Dirnuo ih do suza: Musliman za Božić beskućnicima dijelio poklone (VIDEO)

Nubaid Haroon, britanski musliman, u povodu Božića beskućnicima je dijelio poklone kako bi se solidarisao sa susjedima kršćanima.

 

Kako prenose britanski mediji, Haroon ne slavi Božić ali je, kako je rekao, ovom gestom želio pokazati ljubav prema svim ljudima svijeta, a posebno prema ljudima bez krova nad glavom, javlja Anadolija.
Haroon je ljudima koji su prepušteni ulici Londona dijelio poklone i deke kako bi se bar malo ugrijali tokom hladnih zimskih noći.
– Život nije fer prema beskućnicima. Ja sam u boljoj poziciji od njih i mislio sam da bi bilo lijepo da budem Djeda Mraz koji će im dati neke poklone. Ovim stvarno želim širiti ljubav i pokazati tim ljudima da ih volimo – rekao je Haroon. Beskućnici su na poklone odgovorili zagrljajima i riječima hvale prema Haroonu koji je porijeklom iz Azije, a danas živi u Velikoj Britaniji.

Masaža u islamu

Džinnima jako smetaju udarci ili masaža tijela. Po cijelom čovjekovom tijelu nalaze se krvni sudovi po kojima se kreću džinni ukoliko uđu u čovjekovo tijelo. Posebno za onoga koji ima više tegoba jako je dobro da nabavi masažer za tijelo i na taj način oslabi džinna ili ga potpuno izbaci do idućeg tretmana rukjom. Na taj način će ubrzati proces liječenja. Dobro je izmasirati cijelo tijelo, ali najčešće: desno i lijevo duž cijele kičme, vrat, ruke u ramenima do lakta, sredinu prsa, lijevu stranu plućnog krila oko srca, stomak, vanjski dio bedara, listove u nogu. Gdje je tkivo zdravo, masažer pri normalnom pritisku ne bi trebao boljeti, a gdje se osjeti bol, tu treba nastaviti jer su tu prisutni džinni.

Thierry Henry predvodi u namazu djecu koja pohađaju školu fudbala

Svjetska fudbalska klasa i igrač koji je obilježio godine iza nas, Thierry Henry, fotografisan je kako kao imam predvodi u namazu djecu koja pohađaju školu fudbala u Francuskoj.

Fotografija za koju francuski mediji tvrde da je Thierry Henry, jedna od najvećih zvijezda u historiji fudbala, kao imam predvodio u namazu, obara rekorde gledanosti na društvenim portalima i forumima širom svijeta.

Od ranije je poznato da bivši igrač Arsenala pomaže siromašnim porodicama i djeci...

U svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri, Thierry Henry je najviše vremena proveo u Arsenalu, gdje je u 253 nastupa za ovaj klub postigao čak 174 pogotka. Za reprezentaciju Francuske je postigao 51 gol u 123 nastupa.

U utorak, 13. oktobra, nova 1437. hidžretska godina

Sa zalaskom sunca, 13. oktobra u 18.13 sati nastupa Nova 1437. hidžretska godina. Tim povodom, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo će tog dana poslije akšam-namaza u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili organizirati...

Sa zalaskom sunca, 13. oktobra u 18.13 sati nastupa Nova 1437. hidžretska godina.

Tim povodom, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo će tog dana poslije akšam-namaza u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili organizirati svečanu akademiju pod nazivom “Putevima Hidžre“.

U okviru programa biće održana prigodna predavanja, a nakon toga će u 20.15 sati na platou ispred džamije biti upriličen vatromet, najavljuju iz Vjersko-prosvjetne službe Medžlisa IZ Sarajevo.

Prvi muharrem je prvi dan hidžretske godine. Riječ “hidžretun” u arapskom jeziku znači seobu, a hidžretun-nebijji označava seobu Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu 622.g. po Isa a.s.

Izlazak (hidžra) trajao je tri mjeseca, a posljednji su Mekku napustili Muhammed a.s. i njegov najvjerniji prijatelj, sljedbenik i prvi politički nasljednik Ebu Bekr, a odmah za njima i hazreti Alija, jedan od najjačih Poslanikovih a.s. uzdanika.

Hidžra Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu jedan je od najvažnijih događaja u historiji islama. Ona predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u ukupnoj povijesti muslimana, ali i čovječanstva te ga muslimani danas obilježavaju uz prigodan program, mevludom, edukativnim predavanjima o historijsko-političkom značaju hidžre.

Danas nekoliko miliona ljudi u svijetu je u seobi, živi hidžru. Bježeći od ratova, izbjeglice pokušavaju pronaći svoje utočište, svoje ensarije, domaćine, prolazeći kroz sav čemer, strah, smrt i bol progonstva.

U Kur'anu se o hidžri kaže: “One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovome svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onome svijetu biće još veća – kad bi oni samo znali!” (En-Nah-Pčele, 41).

FOKUS

Poučna priča: Koliko koštaju riječi "Volim te"?

Jedan moj poznanik mi je rekao da je cijeli život proveo pokušavajući da učini svog oca ponosnim na sebe...

Bavio se istim poslom kao i njegov otac, bio je u istom sportskom timu, pa je čak i živio u istoj ulici.

I premda se kasnije oženio i imao sopstvenu djecu, čitav život je čekao na očevu potvrdu sopstvenih dostignuća.

Kada mu se otac jako razbolio, ovaj moj prijatelj je proveo mnogo vremena kraj njegove postelje.

Jednog dana, malo prije nego što je preminuo, starac je rekao svom sinu: „Dječače moj, volim te! Uvijek si bio predivan sin, i tako se ponosim tobom.“

Moj prijatelj je briznuo u plač, jer je tada konačno čuo riječi koje je čekao cijelog života. (Izvor: knjiga „60 Tips for Self-Esteem“ Lynde Field)

Poruka ove predivne priče je jasna: nemojte se ustručavati da pokažete koliko cijenite i volite ljude oko sebe. Zapitajte se koga cijenite i volite u vašem životu? 

Jeste li to ikada rekli toj osobi? Ako niste, onda to učinite.

Koliko puta supruge čeznu za lijepom riječju od muževa, a ovi toga nisu ni svjesni?

U vremenu kada se se međuljudski odnosi nalaze u velikim problemima, potrebno je oživjeti praksu upućivanja komplimenata i pohvala našim voljenima, našim dragima koji možda dugo vremena čekaju da im kažemo da ih volimo, baš poput čovjeka iz ove priče.

Znajte da kada pohvalimo druge ljude i odamo im priznanje, oni osjete povećanje sopstvenog samopoštovanja, a i mi isto tako!  Kad god pomognete nekoj osobi da se osjeća dobro u vezi s sobom, onda se i vi osjećate mnogo bolje.

Zato svi vi koji imate nekoga ko vas voli, ne zaboravite da budete blagi i milostivi spram njih. Kao što je Allah bio prema nama kad ih je poslao u naš život. Jer doista niti ne znamo koliko nam neko znači dok ga ne izgubimo. Pa nemojte čekati taj trenutak i ne odgađajte dobra djela.

Ne gubite vrijeme. Odmah se sjetite nekog ko vas voli, ili koga vi volite. Otiđite i recite im to. Recite im koliko vam znače i koliko su vaši životi ljepši zbog njih. Uradite to zbog Allaha, čisto. Bez traženja ičega zauzvrat. Uradite to i tada ćete znati da ste uistinu blagoslovljeni i sretni. 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Japanski naučnik primio Islam izučavajući smokvu i maslinu

Naime, njegov istraživački rad tretirao je pitanje smokve i masline. Taha Ibrahim kaže: ”Tvar methaleutonids luči mozak čovjeka i životinje u veoma malim količinama.
Sastavljena je od proteina, a u sebi ima nešto i sulfora koji se može veoma lahko vezati sa cinkom, željezom i fosforom. Ova materija smatra se veoma važnom za životni opstanak čovjekovog tijela, a naročito zato što smanjuje holesterol, uređuje metabolizam, ojačava srce i reguliše pravilno disanje.
Profesor također kaže: ”Lučenje ove tvari iz mozga čovjeka počinje postepeno od 15. do 35. godine, a zatim se smanjuje do šezdesetih. Zato nije lahko da čovjek zadobije ovu tvar, a i kod životinja se, također, može naći u veoma malim procentima.”Kaže: ”Kada su se istraživanja usmjerila na pronalazak ove magične tvari među florom, i grupa japanskih naučnika dala se na istraživanje ove tvari koja ima najbolji uticaj na otklanjanje simptoma staračke oronulosti. Naposlijetku su ovu materiju našli samo u dvjema vrstama biljaka, a one su: smokve i masline.

