) i njena sestra Razan Mohammad Abu-Salha (19) ubijeni su hicima u glavu.

Istražitelji još uvijek nisu objavili motiv trostrukog ubistva iako društvene mreže već bruje o vjeri ubijenih kao povodu gnusnog zločina.

Ubistva su potresla inače mirnu zajednicu, tik do Univerziteta Sjeverna Karolina.

"Ovo je vrlo miran kraj", kaže Bethany Boring, stanovnica Chapel Hilla.

"Imamo mnogo diplomaca, studenata i njihovih porodica. Ovakav zločin predstavlja pravi šok za nas."

Radiosarajevo.ba

O Gospodaru, zašto stvaraš ljude?

 

U prvim danima kada je Allah stvarao sve, rekao je melekima: "Donesite mi Zemlju.", a meleki su Ga pitali: "Zašto ovo stvaraš?" U negativnom smislu su ga pitali zašto On želi da stvori Zemlju, Adema, njegove sinove, njegovu djecu, oni će se obresti u grijehu, oni će se boriti međusobno, prolijevat će krv, radit će razne vrste zla, a sve to zbog toga jer imaju slobodnu volju…

A mi, mi Te obožavamo, mi te veličamo! "Zašto da stvaraš njih kada Te mi obožavamo!" A Allah im je rekao: "Vi ne znate ono što Ja znam!" I onda je sve bilo stvoreno, i desio se veliki skup (najvjerovatnije se misli na hadž, n. op.), pa su se meleki popeli na nebesa gdje su im bila postavljena pitanja, Allah ih je pitao: "Sjećate li se da ste Me pitali zašto sam stvorio ove ljude?", "Zašto su se oni iskupili? Zašto su ovdje zajedno?" A meleki su bili zadivljeni s nama ljudima, pa su rekli: "O Allahu oni Te veličaju!"

"Da li su me vidjeli?!"
"Ne Allahu, oni Te ne vide."
"A šta bi bilo da su Me vidjeli?"
"Još više bi Te veličali, čak i više od nas!" – "Ovi ljudi te uistinu vole!"
Šta su još rekli, rekli su: "Elhamdulillah, hvala Allahu.". "Zašto?" "Zahvaljuju Mi se za dunjaluk? Šta je dunjaluk?"

Sama riječ, za ovo stvaranje je dno dna. Dno dna, jer riječ 'dunya' znači nešto veoma nisko. Nešto što se nalazi ispod. A to je ono što nam je (ljudima) dato, a mi to veoma cijenimo.

Pa je Allah rekao: "Šta ako bi im pokazao ono što sam im pripremio, ostatak moga stvaranja?"
"Oni bi Ti se još više zahvaljivali."

"Šta još govore?"
"Oni govore: 'Allah je najveći!'", "Oni govore da si Ti najveći, oni su zadivljeni Tobom, o, Allahu!"

"Da li su Me vidjeli? Da li su vidjeli Moje Moći?"
"Ne!"
"Šta bi bilo da to vide?"
"Još više bi Te obožavali!"

Prisjetimo se da su se meleki prvobitno zapitali zašto to sve Allah stvara, a sada nas oni hvale! Meleki nas vide, a mi smo stvoreni sa slobodnom voljom. Radi šta želiš! A mi smo ograničeni, još uvijek ne možemo da vidimo Boga. A na povrh toga stvoreni smo kao insani, što znači zaboravni. A na povrh toga date su nam strasti, želje. A na povrh toga smo okruženi fitnom, izazovima, strastima. I onda su ljudi postavljeni ovdje, i pored svega su došli tu, da veličaju Allaha, a meleki za to govore da je to nevjerovatna stvar!

Prethodno su pitali Allaha zašto stvara ljude, a sada govore Allahu: "Podari im najbolju nagradu!" Ovi ljudi su njeverovatni, i tako te meleki hvale imenom tvojim…

Posljednje riječi Allahovog poslanika s.a.v.s.

Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. iako je bio jako bolestan, uz pomoć Alije i Fadla r.a. je otišao u džamiju i sa minbera, poslije zahvale Allahu s.v.t. okupljenim vjernicima održao sljedeći govor: ”O ljudi, ja čujem da se vi bojite da vam Poslanik ne umre. Je li i jedan Poslanik vječno ostao u svom narodu, pa da i ja među vama ostanem!? Znajte, ja ću otići svom Gospodaru, a vi ćete se priključiti meni. Oporučujem vam da pazite prve muhadžire, a muhadžirima oporučujem da se međusobno paze, jer Uzvišeni Allah kaže: “Tako mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”Asr 1-3 Sve stvari teku prema Allahovoj s.v.t. odredbi, pa ako vam nešto zakasni, nemojte to požurivati, jer Allah s.v.t. neće nikome požuriti zato što to on požuruje. Ko hoće da Allaha s.v.t. nadjača, Allah će njega nadjačati. Ko hoće da Allaha prevari, Allah s.v.t. će njega prevariti. Hoće li se od vas očekivati da, kada zagospodarite, činite fesad na Zemlji i rodbinske veze prekidate. Ja vam preporučujem da prema ensarijama, koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije vas je učinili, budete pažljivi. Zar sa vama nisu raspolovili ono što su imali? Zar vam nisu široko vrata otvorili u svojim domovvima? Zar vam nisu sebi pretpostavili i onda kada su bili u oskudici? Ko od vas bude izabran da sudi neka primi od onih koji dobro rade, a nek oprosti onima koji griješe. Nemojte prema njima biti samovoljni. Ja vas čekam, a vi će te se meni priključiti. Mjesto našeg sastanka je Kevser, vrelo u džennetu. Ko želi da do Kevsera dođe, nek svoje ruke i jezik čuva od onoga, što ne treba činiti.”

Da vam kažem ja, “zaostala bula”...

