Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav,
koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo.
Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice,
a rezultati njegovog rada su bili odlični.
Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.
Zato je zaposlio Bubamaru koja
je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je
da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa
posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih
dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog
volumena posla oko papira morali su zaposliti nekog ko bi pripremao
papire i izvještaje.
Zaposlili su Pauka koji
je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za
preuzimanje telefonskih poziva. A mrav? Mrav je i dalje radio kao i
prije. Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su
bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje
je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa
grafikonima, analize trendova razvoja, itd.
Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji
bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa
printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino
se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu
odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor
Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati
Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka.
On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom
uredu i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo
sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i
instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba
pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako
je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.
Situacija
sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti
studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora
Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje
agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena i Cvrčak je počeo
primjenjivati predložene motivacijske metode. Svuda je objesio
motivacijske plakate. Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na
motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali
nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije
mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu
ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor
Stršljen je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su
oni počeli pokazivati da firma nije više tako rentabilna kao prije. To
ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.
Sovin
zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme
i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri
mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi
je previše zaposlenih!”. Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio: MRAVA.