”Dr. Taha Ibrahim pozvao je na razmišljanje o Allahovoj zakletvi smokvom i maslinom i vezivanju ove zakletve sa stvaranjem čovjeka u najljepšem obliku, a zatim njegov povratak na najniže stepene.On kaže: ”Nakon što je ova tvar izdvojena iz smokve i masline, zaključili su da njena upotreba, pri popravljanju zdravlja čovjeka, samo iz smokvi, ili samo iz maslina, nije dala očekivani rezultat, pa su naposlijetku izdvojenu tvar pomiješali u omjeru 1:7 za masline.”Poslije toga, ova grupa japanskih učenjaka pokušala je pronaći najbolji odnos ove dvije biljke kako bi imali najbolji učinak. Dr. Taha kaže: ”Ovaj japanski učenjak tragao je u Kur’ani-kerimu i vidio da se smokve spominju jedanput, a masline šest puta, te još jedanput indirektno u 20. ajetu sure El-Mu’minun: “I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.”
Dr. Taha Ibrahim poslao je sve informacije ovoj grupi japanskih naučnika koje je sabrao iz Kur’ani-kerima. Nakon što su se uvjerili da se u Kur’ani-kerimu još prije 1429 godina spominje sve ono do čega su i oni došli, vođa ovog istraživačkog tima prihvatio je islam, a tim je predao licencu o naučnom otkriću profesoru dr. Taha Ibrahimu, pišu “Bosnjaci.agency”.
Istinu je rekao Uzvišeni Allah u Kur’ani-kerimu:
”U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Tako mi smokve i masline, /1/
i Sinajske gore, /2/
i grada ovog, sigurnog, /3/
Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, /4/
zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti, /5/
samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna. /6/
Pa šta te onda navodi da poričeš obračun? /7/
Zar Allah nije sudija najpravedniji?!” /8/

Kopenhagen: Izložba karikatura poslanika Muhammeda, osigurava je 400 policajaca (FOTO)

Danska organizacija pod nazivom "Stop islamizaciji Danske" (SIAD) u Kopenhagenu je otvorila izložbu koja sadrži uvrede na račun poslanika Muhammeda a.s., prenosi Anadolu Agency (AA).
Radi se o karikaturama koje je ova organizacija transportovala iz američke države Teksas. Karikature su donesene u Dansku uz pratnju policije, a izložba je otvorena samo za medije.
Predsjednik SIAD-a Anders Gravers izjavio je kako organizacija ima cilj da ovu karikaturu vide i građani, te je dodao da je sloboda govora u opasnosti.

U izložbenom prostoru poduzete su visoke mjere sigurnosti, a povodom izložbe u regiji je na zadatku ukupno 400 policajaca i obavještajaca. U blizini izložbenog prostora tri djevojke su uzvikivale parole protiv SIAD-a, zbog čega je policija intervenisala. 

SIAD je ranije u više navrata aplicirao za organizaciju ove izložbe na različitim mjestima, uključujući i Kraljevsku biblioteku u Kopenhagenu, no za to nisu dobili zeleno svjetlo.
SIAD-ovo krilo na tlu SAD-a pod nazivom "Stop islamizaciji Amerike" organizovalo je izložbu u američkom gradu Dallasu. Dvije osobe su tada izvele oružani napada na izložbeni prostor.
Radiosarajevo.ba

Jason Statham prihvatio islam

Jason Statham (London, 12. 9. 1967.) britanski je filmski glumac. Najpoznatiji je po svojim ulogama u akcijskim filmovima, kao što su Duhovi Marsa, Transporter, Collateral, Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške,Ubrzanje, Smrtonosna utrka i drugi.

Statham se rodio u Londonu, kao sin barskog pjevača i plesačice. U djetinjstvu je igrao nogomet i bio ulični zabavljač, ali su ga od svega najviše zanimali skokovi u vodu. Bio je dvanaest godina član britanske reprezentacije te je na SP-u 1992. zauzeo 12. mjesto.

Kako prenose arapski mediji, Jason Stathman prihvatio je islam, voli islam i muslimane, prije svega islam je za njega jedina ispravna vjera, i da ima potrebu za duhovni mir, i pored novca i slave to ga ne čini srećnim. Jason se sa svojim drugarom slikao u tradicionalnoj islamkoj kapi pored džamije, za koju pretpostavljamo nalazi se u Rusiji.

Istinita priča: Majčina dova

Pokušao sam saopštiti joj na neki lijep, poseban način. Ali zar postoji lijep način za potvrditi zlu sumnju ako je to bilo zlo, osim što se zlim prikazivalo. Tražio sam način da uz osmijeh potvrdim naš najveći strah i tako pokušam olakšati, ne sebi, jer meni, za čudo golemo, nije teško palo, nego njoj za koju po prvi puta nisam znao kako će reagovati, kako će se sa odredbom nositi. Morao sam i jednostavno sam izabrao, reći istinu, ali uz osmijeh. „Mama, potvrdili su dijagnozu, ali nemoj da brineš, ima i muštuluka. Od stotinu i nekoliko tipova, ovaj je najjednostavniji. Kažu da umire tek pet od stotinu oboljelih osoba. To su, mama, vjerovatno neki starci, kojima je svakako bilo suđeno. 

Mama stvarno ne treba da brineš. Nego de ti nama kahvu kad si već započela. Znaš, ja bih, ali malo me još ova lijeva ruka zeza zbog operacije. Hajde bona što si se zamislila...“, osmijehnuo sam se. Zjenice njenih očiju neprirodno su se širile, a onda je nekim čudnim, ne onim njenim mehkanim, nego nekim drugim, drhtavim, dubokim poput muškog, zbunjenim i teškim glasom izustila: „Irhame, to nije smiješno. To nije nimalo smiješno. Ne može to. Nije to za smijati se. Irhame, pa to je... Irhame, rak!“ Progutala je neki težak kamen, nešto čemu nije poznavala ukus, nešto što nikada do tada nije mirisala. Popili smo kahvu. Ipak sam ja skuhao. „Bit ćeš ti dobro. Bog je milostiv. On voli robove Svoje. On voli, pa iskušava, dijete moje“, razmišljala je. Dugo smo sjedili tako. Naizgled sasvim miran, uskoro je zaspao dan.

Dva dobra - toplu postelju i miran san nikako nije umjela da sjedini. Vazda se jadala na vrućinu, a vrele julske noći, uz još duže i toplije avgustovske, bile su u zavadi sa snom. Čuo sam pjesmu baglama na vratima kupatila. Cijelu noć su pjevušile.

Jutro je presrelo moje misli na putu od lijepih sjećanja na minule dane do neizvjesnosti o zapisanoj budućnosti. I tek što sam, činilo se, legao, babo je zvao na doručak. Nešto ranije nego uobičajeno. Nas dvojica smo morali put Sarajeva, po mišljenje doktorice Obralić, a onda u Zenicu, po odobrenje za liječenje u Sarajevu, po odobrenje koje nikada nismo dobili.

„Cijelu noć nije zaspala.“, zamišljeno je progovorio babo. Isprekidane bijele linije na auto-cesti čas su se smjenjivale s lijeve, čas sa desne strane. Žurili smo. „Opet je uhvatila vrućina?“, upitao sam. „Ne, nije se žalila na vrućinu. Cijelu je noć klanjala. Nikad nije 'vako.“, odgovorio je. Zašutio sam. Zamislio se.