Sve mi, žene koje nosimo hidžabe ili nikabe, dolazile smo, manje-više, u one neugodne, a često i komične situacije sa ljudima koji nas pitaju, a često i ubjeđuju u to šta mi kao pokrivene smijemo ili ne smijemo raditi, šta nam priliči i ne priliči i šta bismo trebale. Osjećam potrebu da se tim ljudima obratim, objasnim neke stvari, kako bi uvidjeli da smo mi “normalne” žene, sa svim dijelovima tijela kao kod drugih žena koje nisu pokrivene,...
sa mozgovima koji znaju razmišljati i funkcionisati, samo što se razlikujemo od njih po tome što svoja tijela i kosu prekrivamo, jer nam tako naša vjera nalaže, a i tako je moralnije za cijeli dunjaluk, i naš se život sasvim normalno odvija, samo što ga oni koji ne vole nas i naše hidžabe pokušavaju prikazati nenormalnim u vašim očima.
1. De mi reci, Boga ti, spavaš li ti sa tim na glavi?
Ovo je pitanje koje nam najčešće postavljaju oni koji nisu upućeni u to kako se odvijaju životi žena sa hidžabom. Ne, ne spavam ja sa hidžabom. Štaviše, mnoge od nas trude se da su u svojim domovima lijepe i dotjerane, ali kada izlazimo vani, pokrivamo svoju ljepotu za ostatak svijeta, pa nas ljudi ne cijene zbog našeg lijepog izgleda, već zbog našeg lijepog ponašanja i ophođenja prema njima. Da, znamo i mi da postoje one lijepe ženske svilene spavaćice i pidžame, pa ih koristimo za spavanje, ne spavamo u dugim širokim haljinama i hidžabima na glavi. Svoju ljepotu i ukrase pokazujemo svojim muževima, za njih se dotjerujemo, jer su oni najpreči za to. U ovome se razlikujemo od većine otkrivenih žena koje, kada izlaze vani, oblače najljepšu odjeću, trude se da budu lijepe i izazovne svima koje sretnu vani, ali, čim dođu kući, skidaju sa sebe kratku, usku haljinicu, umivaju se i skidaju šminku i oblače neku staru trenerku za “oko kuće” i njen muž je gleda takvu po cijeli dan. Zar to nije malo pokvareno? Ono, da se više sređuješ za neke strance nego za svoga voljenoga koji je tvoj jedini halal i koji ima najveće pravo na to?!
2. Koliko ti novaca dobivaš za to što nosiš? Ja sam čula da vam oni Arapi plaćaju...
Svaki put se ovom pitanju iznenadim i zastanem, slušam, pa ne mogu da povjerujem šta me pitaju... Ovo mišljenje je kod nas toliko rasprostranjeno i vjeruje se u to, da je meni moja rodica, sa kojom sam odrasla, bila nerazdvojna, postavila ovo pitanje kada sam se pokrila. Bila sam tada šokirana, a i dan-danas sam kada me isto upitaju. Ne, ne plaćaju meni ništa za ovaj komad platna na mojoj glavi. Pitam se, dobivaju li časne sestre u samostanima ovakva pitanja zbog svog načina odijevanja... Zamislite da neko nekome plaća za hidžab ili puštanje brade? Ne bi bilo prosjaka na ulicama, gladnih, narodne kuhinje bi nam bile prazne, jer bi svi oni stavili hidžabe, pustili brade i rahat. Mislim da bi oni Djeda Mrazevi koji puste brade bili najveći bogataši kada bi se po dužini plaćalo.
3. Ko te natjerao da to staviš?
I sa ovim pitanjem sam se susrela kada sam se pokrila, pa se pričalo kako su me moj daidža i dajnica natjerali i nagovorili da se pokrijem, pošto je moj daidža imao bradu, a dajnica nikab, te su me ljudi žalili zbog toga. Ne, nije nas niko natjerao na ovaj korak! Imamo mi svoj razum koji, elhamdulillah, koristimo i ne treba nam neko drugi da razmišlja za nas, a naši razumi su nam, nakon upute od Allaha, rekli da je ovo naša obaveza, a mi smo se pokorile naredbi našeg Stvoritelja, jer je nama Njegovo zadovoljstvo iznad zadovoljstva ljudi.
4. Smijem li ja (žena) vidjeti tvoju kosu?
Da, pred ženama sjedimo komotno obučene, bez hidžaba na glavi, kao i pred svojom braćom, babom, djedom, amidžama, svekrom itd.
5. Kako ti, Boga ti, nije vruće ljeti?
Ne, nije mi vruće, jer široka, komotna odjeća i prekrivena glava je najbolje zaštita od sunca. I nije mi vruće jer pomislim na razbuktalu vatru džehennemsku. Nije mi vruće, jer se sjetim koje nagrade mi obećava moj Stvoritelj i nije mi vruće, jer mi moj Gospodar olakša.
6. Sigurno si išla / ideš u medresu, čim si pokrivena?!
Ne, nisam završila medresu, već gimnaziju i tokom školovanja sam se pokrila. Nedavno nas jedna prodavačica, mog muža i mene, upita da li smo hodža i hodžinica, pa kada smo je upitali zašto je pomislila da jesmo, odgovorila je – zbog brade i hidžaba, naravno. Znate, hidžab nije naređen samo određenoj vrsti žena, kao naprimjer djevojkama koje pohađaju medresu, već svakoj punoljetnoj muslimanki. Da, i tebi sestro moja, koja čitaš ovaj tekst.
7. Je li ti kosa ružna ili si se pokrila što ti tako ljepše “stoji”?
Hmm...
8. Kupaš li se ti sa tom mahramom?
Vjerovali ili ne, bilo je i ovakvih pitanja. Zamislite, kako bi bilo sušiti kosu sa hidžabom na glavi...
___________________________________
Ako smo pokrivene, za nas život nije stao. Sve što druge žene bez hidžaba mogu, to možemo i mi sa hidžabima. To što je moja kosa pokrivena mene ne sprečava da imam sasvim “normalan” život kao i druge žene. I mi idemo na kupanja na more –na posebne plaže za nas, gdje ne moramo gledati tuđe muževe kako se šeću u boksericama ispred nas, i to što ne idemo na more sa prijateljima, gdje će mužev kolega gledati mene kako trčim plažom gotovo naga, već to radimo na moralniji način, ne znači da smo mi zaostali i zatupljeni, naprotiv. Ljubomorno čuvamo to što imamo od pogleda i dohvataja drugih ljudi.
Čudim se muškarcima koji imaju svoje žene pa vole da ih pokazuju drugima kao neki trofej ili medalju. Gdje je nestala vaša ljubomora prema vašim voljenim hanumama? One su vaše, Allah ih povjerio vama u emanet i na čuvanje, i bit ćete pitani za njih, pa kako se smijete usuditi da ih podstičete na to da svoja tijela pokazuju kao na izložbi? Umjesto da ih pazite kao blago najskrivenije, vi ih vodate okolo i puštate da ih prljaju hiljade haram pogleda.
Ne dozvolite da predrasude vama vladaju! Ne dozvolite da budete predmetom manipulisanja i da vam uspiju nametnuti mišljenje da je hidžab nešto strašno, da se njime žena zatvara, ugnjetava, jer je ustvari sasvim suprotno. Sa hidžabom možeš biti i doktorica, učiteljica, direktorica, apotekarka, možeš ići na izlet, igrati na livadi odbojke sa sestrama, možeš ići na pecanje, otići u restoran na večeru, možeš ići i na more, i uživati u životu na lijep način, ali ne smiješ činiti harame, i hidžab je jedan veliki štit od njih.
Hvala Milostivom koji je nama ženama dao ovaj vrijedni poklon, i molim Ga da što više muslimanki shvati da je to tako i da požuri ka svome Gospodaru i objeručke prihvati taj vrijedni poklon!