Odredili su terapije. Odredili su da ću biti liječen u Zenici. Nismo bili oduševljeni, ali smo morali prihvatiti. Prethodnom prilikom, kada sam svojevoljno napustio bolnicu u Zenici i uz pomoć dobrih poznanika i njihovih, meni nepoznatih, prijatelja dobio mjesto u bolnici u Sarajevu, spasio sam se liječenja od bolesti koja nije imala nikakvu vezu sa mojom stvarnom dijagnozom. Ovog puta sam se nadao da će znati prepisati iz recepta i znati pripremiti smjesu lijeka protiv germa cell tumora. Kasnije se ispostavilo da su znali. Drugo je pitanje zašto pet puta nisu imali na zalihama vrstu potrebnog „otrova“. Tim imenom svi mi koji smo liječeni, zovemo misteriozna farmaceutska sredstva pohranjena u staklene boce umotane u aluminijsku foliju. Otrov, šta drugo nego otrov.

Odredili su terapije. Odredili su da ću biti liječen u Zenici, gradu bolnica i zatvora. Takvim sam ga u tom trenutku doživljavao. Vratili smo se kući.

Bila je neprirodno tiha. Činila se duboko zamišljenom. Govorio sam: „Mama, rekli su da dođem u naredni ponedjeljak. Hajde neka i to jednom počne. Četiri ciklusa po mjesec dana. Možda i tri ako bude išlo dovoljno brzo. U januaru ćemo na zimovanje. Vala ćemo uzet pet dana na Vlašiću, pa nek bude šta biti mora. Biće to dobro mama. Vjeruj mi. Ja osjećam.“

 „Allah će dati ono najbolje“ - spustila je lijevu ruku na moje rame. Desnom se čudno držala za stomak. „Jel' te nešto boli?“, upitao sam. „Ma nešto me stomak zeza. Biće da sam se prehladila, al ne beri brige“, nasmiješila se.

Tih dana kupovali smo pidžame. Jeste da sam već imao tri skoro nove, kupljene ni punih mjesec dana ranije, ali u prirodi mi je uvijek bilo da imam rezervu. Često sam čak i za jednodnevne izlete uz roštilj, kupovao nove majice. U kući su uvijek govorili da samo za svoje potrebe moram postati milioner. Ja bih odgovarao kako već jesam milioner, jer imam milion želja. Znali smo naše puteve do izvora osmijeha, šalili se na poseban način. Babo i mama, sestra i ja bili smo složna četveročlana porodica, povod čuđenju mnogih, nerijetko i povod zavisti.

Tih dana pred odlazak u bolnicu kupovali smo i kozmetiku. Slušali smo kako koža usljed terapija postaje dosta iritabilna. Mamu je bolio stomak. Kupili smo i neku vrstu 'brzonatikača'. Tako smo zvali papuče koje su bile jednostavne za obuti. Slušali smo kako je povraćanje često i kako neću moći stići do kupatila i da ću prljati bolničke hodnike. Mamu je sve češće bolio stomak.

Vjerovali smo da je riječ o gripi ili nekoj jačoj prehladi, ali radi otklanjanja sumnje dogovorili smo termin za ultrazvučno smimanje abdomena. Babo i mama išli su sami. „Hajde Lilo da i to riješimo, pa da naredne sedmice hairli krenemo sa Irhamovim liječenjem.“, govorio je babo na polasku.

„Što si ti tako zabrinut? Šta je doktor tebi rekao kada te samog pozvao u ordinaciju? Zašto šutiš Esade?“, mama je zabrinuto pitala po povratku. „Ma ništa strašno bona Lilo. Kaže neka upala slezene. Vjerovatno si se malo više prehladila. Sutra ćemo tvom doktoru.“, odgovarao je. Pogledom je išaretio da odem u svoju sobu. Poslije je i on došao.

„Irhame, ti si hrabar. Meni je teško. Moram ti reći. Mama ima karcinom jetre, koji je metastazirao na trbušnu maramicu. Doktor je pitao šta smo radili. Pitao je gdje je mama bila ranije. Ovo nikako nije dobro.“, obrazi su mu porumenili. I dok su zjenice njegovih očiju postajale sve šire, u mojim ušima se stvaro vakuum. „Znači zajedno na onkologiju.“, nakon kratkog vremena progovorio sam. „Da je bogdo na onkologiju.“, odgovorio je.

U ponedjeljak sam primljen na odjel onkologije u bolnici u Zenici. Mama je u srijedu primljena na odjel gastroenterologije. I ona je primljena u Zenicu. Ja sam zadovoljavajuće podnio prvi mjesec terapija. Mamu su prebacili u Sarajevo. Maštali smo o operaciji.

Ne želeći da gledam kako mi kosa opada, sâm sam obrijao glavu. „Stavi kapu da se ne prehladiš“, prvo je što je rekla kada me prilikom posjete vidjela. „Mama, septembar je, ovo taman dobro dođe.“, odgovorio sam. „Samo ti nju stavi, molim te. Ovdje kod mene u bolnici ima promahe, a ti se sad brzo umaraš i znojiš.“, odgovorila je. Nije nju brinula promaha. Bilo joj je teško gledati.

„Šta znači palijativno?“, babo je upitao sestru. „Palijativno? To je kad otpuste bolesnika i liječe ga kući. Tako se liječe starci ili teški bolesnici. Što pitaš?“, upitno je odgovorila. Babin glas je zadrhtao. „Subhanallah. Zvala me Lila. Kaže otpuštaju je iz Sarajeva. Rekli su joj da ide na palijativno. Ona pita gdje je to.“, rekao je. Opet je nastupio vakuum. Ista ona tišina kao nepunih mjesec i pol ranije kada smo saznali maminu dijagnozu.

Izmoren terapijom koju sam tih dana primao, ali dovoljno ponosan i veličinom ponosa osnažen, odnio sam majku do mejtaša. Izmoren iskušenjem u kojem sam se našao, ali dovoljno ponosan jer Gospodar Njemu vjerne najviše iskušava, majci sam dženazu klanjao. Poveden njenim primjerom stalno sam pokazivao strpljivost. Ali duboko u meni, tamo gdje hrabrost ne vodi glavnu riječ, drhtala je duša sa bezbroj pitanja.

Od dâna majčine i moje bolesti do dana ovog pisanja prošle su godine. Božijom voljom, dovama mnogih, zalaganjem doktora i mojim trudom pobijedio sam karcinom. Skoro da sam i zaboravio težinu procesa liječenja. Gotovo da ne osjećam posljedice operacije koja je prethodila. Mnogi koji su me prethodno poznavali već su i zaboravili moju borbu. Većina onih koje sam naknadno upoznao ni ne zna taj dio prošlosti. Na mnoga životna pitanja pronašao sam odgovore. Riješio sam veći dio redovnih nedoumica. Ali na jedno pitanje odgovor ne mogu pronaći, pronaći ili onaj odgovor koji se ukazuje prihvatiti.

Zašto majka one julske noći, kad je za moju bolest taze saznala, one noći kad su podnice po kući svu noć škripale, do sabaha nije spavala.

Kakvu je majka dovu učila?

Za Akos.bA piše: Irham Fejzić

(PITANJA) Kako da zaštitim dijete?

Pitanje: Allah me je počastio kćerkicom, elhamdulilah, pa me zanima šta supruga i ja možemo učiniti za nju da je zaštitimo od šejtana te da bude blagoslovljena. Čitao sam o vodi, mlijeku i medu na koje se nauče određene sure pa se to pije, međutim, u svim slučajevima radilo se o liječenju osoba oboljelih od sihra, a mi s tim, hvala Allahu, nemamo problema. Mogu li se voda, mlijeko i med u tom kontekstu koristiti kao prevencija?
 

Odgovor: Sačuvao Allah Vašu kćerkicu od svakog zla, blagoslovio je ma gdje bila, te je učinio poslušnom vama. Prvo čime roditelj osigurava svoje dijete od iskušenja i nevolja jest klanje akike, a to je prinošenje žrtve Allahu, džellešanuhu, kao izraz zahvalnosti na blagodati djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije njegova rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje). Drugo čime roditelj štiti svoje dijete jest učenje dove pomoću koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, štitio Hasana i Husejna, svoje unuke: “Stavljam vas u okrilje Allahovih savršenih riječi od zla svakog šejtana, gmizavaca i oka urokljivog!” (A na arapskom jeziku glasi: U‘ÎZUKE BI KELIMĀTILLĀHIT-TĀMMETI MIN KULLI ŠEJTĀNIN VE HĀMMETI VE MIN ŠERRI KULLI ‘AJNIN LĀMMETI.)

 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao bi: “Ovom je dovom moj praotac Ibrahim tražio zaštitu za Ismaila i Ishaka” (El-Buhari). Možete, također, kad uđete u kuću proučiti Ajetul-kursi, u svakoj sobi, kao što je to činio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. On bi, zapravo, ovaj kur’anski ajet, pošto bi ušao u kuću, proučio u ćoškovima kuće – kao da njihove kuće nisu imale onoliko soba koliko imaju naše kuće. Treba znati da šejtani žive i u kućama, s ljudima, a iz njih ih tjera izgovaranje Allahova, džellešanuhu, imena, zikrullah, čitanje Kur’ana, a posebno sure El-Bekara. Tu je i Ukbino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad je riječ o dovi, ne postoji ništa slično surama El-Felek i En-Nas. A kad se radi o traženju zaštite, također ne postoji ništa slično njima” (En-Nesai). Roditelj može proučiti ove dvije sure na dlanove i potrati svoje dijete, oslanjajući se na Gospodara nebesa i Zemlje, i Allah će ga štititi. A Allah najbolje zna i On je Zaštitnik Svojih robova.
 

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Minber.ba

Trogodišnja Zehra iz Turske zna napamet već 37 Kur'anskih sura.

Trogodišnja Zehra iz Turske zna napamet već 37 Kur'anskih sura. Prije nego što je izgovorila babo i majko znala je Kur'anske sure. Njena majka dok je još bila trudna učila je Kur'an ili je slušala učenje Kur'ana.

Pogledajte i poslušajte naredni video snimak!

OKO JEDAN SAT NAVEČE, ČUJEM SIN (14 GODINA) ME ZOVE I VRIŠTI….

Ovo sto cu izloziti je vise namijenjeno da podijelim s nekim moje iskustvo: Oko jedan sat navece, cujem sin (14 godina)me zove, vristi. Sletim u prizemlje do njega da vidim sta je. On place, kaze mama ja poceo spavat i cujem neko me zove i kaze: “Ustani, idi pravi dzamiju!” Ja se okrenem na stranu i pocnem spavat, kad me nesto zgrabi i baci me na ledja. Otvorm oci i vidim samo nesto crno mi se navalilo na prsa i tusi me. Pokusao sam da te zovem ali nisam mogo doci do daha. Poceo sam uciti u mislima I glas mi se vrati. Ja ga malo smirim I kazem da se ne boji, da je to samo san. I stavim mu u kompjuter cd sa rukjom da slusa. Nisam glasno da moze lijepo slusat. I ukljucim mu da ponavlja kad zavrsi. Mislim, neka preslusa makar dva puta pa cu sici da ugasim.

 

Popnem se na sprat da gledam televizor dok on zaspi. I pored toga, mogla sam cuti tiho rukju. Ne znam sta se sa mnom desilo ni kad sam zaspala. Samo znam da sam pocela sanjat da mi je kcerka pala na pod I ne zna za sebe. Probudim se, ali nisam budna. Cujem da rukja uci ali ne mogu da se pomaknem. Ko da sam tu a I nisam. Ne mogu ni ruke da pomaknem, ni prst. Usta mi otvorena a ne mogu disat. Samo me jeza hvata I mucnina. Hocu da zovnem muza ali glas nije moj. Ne mogu ga zvati kad mi je vilica ukocena. Samo ispustam neki zvuk.

 

Cujem rukju na momente I onda vise ne cujem. Cujem neko drugi prica jezik koji ne razumijem. Ko da je arapski ali mi nije jasno kako. Kad cujem rukju znam da sam svjesna ali ne mogu pricat. Svim silama sam se trudila da izgovorim sehadet ali nece I nece, usta zaglavila, jezik ko da je odebljao. Ne mogu ustat, ne mogu ni vikat. U glavi 3-4 razna glasa I kao da opet cujem da neko cvili I zavija. Ne znam jesam li to ja. Svim silama sam se trudila da izgovorim sehadet. Iz mene samo izlazi zvuk:aa aaaa.

 

 

Tako ne znam ni ja koliko puta sam pokusavala. Nesto me tjera da izgovorim I znam da moram, ali ne mogu. Znam da me samo to moze spasit, ali glasa nema. Da mi samo muz hoce ustat da ugasi rukju, ali ne mogu ga dovikat, nema glasa. I tako sam se borila I tijelom I mozgom. Pritislo me, pritislo mi prsa I noge I ruke, sva utrnula. Strah koji sam osjecala ne mogu opisat. I mislim, samo da mi je pomaknut usta, ali ne mogu.

 

Sabrala sam svu snagu I molila Allaha da mi pomogne da ovo prodje, u sebi. I pokusavala. I onda, odjednom, usta se pomjerise I ja izgovorih iz sveg glasa, svom snagom La Illahe Ilallah, Muhammeden RasulAllah! Pritisak nestade I ja skocih sa kauca. Pipam lice I vidim da su mi usta jos uvijek otvorena ali mogu ih zatvoriti I mogu jezik pomijerati. Klonula sam. Cujem dole rukja jos uci. Odem u sobu I zovnem muza. On skoci, gleda u mene. Zamolim ga da ode ugasit rukju.

 

Bilo je tacno pola tri u jutru kad sam izgovorila sehadet. Ja legla na krevet, skupila se u klupko I od straha ne smijem pricati. Samo mi jecaji iz duse izlaze I samo mi se uzdise. Evo I sad, citav dan uzdisem kao da sam cijelu noc plakala pa mi se jecaji otimaju. Ne znam sta je bilo sa mnom ni zasto, ali znam da je bilo uzasno!

 

 

 

Jutros sam pokusala da razmislim dobro I da ubijedim sebe da sam to sanjala, ali ne mogu sebi lagat. Znam sta je san. Vise puta kad sanjam nesto, I u snu znam da sanjam pa nekad, ako je nesto ruzno, natjeram sebe da to “ispravim” I promijenim. Na primer, ako sam na mostu u snu, I most se ljulja I hoce propasti, ili ja propadam kroz daske, kazem sama sebi da je to moj san I da mogu sanjat kako ja hocu. I onda sanjam lijepo, ili zaustavim ljuljanje mosta. Ali ovo ovako nikad nije bilo! I znam da nije san jer sam cula rukju s vremena na vrijeme. Doduse, tesko je sve skontat. Jer povremeno sam cula I neke druge glasove a ne znam odakle dolaze.

 

Inace nisam plasljiva osoba. Bojim se samo Allaha, dz.s., i On mi je jedini spas. Prvi put u zivotu da sam se bojala toliko! I prije sam slusala rukju. Prvih nekoliko puta, nije bilo nikakvih reakcija. Pa onda, ono sto me je iznenadilo, prilikom slusanja, pocelo mi se povracati. Sljedeci put, uz povracanje dosao je osjecaj bola u zelucu a kroz sve to uzasna tuga, plac i gusenje. Pa sad ova reakcija, ovolikim intenzitetom, da se zaista bojim ukljuciti rukju bez necijeg strucnog prisustva.

Šta je zapravo 'saljevanje strave'?

Na prostorima bivše Jugoslavije, te sadašnje Bosne i Hercegovine, Sandžaka i šire je bio i još uvijek jeste rasprostranjen običaj pod nazivom 'saljevanje strave' ili 'saljevanje strahe'. Nepobitno je da ste barem nekad u životu čuli za ovaj običaj i praksu, ili ste i sami bili subjektom nad kojim se 'saljevanje strave' obavilo s ciljem ozdravljenja ili općeg boljitka nakon pretrpljenog straha ili traume. Unazad stotinama godina, ovaj običaj se prenosio s koljena na koljeno, obično su to radile starije nane i takozvane 'učevne' žene koje su važile ujedno i za pobožne vjernice. Nerijetko su to bile žene koje su nosile šamiju i klanjale pet vakata namaza. Međutim, ova praksa odnosno običaj nema apsolutno nikakvo utemeljenje u islamu, kako mu to neki pripisuju...

Sa istorijskog aspekta ovaj čin bacanja vrelog olova u hladnu vodu vuče korijene iz antičke Grčke. Ovaj običaj je također preuzet od strane pagana i vještica, odnosno magova koji se bave alhemijom i okultnim radnjama. Kroz istoriju saznajemo istražujući ovu pojavu, da su je također preuzeli narodi sa nordijskih prostora kao i narodi germanskog etniciteta, posebice Nijemci i Austrijanci, koji ovaj običaj tradicionalno obilježavaju na Silvestrovo, odnosno Novu Godinu s ciljem proricanja budućnosti, odnosno 'ogledanjem' u olovo kakva im dešavanja predstoje u narednoj godini.

Pod imenom 'molubdomansija' ova praksa se javlja u Grčkoj i samo ime je nastalo kombinacijom dvije grčke riječi: 'molubus' i 'manteia' što znači 'olovo' i 'božansko'. Vjeruje se da se do ove pojave došlo sasvim slučajno kada su alkemisti pokušali eksperimentisati s olovom s ciljem da ga pretvore u zlato. Olovo se smatra 'metalom smrti' te na osnovu tog ubjeđenja, njegova manipulacija od strane alhemista se vjerovatno pretočila u okultnu praksu interpretiranja oblika koje bi vrelo olovo zadobilo u momentu kada je bivalo bačeno u hladnu vodu.

U Srednjem vijeku, ova 'mini' proročanstva na indivudualnoj bazi su se vršila većinom nad bolesnicima kako bi im se prognoziralo ozdravljenje ili eventualna smrt. Smatrali su da samim činom olakšavaju paćenike na bolesničim posteljama. Lovci na vještice su također koristili ovu metodu da bi dijagnosticirali eventualnu povezanost bolesti s kojom bi pacijent bio shrvan, sa vještičijom crnom magijom te da li je bolesnik žrtva vještičijih čini.

U Njemačkoj su ovaj vid proricanja budućnosti pojedini uveli kao porodičnu tradiciju koju u ime dobre zabave i provoda u krugu porodice i dan danas prakticiraju. Poznato je pod imenom 'Silvesterblei' ili 'Bleigiessen', a kompleti sa popratnim alatkama se mogu kupiti u dosta prodavnica pred Novu Godinu u Njemačkoj. Svaki član porodice bi dobio svoju kašiku, svijeću te komadić čvrstog olova, i posudu s hladnom vodom. Obično je najstariji u porodici onaj koji je najviše upućen u tumačenje dobivenih oblika od vrućeg olova, nakon što bude bačeno u hladnu vodu. Kao i kod Grka, te ljudi iz Srednjeg vijeka, i Nijemci su interpretatori oblika olova u smislu proricanja budućnosti, osim što je razlika u svrhi interpretacije. Određeni oblici, koje nećemo navoditi, naime proriču uskoro putovanje, dobitak novca, novu ljubav ili čak i smrt. Na internetu se mogu pronaći razni detalji od strane osoba koje ovaj običaj prakticiraju, jer su to nasljedili od svojih predaka.

U Irskoj i Velsu, u 19-tom stoljeću ovaj vid 'zabave' su prakticirale djevojke s ciljem otkrivanja budućnost za koga će se udati, u smislu profesije budućeg supruga. Bacanje olova u vodu se izvodilo na Ilindan ili na noć vještica. Iz ova dva slučaja, Njemačke i Irske i Velsa, vidimo da se ovdje radi o čisto narodnom vidu zabave na jedan način koji je vrlo sličan horoskopu.

Na naše prostore ova praksa je vjerovatno došla putem Turaka Osmanlija. U Turskoj je ova praksa poznata pod nazivom 'kuršum dokme'. A čak i prije dolaska Turaka na naše prostore ova praksa se bilježi kod starih slavenskih paganskih naroda u vrijeme epidemije kuge. Iz gore navedenog spoznajemo da budući da u islamskoj literaturi nigdje ne nailazimo na praksu bacanja olova u vodu, ova praksa je praksa drugih naroda, pagana i kršćana, koja je se vremenom uvela i na naše prostore u neku vrstu tradicije odnosno običaja. U smislu nedostatka medicinske njege, ljekara, i apotekara ljudi su kroz istoriju pribjegavali okultnom i alhemijskom pristupu rješavanja raznih fizičkih i psihičkih stanja.

Kroz decenije se na ovu praksu pridodalo učenje Kur'anski ajeta odnosno molitvi iz Biblije, da bi 'liječenje' odnosno ' saljevanje strave' bilo što efektnije uz oslonac na volju Boga i Božiju moć, jer su osobe koje su smatrane 'liječnicima' u ovim slučajevima bile vjerovatno osobe koje su bile pobožne. Dakle šamanske bajalice su efektno zamjenjene sa ajetima iz Kur'ana ili eventualno stihovima iz Biblije.

Zvanični stav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je da oni ne proporučuju takav vid 'liječenja' jer nema utemeljenje i potvrdu u islamskim izvorima. Veliki broj profesora islamskih nauka su ovu praksu okarakterisali kao haram, posebno iz razloga jer je dokazano da se u nekim slučajevima prilikom 'saljevanja strave' uče Kur'anske sure naopako, a to je očiti dokaz džinnsko-šejtanskog djelovanja. Ovakave pojave se povezuju sa sihrima, te je stoga neophodno kloniti se ovakvih radnji, te prisustvovanja i podržavanja istih. Svako onaj ko se u prošlosti 'liječio' ovom metodom, kao i oni ili one koje 'liječe' na isti način bi se trebali pokajati Uzvišenom Allahu i zamoliti za oprost od počinjenog grijeha, te se zauvijek klonuti ove opasne radnje.

"Take three deep breaths" by Emir Šehanović from Rostfrei Publishing on Vimeo.

Akos.ba

Bože kako je lijepo biti voljen, ali ipak je ljepše voljeti...

Da li je neko u tvojim dovama, kao ti u mojim? Da li tvoje srce čezne za nekim, kao moje za tobom? Da li su tvoji snovi ispunjeni sa osobom koju želiš pored sebe, kao što su moji ispunjeni sa tobom?

Bože, kolika je ova ljubav?

Srce se cijepa, zadnje niti se kidaju, ali se ne predaje. Već dugo sam svjesna da taj djelić neće da se odrekne tebe. Osjećaj je to koji moram prihvatiti, sa kojim moram živjeti, kao što čovjeka prati bol sa kojim mora živjeti i na kojeg se mora naviknuti.

Samo jedan glas nježan, u snovima odnekud se pojavi. Žalim što nismo od početka zajedno. Razgovaram sa tobom u snovima, osjetim svaki tvoj pokret. Oči koje me gledaju kao da je zadnji put, pune želje, da svaki trenutak provedemo zajedno.
Bože kako je lijepo biti voljen, ali ipak je ljepše voljeti, i osjetiti tu toplinu oko srca, treptaj, dušu punu zadovoljstva, da postoji neko, ko ti je prisutan u mislima beskrajno.
Vrijeme neka pokaže svoje, Njegova volja će se desiti, dobra za oboje. A jedino On zna šta je za nas dobro, ma kolika moja želja bila, ipak je On Jedini Svevišnji, koji zna šta je dobro za mene i tebe. 

I zato ovo pišem, dovim Milostivom, želim da dođe dan kad ću te držati čvrsto za ruku, i neću te ispustiti do zadnjeg daha. I tek tada kad mi postaneš halal, tad ću biti zadovoljna, da Allahovu srdžbu ne izazovem. 

I tamo negdje, u najljepšim baščama, gdje cvjeta najljepše cvijeće okom neviđeno, gdje se širi miris mošusa, inšAllah biti sa tobom zauvijek.

Mlada Amerikanka: Kupila sam Kur'an da bi našla stvari sa kojima se ne slažem…

27. maja izgovorila sam šehadet, svjedočenje moje vjere u islam, pred punom džamijom. Međutim, ja nisam postala muslimanka tog dana, ja sam bila muslimanka moj čitav život, ali nisam bila svjesna toga. Uvijek sam vjerovala u Jednog Boga i samo Njega. Ova ideja je jedna od najjednostavnijih, najvažnijih stubova vjere. Razlog zbog kojeg nisam znala da sam muslimanka jeste jer mi to niko nije rekao. Imala sam cimericu muslimanku, srela sam mnogo muslimana, ali mi niko nikad nije rekao u šta muslimani vjeruju. Svo vrijeme sam vjerovala u islam, ali nisam imala pojma da je moja vjera bila ista vjera kao kod miliona ljudi oko mene.

Napokon, nakon godina potrošenih u pokušaj da razumijem svoje vjerovanje, prisustvovajući različitim vjerskim službama i samo vjerovajući u dijelove onoga što sam čula. Bliski prijatelj me je pitao u šta vjerujem. Bili smo prijatelji neko vrijeme ali nikada nismo pričali o vjeri. Objasnila sam svoja osnovna vjerovanja i da vjerujem u Boga, ali ne u trojstvo, i vjerujem u raj i anđele, ali sam isto tako istakla da nisam potpadala u nijednu vjeru i da nisam znala „kako se to zove“. Moj prijatelj mi je rekao da sam svo ovo vrijeme bila u krivu i da se sva moja ubjeđenja slažu sa ubjeđenjima mojih prijatelja koji su muslimani.

U početku sam pomislila da moj prijatelj želi samo da prikaže islam u lijepom svjetlu, pojašnjavajući samo privlačne dijelove vjere. Taj prijatelj bi mi slao ajete iz Kur'ana i ja sam se slagala sa njima, ali sam mislila da on samo izabire i uzima najbolje citate koji bi me još više zainteresirali. Prvi koji sam dobila je bio iz sure Ed-Duha. Jedanaest ajeta koji su sačinjavali ovu suru su bili priča mog života, otišla sam i kupila Kur'an za sebe da bih našla stvari sa kojim se ne slažem da bih ih ukazala svome prijatelju. Nisam mogla naći niti jednu jedinu stvar. Slagala sam se sa svakim ajetom. Lahko sam shvatila zašto doslovni prijevod riječi ajet jeste čudo. Svaki odlomak je čudo, da budem tačnija svaka riječ je čudo.

To je bilo čudo u mome životu da nakon potrage koja je trajala dvadeset godina, nakon što sam bila zbunjena, nakon što sam mislila da neću naći nikoga ko vjeruje kao ja, našla sam Allaha Njegovom voljom. Najbolji dio je, međutim, da je Allah uvijek bio uz mene. Ostajala bi noću budna što duže moguće čitajući Kur'an i plačući, znajući da čitam Istinu. Razmišljam kako je lijepo to što je Allah dao svim ostalim poslanicima sposobnost da učine čuda da bi ljudi njihovog vremena to vidjeli, ali je dao poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, čudo koje ja mogu držati u svojim rukama svaki dan – Kur'an.

Znala sam da sam muslimanka i znala sam da sam toliko blagoslovljena da je Allah htio mene, dvadesetogodišnju studenticu, da dođem Njemu. Kako mogu biti tako sretna? I kako da uradim bilo šta osim da tražim svo moguće znanje i vjeru kada me je On odabrao da dođem u islam?

Ima hadis koji kaže: „Ako se približiš Allahu pedalj, On će se tebi približiti lakat, a ako se ti Njemu približiš lakat, On će se tebi približiti za širinu ispruženih ruku, a ako mu kreneš hodajući, On će ići prema tebi trčeći.“ Pa, ja sam se Njemu približavala miljama i miljama, ali me je On prestigao. Onda sam trčala prema Njemu, a On je prema meni išao brzinom svjetlosti.

Ne želim time da kažem da nije bilo vremena kada sam bila prestravljena. Amerikanci nemaju baš dobro mišljenje o muslimanima, a nakon svih negativnih medijskih predstavljanja očekivala sam svoje prijatelje da se slično osjećaju o ovome. Neki jesu, i ne smeta mi da više ne budemo prijatelji. Prijatelj treba da te prihvati onakvog kakav si, i isto tako treba da te približava Allahu. Druženje sa takvim prijateljima pokazalo mi je da oni nisu ono što je najbolje za mene, i da više volim prijatelje koji su moje vjere.

Kada je vrijeme namaza, mogu ići klanjati bez da se moram objašnjavati. Kada vidimo nekoga ko je „drugačiji“ kako hoda ulicom ne osuđujemo ih, a ne da ih zezamo i zlostavljamo, kako smo to prije radili ja i moji prijatelji. To ne znači da ne dovim (molim) za njih.

Ima prijatelja koji me vole i podržaju bez obzira kakav moj izbor bio, i njima sam zahvalna. Mogu se samo nadati da ih Uzvišeni Allah približi Sebi. Međutim, ono što me iznenađuje kod ovih prijatelja jeste potpuno neznanje po pitanju islama, a nerijetko i o njihovim vlastitim vjerama. Ja nisam znala o islamu prije nego sam ga prihvatila, ali nisam ni pomislila da su svi moji prijatelji podjednako neupućeni u islam kao i u svoje vjere!

Moja najveća počast u životu jeste da budem muslimanka. Moja druga najveća počast jeste da pojašnjavam islam drugima. Zahvalna sam da se ljudi osjećaju prijatno kada su oko mene u prodavnicama, u redu za metro, na poslu, u parku toliko da me pitaju o mojoj vjeri. Samo se nadam da sam dovoljno rječita i učena da govorim o svojoj vjeri.

Nema mi ništa draže od toga da govorim u šta mi vjerujemo i zašto u to vjerujemo. Ne mogu natjerati druge da vjeruju u islam: „Nema prisile u vjeru. Istina se jasno razlikuje od zablude.“[1] Međutim, ja mogu samo podučavati ljude koji ne znaju ništa o islamu o osnovnim vjerovanjima, ne mogu učiti ubjeđenje, to je samo u srcu i to je samo između tebe i Allaha, ali mogu podučavati vjeru i Njegovu poruku. Podučavanje ili dav'ah je ključna stvar u islamu. Islam ne pripada nama, pripada svim ljudima. Islam i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, su milost za čitav svijet.

Ljudi su mi govorili da „se vratim odakle sam došla“ na parkingu trgovačkog centra na što bi ja odgovorila: „Ja sam iz Klivenda.“ Govoreno mi je da „začepim“ kada bih jela sladoled sa prijateljima muslimanima bez ikakvog razloga. Dešavalo bi se da roditelji ne bi dopuštali svojoj djeci da idu igdje blizu mene u restoranima. Dosta ljudi mi je reklo da „me Isus voli,“ ja bih odgovarala „i ja njega volim“. Bio je slučaj kada mi bi žena rekla da me žali zbog načina kako sam obučena kada bih nosila dugu haljinu i rolku, a ona bi gore nosila usku odjeću bez rukava i otkrivenih ramena, a dole mini suknju na što bih ja odgovorila „Dušo, ja tebe još više žalim.“ Dešavalo mi je se da bi roditelji govorili svojoj djeci da ja nosim hidžab jer imam rak. I to je sasvim uredu. Kada bi ovi ljudi znali za mir koji mi imamo u svojim srcima, borili bi se da nam ga uzmu.

Nadam se da ljude još više poučim o našoj vjeri, i nadam se da je više ljudi otvorenog razmišljanja da bi naučili, i ja se nadam da ću nastaviti učiti zauvijek. Podstičem muslimane da upoznaju ljude iz različitih kultura i vjera i da pojasne našu. Nema potrebe da se borimo, ali kako bi lijepo bilo da mi govorimo za sebe, umjesto da pustimo da drugi govore za nas. Molim Allaha da nas nastavi darivati sa Njegovom blagodati imana, i Allahovom voljom jedni druge ćemo približiti Allahu. Molim Allaha da svi budemo u Njegovoj blizini i da budemo počašćeni da vidimo Njegovo Lice jednog dana.

„Mi smo Allahovo i Njemu ćemo se vratiti.“[2]

HannahNemec-Snider
Nacionalnost: Amerikanka.

[1] Prijevod značenja El-Bekare, 2:256.

[2]Prijevod značenja El-Bekare, 2:156.

Preveo: Redžo Muratović

Pred nama je 10 najvrijednijih dana u godini.Iskoristimo ih !

Od ponedeljka, 14.9.2015 počinje 10 najboljih dana u godini…

Uzvišeni Allah odredio je pripadnicima ovog ummeta znatno kraće životne vijekove u odnosu na ranije narode, ali im je, iz Svoje plemenitosti, podario posebne sezonske prilike u kojima se dobra djela višestruko nagrađuju. Koristeći te prilike pripadnici ovog ummeta mogu postići veliki uspjeh za koji bi inače trebao mnogo duži vremenski period proveden u ibadetu i dobrim djelima. Ovim prilikama razbija se ustaljena rutina, praktično se odgaja i usmjerava na povećanje Allahu dragih djela i razvija se jaka i konstantna veza sa Gospodarom.

Jedna od tih posebnih prilika je prvih deset dana hidžretskog mjeseca zul-hidždžeta, a na to upućuju brojni argumenti, od kojih su:

1.    Uzvišeni Gospodar objavio je: ”Tako mi zore, i deset noći“ (prijevod značenja 1. i 2. ajeta iz sure El-Fedžr). Tumačeći značenja ovih Allahovih riječi, poznati komentator Kur'ana Ibn Kesir kazao je: ”Deset noći – odnosi se na prvih deset dana zul-hidždžeta, kao što su to rekli Ibn Abbas, Ibnuz-Zubejr, Mudžahid i brojni drugi.“ (Tefsir Ibn Kesira, 8/390) Uzvišeni Allah zaklinje se čime želi od Svojih stvorenja, a Njegovo zaklinjanje upućuje na vrijednost i veličinu onoga čime se zakleo.

2.    Rekao je Uzvišeni Allah: ‘‘I da bi u poznatim danima, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.“ (Prijevod značenja 28. ajeta iz sure El-Hadždž) ”Poznati dani” spomenuti u ovom ajetu su deset dana zul-hidždžeta, po mišljenju velikog broja učenjaka. (Tefsir Ibn Kesir, 5/415), a nazvani su tim imenom jer su poznati po svojim vrlinama i blagodatima.

3.    Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nema dana u kojima je dobro djelo Allahu draže od ovih dana (prvih deset dana zul-hidždžeta). Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče, i od borbe na Allahovom putu?” Rekao je: ”I od borbe na Allahovom putu, osim čovjeka koji u borbi na Allahovom putu žrtvuje svoj život i imetak.“ (Buhari) Iz hadisa se razumije da je svako dobro djelo koje se učini u prvih deset dana zul-hidždžeta Allahu draže od sličnog djela kada se uradi mimo tih dana. Razumije se, također, da je čovjek koji se trudi da čini dobra djela u ovim danima bolji od borca na Allahovom putu koji na tom putu ne preseli, te da se sva dobra djela u njima, bez izuzetka, višestruko nagrađuju.

4.    Prvih deset dana zul-hidždžeta obuhvata dan Arefata i prvi dan Kurban-bajrama, o kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najveličanstveniji dan kod Allaha je prvi dan Kurban-bajrama, a zatim dan Arefata.“ (Ebu Davud i Nesai – sahih)

Spomenuti ajeti i hadisi jasno ukazuju na vrijednost tih dana i da vjerniku daju idealnu priliku da ojača svoj iman i opskrbi se duševnom hranom, koja će mu dati elana i olakšati životne teškoće. U ovim danima otvaraju se vrata onima koji se žele nadmetati u činjenju dobrih djela i postizanju visokih stepeni oživljavajući ovaj zapostavljeni sunnet.

Djela koja je pohvalno činiti u prvih deset dana zul-hidždžeta

Shvatili smo koliko su dobra djela u prvih deset dana zul-hidždžeta vrednija od istih u drugom vremenu, te da su takve sezonske prilike blagodat i milost Uzvišenog Allaha koju će sretni iskoristiti. Zbog toga je potrebno ovim danima posvetiti posebnu pažnju i ispuniti ih dobrim djelima svih vrsta, a naročito sljedećim:

1.    Obavljanje hadždža i ‘umre. To je najbolje što se može učiniti u tim danima, jer kome Allah omogući obavljanje hadždža i ‘umre na propisan način, nagrada mu je Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Umra nakon umre je iskup za grijehe počinjene između njih, a za hadždž mebrur (ispravno obavljen hadždž) nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muttefekun alejhi)

2.    Donošenje tekbira i učenje zikra. Rekao je Resulullah, neka je na njega Allahov mir i blagoslov: ”Nema dana koji su veličanstveniji kod Allaha i Njemu draži od ovih deset dana, stoga ih ispunite riječima la ilahe illallah, Allahu ekber i elhamdulillah.“ (Ahmed – sahih) Ibn Omer i Ebu Hurejre, Allah njima zadovoljan bio, izlazili su na pijacu za vrijeme prvih deset dana zul-hidždžeta donoseći tekbire pa su i ostali ljudi, čuvši njihovo tekbiranje, donosili tekbire. (Buharija, muallekan)

–    Tekbiri se uče u svim prilikama tokom ovih mubarek dana, a neposredno nakon namaza propisano ih je učiti u periodu od sabah-namaza na dan Arefata, za one koji nisu na hadždžu, a za hadžije od podne-namaza prvog dana Bajrama, do ikindija-namaza četvrtog dana Bajrama.
–    Preneseno je više načina na koje su ashabi donosili tekbire. Mogu se jednostavno ponavljati riječi: ”Allahu ekber“, a mogu se učiti i na sljedeći način: ”Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illahu vallahu ekber, Allahu ekberu ve lillahu hamd”.
–    Nije propisano zajedničko donošenje tekbira, tako da skupina uči tekbire u isti glas, jer ne postoje predaje od odabranih generacija koje bi to potvrdile. Sunnet je općenito zikriti, a tako i pojedinačno donositi tekbire, dakle svako za sebe.

3.    Dobrovoljni post. Post je ibadet koji je Svemogući Allah pripisao Sebi zbog njegove velike vrijednosti i visokog stepena. U hadisi-kudsijju Uzvišeni Allah kaže: ”Svako djelo sina Ademovog njemu pripada osim posta, on uistinu Meni pripada i Ja ću za njega nagradu dati!“ (Muttefekun alejhi) Prenosi se od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga da su govorile: ”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.“ (Ebu Davud – sahih) Posebno je pohvalno muslimanima koji nisu na hadždžu postiti dan Arefata (9. zul-hidždže), jer je na post tog dana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, podstakao kazavši: ”Računam da će Allah postom tog dana oprostiti grijehe učinjene u protekloj i grijehe učinjene u narednoj godini.“ (Muslim)

4.    Dobrovoljni namaz. Uz nastojanje da se obavezni namazi klanjaju u džamijama, pohvalno je u tim danima učestati dobrovoljne namaze, jer namaz je jedan od najvrednijih i najkorisnijih ibadeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se Sevbanu, radijallahu anhu, rekao je: ”Nastoj da što više sedždi učiniš, jer za svaku sedždu koju učiniš Allah će te Sebi podići za stepen i grijeh ti oprostiti.“ (Muslim)

5.    Udjeljivanje sadake. Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu.“ (Prijevod značenja 254. ajeta iz sure El-Bekare) Stoga je pohvalno uljepšati ove dane i tim ibadetom.

6.    Klanje kurbana u danima Bajrama, jedenje i udjeljivanje kurbanskog mesa.
Postoje i mnoga druga djela koje je pohvalno činiti bilo kada, a naročito u tim danima, kao što su: učenje Kur'ana, istigfar – traženje oprosta, dobročinstvo roditeljima i komšijama, održavanje rodbinskih veza, nazivanje selama, mirenje zavađenih, podsticaj na dobro i zabrana lošeg, ostavljanje ružnih riječi, čuvanje pogleda od harama, ukazivanje počasti gostima, posjeta bolesnih, donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanje dove za roditelje i braću u vjeri, unošenje radosti u srce muslimana, praštanje i sl.

Dolazak ovih posebnih sezonskih prilika potrebno je preduhitriti iskrenim pokajanjem od svih grijeha uz čvrstu odluku da im se neće vratiti, te donošenjem odlučne namjere da se ti dani ispune Allahu dragim djelima. Objavio je Svemogući Allah: ”One koji se budu zbog Nas trudili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ (Prijevod značenja 69. ajeta iz sure El-‘Ankebut)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od sretnih, koji koriste ovakve prilike, koje obasipa Svojom milošću i kojima je zadovoljan, jer On daje nadahnuće i upućuje na pravi put. Amin!

dr. Hakija Kanurić

---

Ibn-Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, rekao je: “Upitan je šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, o prvih 10 dana zul-hidžeta i zadnjih 10 deset dana ramazana, koji od njih su vrjedniji? Pa je rekao: ‘10 prvih dana zul-hidžeta vrjedniji su od 10 zadnjih dana ramazana, a 10 zadnjih noći ramazana vrjednije su od prvih 10 noći zul-hidžeta.’ Ko razmisli o ovom odgovoru vidjeće da je dovoljan i potpun,…”

Osam vrsta ljudi koje Allah, dž.š., voli

U riječima Uzvišenog se ističe osam vrsta ljudi koje Allah, dž.š., voli, i navodi primjere takvih:

 

1.”Koji se uzdaju u Allaha”:

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali ‘Imran, 159)

 

2.”Koje se mnogo čiste” ili ” Koji su čisti”:

I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci:” To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Al-Baqara, 222)

 

Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti!Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuju da u njoj obavljaš molitvu.*U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste.( At-Tawba, 108)

 

 

3. ” Koji se kaju”

Oni koji se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj. (At-Tawba, 112)

 

4. “Pravedne”:

Oni mnogo laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu; pa ako ti dođu, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, oni ti ne mogu ni malo nauditi. A ako im budeš sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne. (Al – Ma’ida, 42)

 

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. (Al-Hugurat, 9)

 

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone . Allah, zaista, voli one koji su pravični-. ( Al- Mumtahina, 8)

 

5. “One koji se na Allahovom putu bore”:

Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. ( As – Saff, 4)

 

6. “Izdržjive – Koji su strpljivi u nevolji”

A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti se pravdali – a Allah izdržljive voli – (Ali ‘Imran, 146)

 

7. ” Koji su svjesni Boga – Pobožni”

Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje. – A Allah dobro zna one koji su pobožni. (At-Tawba,4)

 

Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne. (At-Tawba, 7)

 

8.” Koji dobra djela čine”

I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro djelo činite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine. ( Al-Baqara, 195)

 

za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: (Ali ‘Imran, 134)

 

I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego su zaslužili, – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali ‘Imran, 148)

 

 

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! – Allah, uistinu voli one koji čine dobro. (Al – Ma’ida, 13)

 

Onim akoji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onom što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobra djela čine. (Al – Ma’ida, 93)

 

A sada da vidimo koji je to zajednički imenitelj koji povezuje ovih osam vrsta ljudi?

Odgovor bi bio: Svi oni se odlikuju izvrsnim vrlinama duše: pouzdanje u Allaha, dž.š., čistoća, pokajanje, pravednost, borba na Allahovom putu, strpljenje, imati Allaha stalno na umu, činjenje dobra – sve su to vrline koje su sastavni dijelovi ljepote duše , a što daje unutarnju ljepotu čovjeku[1].

Ranije smo u poglavlju “Definicija ljubavi” naveli da je ljubav Allaha, dž.š., “ljubav ljepote”, shodno hadisu: ” Zaista je Allah lijep i On voli ljepotu”[2].

Ovdje podvlačimo: “Činjenje dobrog djela” predstavlja više od jedne vrline – šta više, ono obuhvata sve vrline.

To jasno vidimo u hadisu:

“Činjenje dobrog djela je da si pokoran Allahu dž.š. kao da Ga vidiš, a On tebe zasigurno vidi“[3].

Potpuna pokornost Allahu dž.š. – da bude takva kao da vidimo Allaha, dž.š. – zahtijeva sve vrline. A to, u stvari, predstavlja korjen imenice”ihsan“(činjenje dobrih dijela”), a “ihsan” u arapskom jeziku ima isti korijen kao i imenica “husn“(“dobrota”), a dobrota je ljepota – suprotno od neuljudnog i nakaznog[4].

Činjenje dobrog djela je pokazatelj ljepote duše ili unutarnje ljepote, što se poklapa sa opisom ljubavi Allaha dž.š.koji smo izvukli iz hadisa u kome se kaže: “ljubav je ljepota“.

U svim gore pomenutim ajetima imamo osjećaj kao da Allah, dž. š., kaže da voli one koji se odlikuju lijepim dušama, a Allah, dž.š., je Onaj Koji najbolje zna.

Isto to razumijevamo, također, i iz sljedećeg ajeta:

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je . (Ali ‘Imran, 31)[5]

 

Allah dž.š. voli one koji slijede Sunet Božijeg poslanika – za one koji slijede Sunet Božijeg poslanika biti isvrsnih vrlina i činiti dobra djela je nužnost, jer je Božiji poslanik bio takav – stvoren s “najljepšom ćudi”.

jer ti si, zaista najljepše ćudi. (Al-Qalam, 4)

 

Rekao je Svemogući Milosnik: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti” – a On nikome, osim Poslaniku, nije obećao Svoju ljubav.

Naime, ostalim ljudima je obećao Svoju ljubav ako budu slijedili Sunnet ne obećavajući im potpuni uspjeh u tome. Ovdje vjerovatno imamo – a Allah je Onaj Koji najbolje zna – veliku tajnu: da je jedini koji voli Allaha i kojeg Allah voli, u potpunosti, Poslanik. To potvrđuje činjenica da se u Kur’an Kerimu nigdje ne navodi za čovjeka, u kontekstu sadašnjosti, izraz:”on voli Allaha i Allah voli njega”. Zaista, jedino stanje za koje imamo taj opis (za čovjeka) je u kontekstu budućnosti, kao u sljedećem ajetu, koji smo i ranije navodili:

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. ( Al –Ma’ida, 54)

Poglavlje iz knjige Ljubav u Kur’anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala

____________________________________________________________________________

[1] Jer Allah dž.š. voli temeljitost. Božiji poslanik je rekao: “Allah voli kada neko od vas radi temeljito posao svoj” (Prenosi at-Taberani u “Al-Mu’džam al-Awsat” (1/275)

Zaista je temeljitost djelo lijepe duše ili lijepo djelo od strane lijepe duše, a Allah je Onaj Koji najbolje zna.

[2] Sahih Muslim, 99, “Kitabu-l-Iman”

[3] Sahih Muslim, 99, “Kitabu-l-Iman”

[4] Az-Zubejdi, “Tadžu-l-Arusa”, tom 18, 140.

[5] Ima osam kategorija ljudi koji vole Allah dž.š., oni su oni koji slijede Allahovog poslanika, oni su oni koji su obuhvačeni u ovom ajetu.

Reprezentativac iz Monaka napušta fudbal da bi postao imam u džamiji

San mnogih talentovanih fudbalera bi bio da zaigraju za Monako. Klub iz Kneževine je prethodnih godina lansirao plejadu sjajnih mladih fudbalera i prodao ih u vrhunske klubove, a Antoni Marsijal je najbolji dokaz kako ima raste cijena na stadionu Luj II. Ipak, jedan od onih koji je dobio takvu priliku ne želi da je iskoristi već umjesto fudbala želi da se okrene religiji.

Mladi Monakov defanzivac Jaruba Sisako (20) je iznenadio francusku javnost odlukom da zatraži transfer iz Monaka kako bi postao imam u islamskoj zajednici. Sisako je jedan od talentovanijih francuskih fudbalera i prošao je sve mađe selekcije Framncuske, a trenutno je član omladinske reprezentacije. Monako ga je doveo kada je imao 15 godina, a prethodnu sezonu je proveo na pozajmici u belgijskom Zulte Varegemu. Monako ga je vratio ovog ljeta jer računa na njega, zbog čega je i odbio ponudu Galatasaraja za mladog defanzivca.

Ipak, Sisako je sada zatražio od kluba da raskinu ugovor jer želi da se posveti religiji i postane imam u islamskoj vjerskoj zajednici. On je istakao da bi volio da nastavi da igra fudbal, ali samo pod uslovom da toi bude u nekom od klubova sa Bliskog istoka gde je islam dio opšte kultutre i gdje bi mogao da uskaldi paralelne obaveze. On je jako posvećen religiji, a u Monaku su bili iznenađeni kada je izričito zahtjevao da tertman od klupske maserke dobija samo pod uslovom da je obučen u šorts i majicu.